PREDSJEDNIK Republike i bivši premijer Zoran Milanović grmi pred kamerama – pa govori o "ludom šeširdžiji", pa više puta o "malom Banetu", a ne zaboravimo i "komunističkog gojenca". Grmi tako naš predsjednik, ovaj koji ga snima se uplaši da predsjednik u žaru verbalne borbe i fizički ne krene naprijed i u stilu Save Kovačevića vikne: "Za mnom, drugovi!"

Predsjednik naš je odlučan, borben, svakome kaže sve u lice, ne štedi on nikoga – sve dok su u pitanju verbalno inferiorni HDZ-ovi potrčci i aparatčici koji mu ne znaju i ne mogu odgovoriti. 

Kada se pojavi prava afera, kada se pojavi prava mutež, u koju su upleteni moćni i jaki igrači, kada još imamo i štrajk koji je blokirao cijelu granu vlasti, onu pravosudnu – evo nama nekog drugog Zorana Milanovića. Ljubazan. Dobronamjeran. Miritelj. Filozof. Medeni Zoran, mogli bismo ga tako nazvati.

Predsjednik pokušava umanjiti važnost plinske afere

Samo par izvoda. Oko sazivanja izvanredne sjednice sabora, za što ima ovlast, predsjednik je rekao da će "vidjeti" što će učiniti jer bi to bio presedan te nastavio: "Vjerojatno postoji i razlog za to. Jer se onda otvoreno stavljaš na nečiju stranu." Prodaju viška plina po niskim cijenama opisao je kao "marčapiju" te objasnio: "To je kriminalni nemar. Netko bi za to trebao politički odgovarati." Nadalje, na primjedbu novinara da je PPD kupio 63 posto tog plina, odgovorio je kako je to "sitan novac za njih". 

Da je Zoran Milanović ljetni koktel, onda bi po današnjim izjavama bio ne "plamena vatra", već "povjetarac u smiraj dana". 

Zanimljivo, kada se pojavi ozbiljan problem u državi, kada nešto zaista ugrozi HDZ, onda je naš predsjednik sasvim drugačiji. Ne ponaša se poput borbenog Milanovića, kakvog smo upoznali zadnjih par godina, nego kao razvodnjena politička mješavina pokojnog Ivice Račana i Mate Granića. Čovjek koji smiruje. Čovjek koji traži kompromise. Čovjek koji pažljivo bira riječi. Usput, zasigurno Zoran Milanović, diplomirani pravnik, zna da ne postoji fraza "kriminalni nemar", osim ako je to njegov novi doprinos znanosti kaznenog prava.

Dva velika problema u državi - plin i blokada sudske vlasti

Imamo trenutno dva velika problema u državi - aferu s cijenom plina u kojoj je model Uredbom vlade bio namješten tako da neki jako dobro zarade, a vlada unatoč upozorenjima nije napravila ništa dok papiri nisu nekako došli do čelnika stranke Most. Drugi je blokada cijele grane vlasti – pravosuđa. Čak i da štrajk službenika danas završi, a neće jer ministar svojim izjavama samo nervira ljude koji sasvim opravdano štrajkaju, posljedice bismo trpjeli barem godinu dana.

Oporba traži sazivanje sjednice sabora. HDZ to ne želi, HDZ želi da svi odemo na ljetovanje i da se afera do jeseni zaboravi. Naći će oni u međuvremenu nekog sporednog lika i reći kako "nije pročitao mail" te ga skloniti u pozadinu na godinu-dvije. Do jeseni će se i štrajk pravosuđa nekako riješiti, na bilo koji način.

Oporba ne može sama sazvati sjednicu sabora, ali to može napraviti predsjednik Republike.

Saborski poslovnik navodi kako sabor zasjeda redovito dva puta godišnje: prvi put između 15. siječnja i 15. srpnja, a drugi put između 15. rujna i 15. prosinca (tromjesečni godišnji odmor nije za zastupnike godišnji, nego "ne zasjedaju"). Međutim, navodi se u Poslovniku da izvan navedenih rokova "Sabor zasjeda izvanredno na zahtjev predsjednika Republike, Vlade te većine svih zastupnika u Saboru". 

Predsjednik Republike ima ovlast sazvati sjednicu sabora. Koliko god vladajući mogli opstruirati, ovo bi za HDZ bila vrlo nezgodna politička situacija. Predsjednik ima vrlo snažnu ovlast sazvati parlament, koja je ostala još iz Tuđmanovog doba.

Predsjednik se ne bi zamjerao HDZ-u

Predsjednik je nedavno, 6. srpnja, taman kad se pojavila plinska afera, u stilu velikog vođe imao obraćanje javnosti putem nacionalnih televizija – format koji se u demokratskim državama koristi samo kada se nešto čestita ili je u pitanju kakva ozbiljna nacionalna kriza. Razlog? Imenovanje novog šefa VSOA-e, vojne obavještajne agencije. U osnovi kadrovski problem. Naravno da su se na kraju dogovorili o privremenom rješenju, a uostalom, kakva je to obavještajna služba koja ne bi mogla koji dan i bez šefa – priča je politički važna, ali definitivno nije za toliko buke.

No sada kada imamo ozbiljan propust izvršne vlasti i uz to potpunu blokadu rada sudske vlasti, što se tiče svih nas, a ne zaboravimo da se po Ustavu "predsjednik Republike brine za redovito i usklađeno djelovanje te za stabilnost državne vlasti", nema više nigdje te borbenosti predsjednika? Velika afera izvršne vlasti je tu, sudska ne radi, ali predsjednik se, eto, ne bi petljao.

Obrazac se vrti već par godina, a sada je postao sasvim jasan – predsjednik Republike jako voli lajati protiv HDZ-a, posebno protiv drugorazrednih i verbalno inferiornih HDZ-ovih potrčaka koji mu ne mogu odgovoriti, jer to ni znaju, a i nije lako odgovoriti na predsjednikov "urbi et orbi" putem televizije i društvenih mreža. No kada se pojavi stvarna opasnost za HDZ, kada se pojavi stvarna afera u koju su očito mnogi upleteni, ne samo političari nego i neki "gospodarstvenici", u kojoj bi mnoga imena mogla biti izložena – onda se naglo mijenja ploča. Predsjednik sumnja, predsjednik smiruje i predsjednik ne želi zauzeti stranu.

Kad bi HDZ izgubio vlast, što bi radio Zoran Milanović?

Predsjednik će, čini se, biti protiv HDZ-a, ali samo dok to njegovo protiv ne ugrožava HDZ. Tu je možda bit priče – kad bi HDZ izgubio vlast, što bi radio Zoran Milanović? Bi li uopće dobio drugi mandat?

Dva mladca iz dvije sobe Ministarstva vanjskih poslova 90-ih, Zoran Milanović i Andrej Plenković, zlatna djeca socijalizma predivno opisana u pjesmi "Guzonjin sin" Zabranjenog pušenja, politički su povezani. Njihov verbalni sukob zabavlja narod kako se ništa ne bi promijenilo. Oni su samo programirana svađa za davanje "kruha i igara", programirana svađa ne radi promjena, nego naprotiv, upravo kako bi sve ostalo kako jest!

Kada predsjednik ima ovlast i mogućnost napraviti nešto bitno – sazvati sabor na izvanredno zasjedanje, što nikako ne odgovara HDZ-u, on se pojavljuje u ulozi "mir, mir, mir, nitko nije kriv" jer bi očito vruće političko ljeto rado zamijenio hladom ispod hvarske borovine i platom oborite ribe.

Funkcija traži da se čovjek ponekad izjasni i napravi korak izvan svoje zone komfora – pa, dragi predsjedniče, sada budi faca kako se predstavljaš i sazovi sabor da čujemo još toga oko plinske afere i da ministar pravosuđa odgovori kako i zašto mu cijeli sektor ne funkcionira.

A ako se predsjednik ne želi svrstavati, i to je neko svrstavanje. Konkretno, Milanović će se svojim nesvrstavanjem svrstati u Plenkovićevu pudlicu – ponekad laje, ali ne grize.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala