NEUSPJELI puč Jevgenija Prigožina demonstrirao je Putinovu slabost na vlasti. Kao što opozicijski lider Mihail Hodorkovski kaže: "Sada zemlja i svijet znaju da je moguće pobuniti se protiv Putina", piše Politico.

Bez otpora banda teško naoružanih plaćenika, razbojnika i osuđenika prešla je iz okupiranih područja u Ukrajini u Rusiju, preuzela kontrolu nad Rostovom, ključnim logističkim središtem i vojnim sjedištem, te nastavila put prema Moskvi autoputom M4. S otporom su se suočili tek oko Voronježa, udaljenog šest sati vožnje od ruske prijestolnice, ali uspjeli su doći unutar 240 kilometara od ruba glavnog grada.

Putin je u subotu navečer možda pomislio da će moći mirno spavati, nakon što je postigao dogovor prema kojem će vagnerovci biti razoružani ili integrirani u rusku vojsku, a Prigožin biti poslan u Minsk. Putinu mora izuzetno smetati to što se čini da ni taj dogovor nije konačan. Prigožin mu se odlučno suprotstavlja i tvrdi da mu je Bjelorusija ponudila da zadrži Wagner kao borbenu postrojbu. 

Putin je pokazao slabost kad je izjavio da su vagnerovci slobodni otići, ali još uvijek iz prve Prigožinove audiosnimke nakon puča nije jasno je li zaista otišao u Bjelorusiju ili samo ima namjeru to učiniti. 

Nevjerojatno je da je cijela epizoda tijekom vikenda zahtijevala svega oko 8000 boraca. Putina mora još više zabrinjavati činjenica da su mnogi njegovi špijuni i visoki dužnosnici znali što se događa, ali ga o tome nisu informirali. 

Američke obavještajne agencije tvrde da su unaprijed znale da nešto nije u redu, stoga je nevjerojatno da ruska vojna obavještajna služba GRU, koja ima bliske veze s Wagnerom, nije primijetila ništa sumnjivo. Odsustvo preventivnih akcija sugerira da su neki ključni akteri odlučili promatrati i vidjeti jesu li Putinu dani odbrojeni.

Ipak, bez široke aktivne podrške vojske i igrača poput čečenskog vođe Ramzana Kadirova Prigožinov ustanak bio je osuđen na propast, što djelomično objašnjava nagli prekid pobune i prihvaćanje dogovora posredovanog ruskim satrapom Aleksandrom Lukašenkom. Zanimljivo je kako se bjeloruski autokrat, koji je ovisan o Moskvi za političku i ekonomsku podršku, morao zabavljati promjenom stavova i narativa kako bi spasio Putina. 

"Iako je puč propao, jasno je da je Putin najveći gubitnik"

Iako je pokušaj puča propao, jasno je da je Putin najveći gubitnik.

Skrivanjem u pozadini ruski vođa nije samo dopustio Ukrajincima priliku da tvrde kako se povukao iz Moskve već se njegovo ponašanje očito razlikovalo od samouvjerenosti koju je pokazao Boris Jeljcin na tenku tijekom puča 1991. godine, usmjerenog protiv Mihaila Gorbačova, posljednjeg sovjetskog vođe. Kao Gorbačovljev saveznik i kritičar Jeljcin je bio vrlo aktivan u vodstvu kampanje protiv autoritarne vlasti kako bi se suprotstavio puču, ohrabrujući druge da izraze odlučnost da se odupru naporima tvrdokornih sovjetskih i KGB-ovih zavjerenika koji su pokušavali vratiti kazaljke povijesti unatrag.

Naravno, taj puč 1991. godine daje naslutiti što bi se moglo odvijati u Rusiji nakon Prigožinovog propalog puča.

Gorbačov je bio smrtno ranjen. To je dovelo ne samo do trenutnog raspada Komunističke partije Sovjetskog Saveza već četiri mjeseca kasnije i do raspada SSSR-a. Prigožinovo ponašanje, njegovo okretanje protiv čovjeka koji ga je uzdigao, ostavilo je jasan dojam da neposluh leži tik ispod površine. Tijekom vikenda sustav je zapao u krizu, neki su istaknuti režimski velikani bili primjetno šutljivi ili su čekali svoj trenutak, pokušavajući procijeniti tko će najvjerojatnije pobijediti u sukobu. Ljudi u Rostovu, čini se, podržali su pobunjenike.

Ključni Putinovi saveznici i propagandisti već podižu buku i postavljaju pitanje kako su pobunjeničke snage uspjele doći tako blizu Moskvi. "Ako se tenkovski konvoji približavaju, zašto ih se ne zaustavlja?" upitao je televizijski voditelj Vladimir Solovjov u svom subotnjem showu.

"Rusija je izbjegla katastrofu", objavio je Tsargrad, nacionalistički pravoslavni medijski izvor. "Na kraju je bilo moguće zaustaviti prolijevanje krvi iako je Rusija bila samo korak udaljena od građanskog rata", dodao je. "Politički gledano, ravnoteža postojećih snaga je već narušena", stoji u uredničkom komentaru. "Čuveni kremaljski tornjevi padaju. Neki ljudi će možda morati otići", sugerira se.

"Ovo nije kraj. Sada se spremaju lov na vještice i daljnji sukobi unutar frakcija"

I tu ništa nije gotovo. Vjerojatno se spremaju lov na vještice te daljnje svađe i sukobi dok frakcije razmatraju kako osigurati da barem ne postanu žrtve kad konačno sve pukne. "Nismo vidjeli posljednje činove", izjavio je američki državni tajnik Antony Blinken u intervjuu za CBS u nedjelju.

Taj pogled dijele i progonjeni ruski oporbeni lideri poput Hodorkovskog. "Pokušaj vojnog puča bio je jedan od najozbiljnijih političkih događaja u Rusiji u posljednjih 20 godina", kaže on. "Ali demokratska oporba nije iskoristila situaciju jer se pripremala za druge scenarije", tvitao je. "Demokratski pokret mora naučiti lekciju: promjena režima neće doći s izbornog listića", dodao je.

Dok pozdravljaju pobunu kao znak kraja Putinove vladavine, Hodorkovski i drugi demokratski oporbeni uglednici okupljeni oko Ruskog akcijskog odbora, koji je osnovao s bivšim svjetskim šahovskim prvakom Garijem Kasparovom, pozivaju zapadne vlade da priznaju oporbene institucije kao "legitimne predstavnike ruskog društva s pripadajućim mogućnostima jer to će pomoći oporbi da se natječe s militariziranim nacionalnim patriotima".

Međutim, nije jasno kako demokratska oporba može utjecati na tijek događaja na terenu i biti nešto više od promatrača. To je vječni izazov za prognane oporbene skupine, koliko god se pripremale dok autoritarni režimi posrću i raspadaju se. Početkom revolucije u ožujku 1917. Vladimir Lenjin bio je šokiran saznanjem o padu Romanova. "Zapanjujuće!" uzviknuo je Nadeždi Krupskoj, svojoj supruzi. "Takvo iznenađenje! Moramo se vratiti kući", rekao je. I njemačko vrhovno zapovjedništvo je to omogućilo organizirajući osmodnevno putovanje vlakom da se vrati u Rusiju, koja je tada bila u kaosu.

Tada, kao i sada, oporba je bila rascjepkana, podijeljena u suprotstavljene strane, međusobno sumnjičave frakcije koje podržavaju različite političke agende i ideologije, a nesuglasice nisu bile ublažene sukobljenim osobnostima. Mjesecima su postojale podjele duž različitih linija, uključujući taktiku i uporabu nasilja. Došlo je do podjela između "starih" političkih izgnanika i onih koji su se nedavno pridružili. Ruski akcijski odbor je bio u sukobu s Iljom Ponomarevim, bivšim ruskim zakonodavcem koji je postao disident i sada živi u Kijevu, među ostalima, a pokušaji koordinacije s najpoznatijim ruskim oporbenim vođom, zatvorenim Aleksejem Navalnim pokazali su se dosljedno neuhvatljivima.

"Kolaps će biti nasilan i kaotičan"

Kada konačni kolaps nastupi, vjerojatno će biti kaotičan i nasilan. Najmoćniji silovici u zemlji, tj. jaki sigurnosni dužnosnici vjerojatno neće olako odustati od svoje moći, privilegija i bogatstva, već će se boriti, a najbolji mogući scenarij je da se međusobno dogovore iza kulisa i postignu sporazum, možda za početak s premijerom Mihailom Mišustinom kao prividnom figurom vođe.

No čak i ako to uspiju, koliko dugo će to trajati prije nego što se sigurnosne frakcije počnu međusobno prepirati, kao i s mesijanskim proratnim ultranacionalistima? I ako se stvari brzo počnu raspadati, hoće li nemirne regije i nezadovoljne manjine iskoristiti trenutak kako bi tražile neovisnost ili autonomiju pokrećući nove, neočekivane putove za Rusiju?

Već mjesecima pripadnici sigurnosne službe FSB-a pregovaraju s prognanim oporbenim grupama, govori Politicu dobro informirani disident koji je želio ostati neimenovan. To je potaknulo neka nadanja da silovici, Putinovi najbliži suradnici, i ruske oporbene skupine mogu postići dogovor za organiziraniji kraj putinizma - s obje skupine ujedinjene u strahu od ultranacionalista koji bi preuzeli kontrolu i vodili rat u Ukrajini još žešće i bezobzirnije.

No sve je to previše nepredvidljivo za prognoziranje. "Namjerno ili ne, Wagnerov vođa Jevgenij Prigožin, njegov zapovjednik Dmitri Utkin i njihovi plaćenici postali su ledolomci političkih promjena u Rusiji. Ono što je započelo kao sukob među agencijama pokrenulo je dugotrajnu borbu za Putinovu baštinu, za putinizam bez Putina i/ili za poratnu/poslijeputinsku Rusiju", primijetio je Pavel Luzin, gostujući istraživač s Fletchera, škole prava i diplomacije na Sveučilištu Tufts.

"Putin će sada povećati pritisak kod kuće"

Neki se boje da će Putin sada udvostručiti ratne napore i represiju kod kuće. "Sljedeći korak je Putinovo povećanje pritiska", predviđa Ponomarev.

"Sada će se režim ujedinjavati u svojoj podršci kod kuće i u inozemstvu na temelju načela manjeg zla", napisao je Ponomarev na Facebooku.

Ponomarev tvrdi da su drugi oporbeni lideri preoprezni i da su jedini načini za promjenu sila i podržavanje grupa poput Legije slobodne Rusije, ukrajinske paramilitarne postrojbe za koju neki drugi ruski oporbeni lideri smatraju da je pod kontrolom ukrajinske obavještajne službe. Ta grupa je izvršila napade u zapadnoj ruskoj regiji Belgorod u proteklim tjednima.

"Hvala vagnerovcima - oni su pokazali da je sve moguće u Rusiji i da je režim izuzetno slab. Pozdrav svim opozicionarima koji to još nisu shvatili", kaže Ponomarev. No drugi oporbeni lideri su skeptični.

Što bi Zapad trebao raditi dok se bude odlučivalo o budućnosti Rusije? Njegova katastrofalna vojna intervencija tijekom ruskog građanskog rata nakon boljševičkog preuzimanja vlasti nudi opomenu, kao i nedavna povijest zapadnih intervencija na Bliskom istoku - od Sirije do Iraka.

Poput ruske oporbe, zapadne sile vjerojatno će biti svedene na ulogu promatrača u još jednom, vjerojatno masovnom prevratu u Rusiji s ogromnim globalnim posljedicama.