NAJBOLJI hrvatski kikboksač 17. lipnja u Rotterdamu će se boriti protiv Nizozemca Tariqa Osara za naslov privremenog teškaškog prvaka organizacije Glory. U tom se terminu trebao boriti za pravi pojas protiv prvaka Rica Verhoevena, ali on se još oporavlja od ozljede i ne može nastupati.

Zato je Glory prošlog mjeseca organizirao turnir četvorice najboljih teškaša nakon Verhoevena i Plazibata, na kojem je protivnik stekao pravo borbe s hrvatskim asom. Turnir je osvojio Osaro, koji je Plazibatov timski kolega iz slavnog Mike's Gyma, odnosno imaju istog trenera Mikea Passeniera.

To je Antonija stavilo u prilično neobičnu poziciju da se za tako velik ulog bori protiv dobrog znanca, s kojim je toliko puta sparirao i čije je treninge toliko puta vidio, kao i obratno.

Dodatni kuriozitet ove borbe je što će biti održana u istom tjednu, u istom gradu u kojem se hrvatska nogometna reprezentacija bori za naslov pobjednika Lige nacija. Hrvatska protiv domaćina Nizozemske u Rotterdamu igra 14. lipnja, finale i utakmica za treće mjesto su 18. lipnja, a Plazibatov je meč 17. lipnja.

U Rotterdamu će tih dana biti tisuće hrvatskih navijača, od kojih će mnogi i u Rotterdam Ahoy dvoranu, a predsjednik HNS-a Marijan Kustić rekao je i da će izbornik Zlatko Dalić pustiti na meč sve igrače koji budu željeli.

U razgovoru za Index nakon press-konferencije u Zagrebu Plazibat je rekao kako se nada da će navijači napraviti takav šou da će Joe Rogan pričati o njima u svom podcastu, ali da je na njemu pritisak jer će ispasti "glavna budala" ako izgubi.

Govorio je o izazovima borbe protiv timskog kolege, motivaciji da se bori, o snu da se bori pred rasprodanim Poljudom, ali i puno realnijem scenariju da to bude u zagrebačkoj Areni. Intervju možete pogledati u videu:

Je li ti ovo najveća i najteža borba karijere? Jesi li se ikad prije borio protiv prijatelja?

I najteža i najgora i najviše presinga. Sve u jednom. Najteža jer me zna bolje nego itko s kim sam se prije borio. S druge strane, znam i ja njega, ali to može biti dvosjekli mač. Najveći je presing jer će gore igrati Hrvatska pa ću, ako izgubim, biti glavna budala.

Kako si proživljavao izlučni turnir znajući da ti je Osaro mogući protivnik?

Kad je pobijedio prvi meč nokautom, znao sam da on to osvaja. Kad je osvojio, nisam znao hoću li pljeskati, mislio sam: "Ajde u kurac, morat ću se sad borit s njim." Drugi meč sam zato možda malo više navijao kontra njega jer je kolega i znam da će cijela situacija biti čudna. Ali sad kad je krenulo, dobro, radimo i to je to. Ne vidimo se, ne čujemo se, ne vidim ga u dvorani, ne vidim ga nigdje osim sad ovako ovdje i to je to.

Doživljavaš li ovaj meč kao borbu za pojas koji nemaš, kao korak prema Ricu ili kao fajt protiv frenda?

Ja idem stvarno s mentalitetom "bilo kad, bilo s kim, bilo gdje". Da mi dođe netko sa strane i kaže mi "ajde, bori se sa mnom, šta si pička", a ja da kažem da neću? Meni je to tako nekako u glavi. Hoćeš da se borim s tobom, ti misliš da me možeš pobijediti? Aj dobro, dođi i pobijedi me. Da prebijem i tebe i ajmo dalje.

Od tebe publika očekuje životinjski imidž, da se dereš, nabrijavaš... Koliko je teško ući u takvu personu luđaka pred ovakav meč?

Ma tako se ponašam samo za strane medije, za njih izvodim te pizdarije, govorim više gluposti, ali pored toga, kad krene zagrijavanje za meč, da netko gleda sa strane, vjerojatno bi zvao psihologa jer nisam normalan. Prvo zato što šetam naprijed-nazad ko Baltazar, ko luđak, onda jer kričim ja i kriče na mene, udaram, derem se, ubit ću ga, bože sačuvaj što sve...

Tako da, bio to on ili netko drugi, bit će sve isto, nabrijat ću se do nenormalnog maksimuma i, kad ga vidim, ne zanima ne ništa drugo, samo želim završiti što prije. Ne želim se tući pet, 10 ili 15 rundi, želim to završiti u jednoj rundi i to je to.

Osim toga, ni Mirko Filipović nije postao popularan u svijetu jer je lijepo izgledao, dobro se oblačio ili lijepo pričao, nego je došao, šutio, bacao high-kickove, nokautirao ljude i zbog toga su ga zavoljeli. Ne samo njega nego milijun boraca i prije i poslije njega. Ja želim biti uspješan u ovom sportu, trebam zaredati dosta nokauta i, kad ih zaredaš dovoljno, to je to. 

To te pogoni?

Želim imati 60-70 godina, sjediti na nekoj terasi i ljuljat se u stolici, da mi dolazi unuk i da mu pokazujem kako mu je dida nekad nešto napravio, da mu pokazujem te hajlajte.

Nekidan sam dobio poruku da čovjeku od 48 godina zaželim rođendan, njegova kći mi je napisala da se pokrenuo prije 3-4 godine, kad je vidio mene - počeo je trenirati kikboks, doveo se u nekakvu formu, smršavio - i da je moj veliki fan. Iskreno, nije mi bitno što je moj fan, ali ako se stvarno pokrenuo, počeo to pratiti, ako sam privukao nekoga... 

Prijatelj svećenik mi je rekao da se netko ispovjedio nakon šest godina jer je vidio video na kojem ja i on pričamo. Takve stvari me vesele i to mi je drago. Normalno, neću ja sad glumiti, tu su i pare, tu je i slava i to je sve lijepo, ali nije nešto čemu težim, da hoću biti najslavniji.

Realna je situacija da nitko neće biti slavniji od Luke Modrića ili Davora Šukera. Ako hoćeš biti najslavniji, bavi se nogometom. Volim ovo što radim, hvala Bogu što sam u prilici za ovakve stvari jer i taj presing o kojem pričamo, to su gluposti. Jedanput je Shaquille O'Neal rekao da je presing kad ne znaš što ćeš sutra jesti i kad imaš djecu koja su gladna. 

Ovo je samo zabava, ludilo, treba biti zadovoljan i sretan jer sam u prilici u kojoj mnogi nisu, a možda su bili i bolji od mene. A meni je kao presing jer se moram tući, gledat će me 10 tisuća Hrvata i bit ću plaćen za to. Wow, kako ti je teško u životu. Nije mi teško, lijepo mi je.

U Rotterdamu bi te mogle gledati tisuće hrvatskih navijača, je li to uvertira za nešto veće, poput borbe u Hrvatskoj?

Očekujem totalno ludilo, već masu Hrvata uzima karte, ali izvan toga, kraj krajeva bi bio rasprodan Poljud, ali to uopće ne znam koliko je realno. Ja bih to volio, bilo bi lijepo i meni i Hrgoviću i Babiću, svima. Ali nije to malen stadion.

U nogometnom svijetu svi znaju da hrvatski navijači dolaze, to svi očekuju, ali ovdje se to ne očekuje i želim da ostanu u šoku kad vide koliko ih je došlo, da se napravi atmosfera da doslovno Joe Rogan u podcastu priča o tome. To je neki cilj.

A izvan toga, idući meč će, ako bude sve u redu, biti s Ricom u 10. ili 11. mjesecu na stadionu u Arnhemu od 32-33 tisuće ljudi. Rekao sam, ako dođem do toga, što mogu više tražiti? Borio sam se kao glavna borba večeri pred 30.000 ljudi.

Jedino što je ostalo, jebo Las Vegas i sve te pizdarije, Poljud je san, kao svima, to je normalno. Svi vide kako izgledaju utakmice Hajduka. Hajduk može igrati i neku seosku ligu, svejedno bi bilo 30.000 ljudi. Da bi se to dogodilo, mora se potrefiti puno stvari, sreće i svega. 

Ali realno bi se moglo dogoditi, ako sve bude dobro, jako brzo, kroz možda nekih godinu dana, da imam borbu u zagrebačkoj Areni, a i to bi za mene bila ogromna stvar. To mi je bilo nezamislivo, da će se takve stvari ikad desiti, a ipak se dešavaju.