HRVATSKI reprezentativac Marcelo Brozović je nakon osam godina napustio Inter te je postao igrač saudijskog Al Nassra, viceprvaka države u kojem igra Cristiano Ronaldo. Brozović je tek jedan u nizu igrača koji su ovog ljeta stigli u Saudijsku Arabiju, a profil igrača koji su pristizali je šarolik. Od igrača čija karijera ide k svome kraju, kao što je Karim Benzema, pa do onih koji su mogli igrati još nekoliko sezona u ozbiljnom europskom nogometu, kao što je Ruben Neves.

Saudijska Arabija tu nema namjeru stati. U najavi je još nekoliko ulaznih transfera, a primarna želja tamošnje vlasti je učiniti ligu u dogledno vrijeme jednom od najjačih na svijetu. Ne tako davno istu želju je imala i Kina, no, za razliku od nje, Saudijci su povukli poteze koji bi želju mogli pretvoriti u stvarnost te nogometni balans učiniti neizvjesnim.

Država je vlasnik svih velikih klubova

Ključni detalj u velikom planu Saudijaca da kreiraju ozbiljnu ligu dogodio se početkom lipnja ove godine. Državni fond Saudijske Arabije pod vodstvom prijestolonasljednika Mohammeda Bin Salmana postao je vlasnik nogometne lige, ali i vlasnik četiri najveća kluba u ligi - Al Nassra, Al Ittihada, Al Hilala i Al Ahlija. 

Svaki od tih klubova je u potpunom vlasništvu države, dok su u indirektnom vlasništvu još četiri manja kluba u ligi, i to tako da su njihovi vlasnici državne kompanije koje odgovaraju direktno Bin Salmanu. Ukratko: isti vlasnik ima izvršnu riječ u gotovo svim klubovima u ligi. 

Potez je to koji je prestrašio nogometnu strukturu u Europi zbog činjenice što isti fond drži i većinski udio u ekipi koja ima ozbiljne domaće i europske aspiracije, a to je Newcastle. U nekoj ludoj teoriji svi igrači koji su pristigli u Saudijsku Arabiju mogu biti, primjerice, posuđeni u Newcastle. Radi se o istom vlasniku svih klubova, a ne postoje konkretni propisi koji bi to zabranili.

UEFA bi vrlo vjerojatno reagirala promptno kada bi, primjerice, Al Nassr sutra posudio Brozovića Newcastleu te bi se po hitnoj proceduri uvela neka zabrana ili ograničenje takvih transfera, no teoretiziranje da je tako nešto moguće stvara dovoljno razloga za paniku.

Saudijci ne žele prodor u Europu, žele razviti svoj nogomet

No, iako je Saudijcima želja da Newcastle postane iduća europska velesila, njihov primarni fokus je razvoj domaćeg nogometa. Čak 70% njihove populacije je mlađe od 35 godina te je država luda za nogometom. Uostalom, dan nakon pobjede nad Argentinom su proglasili državnim blagdanom.

Od dolaska Cristiana Ronalda utakmice Al Nassra su zabilježile porast gledanosti od 143%, a takve brojke očekuju u idućoj sezoni širom lige. Bin Salman nogometnim kupovinama podilazi masi te je investiranje u sport jedan od načina na koje želi stvoriti poslušnost u državi nakon što je prošla godina bila rekordna po broju uhićenja zbog klevetanja vlasti.

Podrška na društvenim mrežama također pokazuje koliko je masa dobro prihvatila ovu nogometnu revoluciju. Al Nassr na Twitteru ima više pratitelja nego ijedan klub izvan velike šestorke u Premiershipu, dok je Al Ahli, kao najslabiji klub od ova četiri koja je preuzela vlast, došao do razine klubova u sredini Premiershipa.

Idući je korak, nakon dovođenja zvijezda iz Europe, rad na samim klubovima. Uloženi novac se ne koristi isključivo za transfere već i za dovođenje stručnjaka na svim razinama nogometnog kluba, od omladinske škole do marketinških stručnjaka. Kupovinom stranaca želi se stvoriti i solidna domaća baza igrača.

Potpuno drugačija priča od kineske

Čitava ova priča površno gledano ne djeluje drugačije od one kineske, koja je bila aktualna prije nekoliko godina, no razlike su drastične. Za razliku od Kineza, Saudijci nemaju u planu uvoditi ograničenja ni poreze, dok je vlast iznijela nogometnu strategiju za idućih 11 godina, što kineska nikada nije napravila.

Naime, Saudijci vjeruju da će u narednom periodu strani investitori htjeti dio kolača u najvećim klubovima pa bi, pored nafte, izvozni proizvod bio i nogomet. Vlada bi tada prodala najveće klubove i kupila sljedeće po rangu, koje bi opet pokušala pretvoriti u novi izvozni proizvod.

Dodatni prihod se može generirati i od TV prava. Iako nema još toliko interesa za prijenos utakmica iz tih liga, pitanje je vremena kada će do njega doći. Saudijski klubovi koriste igrače da na društvenim mrežama pišu dobre stvari, kako o ligi tako i o državi, što budi interes kod stranaca.

Uostalom, proces potpisivanja igrača jasno govori da nogomet u toj državi ima turističku funkciju jer su pored predstavnika klubova u pregovore redovito uključeni i ministar sporta i ministar turizma. 

Ultimativni cilj je organizacija Svjetskog prvenstva

Nije tajna da nakon uspješno organiziranog Svjetskog prvenstva u Kataru i Saudijska Arabija želi pokazati svijetu da može biti domaćin tog natjecanja. Iako se mogla kandidirati vrlo vjerojatno i bez čitavog plana o razvoju domaćeg nogometa, on joj itekako pomaže.

Saudijska Arabija je i dalje država u kojoj su ljudska prava ozbiljan problem te je sigurno da bi se njihovo pitanje postavilo kada bi istaknula kandidaturu. Ono će se postaviti kako god, no ako u idućih pet godina podigne ligu na viši nivo i razvije nogometnu kulturu, to pitanje će se izgubiti u šumi informacija o razvoju nogometa u toj državi te njegovoj dobrobiti.

Saudijci su jedna od najdebljih nacija na svijetu, pri čemu neke brojke govore da je čak 60% stanovništva pretilo, no kod djece je ta brojka pala na nekih 15%. Vlada je već ponosno objavila podatke kako je broj ljudi koji se bave sportom u državi porastao s 13% na 50% u zadnjih 8 godina te kako se bore s pretilošću. Usporedbe radi, u susjednom Kuvajtu je svako drugo dijete pretilo.

Kvalitetan nogomet, strane investicije, porast gledanosti, otkup TV prava, promocija nogometaša na društvenim mrežama te činjenica da nogomet čini naciju zdravijom redom su elementi kojim će sakriti svaki potencijalni problem prilikom organizacije prvenstva.

Morat ćemo se pomiriti s novom hijerarhijom

Nakon potpisa Brozovića u iščekivanju smo idućeg velikog transfera u Saudijsku Arabiju. Prema svemu sudeći, jedan od najzaslužnijih igrača za ovogodišnji uspjeh Lensa, Seko Fofana, trebao bi biti sljedeći, a vrlo vjerojatno neće biti i zadnji. 

Svi ti ulazni transferi, kao i oni koji će se tek dogoditi, neće preko noći saudijsku ligu dignuti s otprilike pedesetog mjesta po kvaliteti u top deset. Interes europske publike također neće biti generiran već sada. Liga prvaka će i dalje biti najprestižnije natjecanje, lige Petice će se i dalje vrtjeti na TV ekranima, no ovakav tempo investiranja ukazuje na promjene u budućnosti.

Nogomet ne gledaju samo oni odrasli na Maradoni i Cruijffu ili pak na talijanskom calciu devedesetih već i nove generacije koje je vrlo lako kupiti dobrom marketinškom kampanjom. Pokoja zvijezda, pokoji tvit, pokoji ekskluzivni paketić u FIFA-inoj videoigri ili pak kozmetički dodatak u Fortniteu čine svoje.

Saudijska Arabija je svoje bogatstvo usmjerila na nogomet i ne postoji stavka koja joj trenutno koči razvoj ni organizacija koja bi to spriječila jer, uostalom, i samoj FIFA-i ova priča odgovara. Čak ni europski klubovi nisu toliko vokalni jer na nju gledaju kao na mjesto gdje mogu prodati svoje igrače vezane preskupim ugovorima i pritom dobro zaraditi.

Saudijci u budućnosti neće morati biti samo domaćini europskim ekipama kao što su to bili, primjerice, za talijanski superkup, već će razviti vlastiti proizvod koji će prodavati drugima. Pitanje je vremena kada će i europska publika početi češće provjeravati rezultate iz saudijske lige nego portugalske ili belgijske i kada će ona postati nezaobilazni dio nogometne kulture.