RUSIJA ima povijest iznimne tajnovitosti u pogledu svojih ratnih gubitaka. Nakon invazije na Ukrajinu, BBC i njegovi partneri počeli su provjeravati i brojati ruske žrtve. Identificirano je više od 25.000 pojedinaca - ljudi za koje se zna da su umrli - što očito predstavlja minimalne ukupne gubitke Rusije.

Ova analiza pruža čvrste dokaze o utjecaju rata na ruske postrojbe, ali daje i odgovore ožalošćenim obiteljima. Neki rođaci nisu ni znali što se dogodilo njihovim voljenima sve dok im BBC nije ušao u trag.

Narednik Nikita Loburec, vođa desetine u ruskim specijalnim postrojbama, umro je 20. svibnja prošle godine u selu u istočnoj Ukrajini. Imao je 21 godinu. Gotovo godinu dana kasnije, rodbina Aleksandra Zubkova saznala je za njegovu smrt tijekom borbi u Bahmutu. U dobi od 34 godine i tijekom služenja devetogodišnje kazne zbog zloporabe droga, pridružio se plaćeničkoj skupini Wagner u nadi da će ishoditi slobodu.

Ovo su samo dvojica od 25.000 mrtvih boraca koje su identificirali BBC, nezavisna ruska medijska organizacija Mediazona i ekipa volontera, koristeći informacije iz službenih izvješća, novina, društvenih medija te novih spomenika i grobova.

Promjena lica ruske vojske

Ne mogu se ispričati priče o svim tim tisućama poginulih, ali prikupljeni podaci otkrili su priču o promjeni lica ruske vojske - koju predstavljaju narednici Loburec i Zubkov. To je borbena snaga koja je sve starija i sve manje obučena kako se broj smrtnih slučajeva povećava.

Kada je rat počeo, tipični ruski borac čija je smrt zabilježena u BBC-jevom pregledu imao je oko 21 godinu i bio je niži profesionalni vojnik - baš kao narednik Nikita Loburec.

Prema pričanju njegovog oca Konstantina, Loburec je želio biti padobranac čak i prije nego što je napustio školu u Brjansku, gradu udaljenom oko 100 km od granice s Ukrajinom. Počeo je studirati borilačke vještine i prije mature naučio skakati s padobranom.

Na kraju je dobio mjesto u elitnoj Višoj padobranskoj školi u Rjazanu, akademiji za obuku ruskih padobranaca, da bi se potom pridružio brigadi specijalnih snaga GRU-a, ruske vojne obavještajne službe.

Nakon gotovo tri mjeseca rata, narednik Loburec i mala ruska jedinica upali su u zasjedu u selu sjeverno od Harkiva i on je ubijen, rekao je njegov otac. Pokopan je u Aleji heroja na groblju u rodnom gradu i posthumno odlikovan Ordenom za hrabrost. Bilo je na tisuće priča poput njegove u prvim mjesecima rata.

Tipični ruski vojnik? 34-godišnji osuđenik regrutiran iz zatvora

No, godinu dana kasnije takvi slučajevi sve su rjeđi. Posljednjih mjeseci tipični ruski vojnik ubijen u Ukrajini je 34-godišnji osuđenik regrutiran iz zatvora. Baš kao Aleksandar Zubkov.

Treba reći da bivši zatvorenici koji se bore u Wagnerovim jedinicama nemaju vojni čin. Zubkov je rođen u Severodvinsku, gradu na Bijelom moru na sjeverozapadnoj obali Rusije i velikom brodogradilištu ruske mornarice.

Godine 2014. sudski spisi pokazuju da je bio nezaposlen i imao jedno dijete, kada je osuđen za ubojstvo na osam godina i šest mjeseci zatvora. Pušten na uvjetnu slobodu 2020. godine, ponovno se našao pred sudom zbog optužbi za drogu sljedeće godine - nakon što su on i suučesnik uhvaćeni sa 600 grama ilegalnog stimulansa a-PVP-a.

Sud ga je osudio na dodatnih devet godina zatvora, uz napomenu da je bio razveden, imao malo dijete i sestru s invaliditetom koju je pomagao njegovati.

Kada je Wagnerova skupina počela regrutirati po zatvorima, Zubkov se pridružio u studenom prošle godine uz obećanu plaću od 1250 dolara mjesečno. Ako odsluži šest mjeseci, mogao je očekivati da će biti oslobođen. Međutim, Zubkov je poginuo nakon pet mjeseci, tijekom Wagnerove borbe za zauzimanje istočnog ukrajinskog grada Bahmuta - najkrvavije bitke u ratu do sada. Pokopan je u rodnom gradu 28. travnja.

"Vojnici za jednokratnu upotrebu"

Zubkov i ljudi poput njega koriste se gotovo kao "vojnici za jednokratnu upotrebu", ističe Jack Watling, analitičar za kopneno ratovanje pri Institutu kraljevskih ujedinjenih službi (RUSI), britanskom obrambenom think tanku.

Bivši zatvorenici koji se pojavljuju u popisu mrtvih mogu biti sitni lopovi, ali i vođe bandi. Jedan je unovačeni zatvoreni poginuo na frontu nakon što je bio u zatvoru zbog ubojstva 92-godišnjeg veterana Drugog svjetskog rata.

Zajedno s mobiliziranim civilima, od kojih su neki pokupljeni s ulice ili u trgovačkim centrima, naređeno im je da neprestano napadaju ukrajinske snage, da ih iscrpe i izlože njihove položaje topništvu. "Šalju ih u borbu u očekivanju da će biti ubijeni. Tako ruska vojska troši takve trupe značajnom brzinom", kaže dr. Watling.

Ova promjena taktike bila je vidljiva u broju poginulih. Rusija je izgubila veliki broj profesionalnih vojnika u prva tri mjeseca rata. Ali u posljednja tri mjeseca neprofesionalni vojnici umiru u daleko većem broju. Watling kaže da Rusija namjerno čuva svoje preostale profesionalce, koristeći ih da drže položaje i izvedu snajperske napade, odnosno šalje ih u ofenzivne akcije samo kada su uvjeti pogodni.

Poginulo više od 2100 ruskih vojnih časnika

Do iskusnih i obučenih vojnika sada je teže doći. BBC je potvrdio smrt više od 2100 ruskih vojnih časnika - možda zato što se Rusija više oslanja na mlađe časnike u borbenom vodstvu nego zapadne zemlje, stavljajući ih u veći rizik. Najmanje 242 imala su čin potpukovnika ili viši.

Najmanje 159 borbenih pilota također je ubijeno. Oni se ne mogu zamijeniti u realnom vremenskom okviru: potrebno je najmanje sedam godina i milijuni dolara da se obuče.

Ovi gubici prisilili su veterane na povratak iz mirovine, poput general-bojnika Kanamata Botaševa. Njegova vojna karijera prekinuta je 2012. kada je bez dopuštenja posudio borbeni zrakoplov Su-27 i srušio ga. U svibnju prošle godine, u dobi od 63 godine, upravljao je jurišnim zrakoplovom Su-25 kada je oboren iznad Luhanska u istočnoj Ukrajini.

On nije bio najstarija osoba među poginulima. Mihail Šuvalov, umirovljeni radnik elektrane, prijavio se kao dragovoljac u dobi od 71 godine. Medijska izvješća kažu da je isprva odbijen, ali je na kraju otišao na prvu crtu i poginuo 10. prosinca.

Ova analiza je pokrenuta jer je rusko osoblje BBC-ja znalo da u suprotnom možda nikada neće biti pouzdanih podataka o smrtnim slučajevima. Svaka strana u ratu umanjuje značaj svojih gubitaka, ali Rusija ima povijest prikrivanja svojih ratnih žrtava daleko iznad onoga što je potrebno za vojnu tajnost ili moral nacije.

Godinama nakon završetka afganistanskog i čečenskog rata, veterani i rodbina još uvijek traže točne javne podatke o mrtvima. Čak je i potpuni razmjer stradanja vojnika u Drugom svjetskom ratu nepoznat.

U suradnji s Mediazonom i s prikupljenim dojavama iz Rusije, BBC je usporedio i provjerio smrtne slučajeve koje su spomenuli lokalni dužnosnici, medijska izvješća ili rodbina na društvenim mrežama. Pratili su ratne spomenike diljem zemlje tražeći nova imena, a volonteri su fotografirali nove grobove, dodajući ime i identitet svakoj potvrđenoj žrtvi.

Groblja Wagnerovih boraca

Sedam novih grobišta mrtvih boraca regrutiranih u Wagnerove jedinice - šest u Rusiji i jedno u Luhansku u istočnoj Ukrajini - otkriveno je tijekom ove analize.

Nisu sve ruske žrtve obuhvaćene ovim pregledom, jer moguće je uračunati samo poginule koji se spominju u otvorenim izvorima ili na spomen-obilježjima i grobljima koje posjećuju volonteri. Ali volonteri ne mogu pokriti ogromno prostranstvo Rusije.

I taj broj ne uključuje separatiste koji govore ruski u Donbasu. U veljači su britanske obavještajne službe procijenile da je ubijeno od 40.000 do 60.000 ruskih vojnika. Ukrajinsko ministarstvo obrane procjenjuje da ima više od 200.000 ruskih žrtava - ali to uključuje i ranjene. Rusija tvrdi da je imala samo 6000 poginulih.

No, koliko god bio nepotpun, popis poginulih uspio je dati odgovore nekim ožalošćenim obiteljima i kad ruske vlasti to nisu mogle. Kad je BBC u prosincu kontaktirao Anu - koja se zapravo zove drugačije - mogla je samo sumnjati što se dogodilo Failu Nabijevu, njezinom bivšem partneru i ocu njezine kćeri.

"Možete li mi reći što se dogodilo? Ne znam gdje je pokopan ni kako je umro", rekla je Ana.

Nabijevljev grob pronađen je u Bakinskoj, groblju koje se vidi na satelitskim fotografijama, a BBC je otkrio njegov identitet. Poginuo je 6. listopada prošle godine u dobi od 60 godina, u teškim borbama na prilazu Bahmutu - gdje su u to vrijeme bile angažirane sve Wagnerove snage.

Ana živi u regiji sjeveroistočno od Moskve i kaže da je ostala u prijateljskim odnosima s Nabijevom nakon što su se razišli: "Bio je dobra osoba". Kaže da je bio siromašan i da mu je trebala brza zarada, pa je običavao provaljivati u garaže i krasti dijelove automobila i druge strojeve kako bi ih prodao. Tako je završio u zatvoru, gdje ga je vrbovao Wagner.

Analitičar: Rusiji neće ponestati ljudstva

Potvrđivanje smrti zatvorenika u Wagnerovim jedinicama posebno je teško. Kad je Ana otišla u lokalni vojni ured, rekli su joj da nemaju podataka o Nabijevu. Osim neizvjesnosti, nepostojanje službene potvrde o pogibiji tijekom rata također može otežati traženje plaća ili odštete obitelji.

"Željela sam znati je li živ ili mrtav. Uostalom, osim vaših riječi, nemam nikakvih informacija. Voljela bih primiti njegove medalje, barem neku uspomenu, bio mi je draga osoba", rekla je Ana za BBC.

Rusija vjeruje da će zapadna potpora Ukrajini na kraju presušiti ako se ukopa i izdrži neko vrijeme, kaže Jack Watling, analitičar za ruski kopneni rat: "Ako Ukrajina uspije probiti ruske utvrde u svojoj protuofenzivi, iscrpljene i neiskusne trupe mogle bi doživjeti značajan kolaps".

Ali što god se dogodilo, Watling kaže kako je malo vjerojatno da će Rusiji ponestati ljudstva, citirajući ministra obrane Sergeja Šojgua o mobilizaciji civila u zemlji: "Šojgu se ne šali kada kaže: 'Imam 25 milijuna ljudi u rezervi'. Prilično je ozbiljan u tome".

To znači da će poruke osoblju BBC-ja koje broji ruske mrtve nastaviti stizati i od žena poput Vere iz Irkutska, koja mjesecima pokušava saznati što se dogodilo njezinom bratu, nakon glasina o njegovoj smrti u Wagnerovoj jedinici. "Ne znamo kamo otići, gdje potražiti pomoć. Doživjeli smo katastrofu, kako ćemo doći do istine?" rekla je Vera.