Prijetnje, uvrede i "roboti" iz Kremlja. Kako je ruska diplomacija umrla pod Putinom
RUSKI diplomati nekoć su bili ključni dio vanjskopolitičke strategije predsjednika Vladimira Putina. Ali to se sve promijenilo. U godinama koje su prethodile ruskoj invaziji na Ukrajinu diplomati su izgubili svoj autoritet, a njihova uloga svedena je na ponavljanje agresivne retorike Kremlja. BBC je pitao bivše diplomate, kao i bivše insajdere u Kremlju i Bijeloj kući, kako se ruska diplomacija urušila.
U listopadu 2021. američka državna podtajnica Victoria Nuland otišla je na sastanak u rusko ministarstvo vanjskih poslova u Moskvi. Čovjek s druge strane stola bio je zamjenik ruskog ministra vanjskih poslova Sergej Rjabkov, kojeg je Nuland poznavala desetljećima i s kojim se uvijek slagala.
Rjabkovljevi američki kolege smatrali su ga praktičnim i smirenim pregovaračem s kojim mogu razgovarati čak i dok su odnosi dviju zemalja poremećeni.
Ovaj put su stvari bile drugačije.
Roboti s papirima
Rjabkov pročitao je službeni stav Moskve s komada papira i odupirao se pokušajima Nuland da započne raspravu. Nuland bila je šokirana, prema riječima dvoje ljudi koji su s njom razgovarali o tom sastanku. Ona je Rjabkova i jednog od njegovih kolega opisala kao "robote s papirima", rekli su ti ljudi.
I izvan sobe za pregovore, ruski diplomati sve su više koristili nediplomatski jezik.
"Pljujemo na zapadne sankcije."
"Pusti me da govorim. Inače ćeš čuti što sve mogu ruske rakete Grad."
"Moroni."
Ovo su sve citati ljudi koji su posljednjih godina bili na položajima u ruskom ministarstvu vanjskih poslova.
Kako je došlo do toga?
Možda je to sada teško zamisliti, ali sam Putin rekao je za BBC još 2000. godine da je "Rusija spremna surađivati s NATO-om sve do pridruživanja savezu".
"Ne mogu zamisliti svoju zemlju izoliranu od Europe", dodao je Putin.
U to vrijeme, na početku svog predsjedničkog mandata, Putin je bio željan izgradnje veza sa Zapadom, rekao je bivši visoki dužnosnik Kremlja za BBC.
Diplomati su nekad bili ključni dio Putinove ekipe
Ruski diplomati bili su ključni dio Putinove ekipe, pomažući u rješavanju teritorijalnih sporova s Kinom i Norveškom, vodeći razgovore o dubljoj suradnji s europskim zemljama i osiguravajući mirnu tranziciju nakon revolucije u Gruziji.
Ali kako je Putin postajao moćniji i iskusniji, postajao je sve uvjereniji da ima sve odgovore i da su diplomati nepotrebni, kaže Aleksandar Gabujev, direktor Carnegie Russia Eurasia Centera, koji živi u egzilu u Berlinu.
Prvi signal da počinje novi Hladni rat došao je 2007. godine Putinovim govorom na Münchenskoj sigurnosnoj konferenciji.
U 30-minutnom izlaganju optužio je zapadne zemlje za pokušaj izgradnje unipolarnog svijeta. Ruski diplomati slijedili su njegov primjer. Godinu dana kasnije, kada je Rusija izvršila invaziju na Gruziju, moskovski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov navodno je opsovao svog britanskog kolegu Davida Milibanda, pitajući ga: "Tko si ti da mi držiš lekcije?"
Pokušaj suradnje Zapada i Rusije
Zapadni dužnosnici i dalje su smatrali da se isplati pokušati surađivati s Rusijom. Godine 2009. Lavrov i tadašnja američka državna tajnica Hillary Clinton pritisnuli su golemi crveni "gumb za resetiranje" u odnosima i činilo se da dvije zemlje grade suradnju - posebno u sigurnosnim pitanjima.
Ali ubrzo je američkim dužnosnicima postalo očito da njihove ruske kolege samo ponavljaju Putinove rastuće protuzapadne stavove, kaže Ben Rhodes, zamjenik savjetnika za nacionalnu sigurnost bivšeg američkog predsjednika Baracka Obame.
Rhodes se prisjeća da je predsjednik Obama doručkovao s Putinom 2009. uz pratnju narodnog orkestra. Kaže da je Putina više zanimalo predstavljanje njegovog pogleda na svijet nego razgovor o suradnji i da je ruski čelnik okrivio Obaminog prethodnika, Georgea W. Busha, za izdaju Rusije.
"Lavrov je prije 20 godina imao vlastiti stav"
Dok su se 2011. i 2012. godine događali Arapsko proljeće, američko uplitanje u Libiju i ruski ulični prosvjedi, Putin je procijenio da ga diplomacija neće nikamo odvesti, ističe Rhodes.
"U određenim pitanjima - osobito Ukrajini - nisam stekao osjećaj da diplomati uopće imaju velik utjecaj", kaže Rhodes za BBC.
Na primjer, kada je ministar vanjskih poslova Lavrov imenovan prije gotovo 20 godina, imao je "međunarodnu perspektivu i vlastiti stav", rekao je bivši visoki dužnosnik u Kremlju. "Kremlj ga je konzultirao čak i kad je znao da bi mogao imati drugačiji stav od Putina", govori Gabujev.
Ali kada su trupe u veljači 2022. krenule na Ukrajinu, Lavrov je to saznao tek nekoliko sati prije početka rata, pokazuje izvješće Financial Timesa.
Andrej Kelin, ruski veleposlanik u Velikoj Britaniji, odbacuje ideju da su ruski diplomati izgubili svoj utjecaj. Tijekom svoje diplomatske karijere bavio se odnosima sa zapadnim zemljama. U intervjuu za BBC odbio je priznati da Moskva ili pojedini diplomati snose bilo kakvu odgovornost za kolaps odnosa sa Zapadom.
"Nismo mi ti koji uništavaju. Imamo problema s kijevskim režimom. Tu ne možemo ništa učiniti", govori Kelin i dodaje da je rat u Ukrajini "nastavak diplomacije drugim sredstvima".
Spektakli nakon Zaharove
Kako su vanjskopolitički dužnosnici postajali sve manje utjecajni, svoju su pozornost ponovno usmjerili na Rusiju. Marija Zaharova, koja je 2015. postala glasnogovornica ministarstva, simbol je ovog novog poglavlja.
"Prije nje diplomati su se ponašali kao diplomati, govoreći profinjenim izrazima", kaže bivši dužnosnik Ministarstva vanjskih poslova Boris Bondarev, koji je podnio ostavku u znak protesta zbog rata.
Ali dolaskom Zaharove brifinzi Ministarstva vanjskih poslova postali su spektakl. Gospođa Zaharova često je vikala na novinare koji su joj postavljali teška pitanja i uvredama odgovarala na kritike iz drugih zemalja.
Istim su putem krenuli i njezini diplomatski kolege. Bondarev, koji je radio za moskovsku misiju pri UN-u u Ženevi, prisjeća se jednog sastanka na kojem je Rusija blokirala sve predložene inicijative, što je navelo kolege iz Švicarske da se požale.
"Mi smo im rekli: 'Pa dobro, u čemu je problem? Mi smo velika sila, a vi ste samo Švicarska'. To vam je ruska diplomacija", kaže Bondarev.
Ovaj pristup bio je usmjeren na impresioniranje Rusa kod kuće, kaže vanjskopolitički analitičar Gabujev.
Ali još važnija ciljana publika za diplomate su njihovi vlastiti šefovi, smatra Bondarev. Službeni telegrami poslani u Moskvu nakon inozemnih sastanaka fokusirani su na to koliko su diplomati strastveno branili interese zemlje.
Tipična bi poruka, po njemu, bila otprilike poput: "Stvarno smo ih namučili! Herojski smo branili ruske interese, a zapadnjaci nisu mogli ništa i ustuknuli su!"
Ako svi pišu o "postavljanju zapadnjaka na njihovo mjesto", a vi napišete da ste "postigli konsenzus", gledat će vas s prijezirom, kaže Bondarev.
Incident na diplomatskoj večeri
Bondarev se prisjeća večere u Ženevi u siječnju 2022. kada se Rjabkov iz Ministarstva vanjskih poslova susreo s američkim dužnosnicima. Prva zamjenica američkog državnog tajnika Wendy Sherman nadala se da će spriječiti invaziju na Ukrajinu kroz 11-satne pregovore.
"Bilo je užasno. Amerikanci su rekli: 'Idemo pregovarati'. I umjesto toga Rjabkov počinje vikati: 'Trebamo Ukrajinu! Ne možemo nikamo bez Ukrajine! Uzmite sve svoje stvari i vratite se na NATO-ve granice iz 1997. godine!'.
Sherman je željezna dama, ali mislim da je čak i ona bila šokirana na ovo. Rjabkov je uvijek bio vrlo pristojan i stvarno je bilo lijepo s njim razgovarati. A sada lupa šakom o stol i priča gluposti", objašnjava Bondarev.
Nisu ruski diplomati jedini
Valja napomenuti da se posljednjih godina diplomatski ton promijenio i u drugim zemljama, iako u manjem opsegu.
Nekoliko godina ranije, japanski predstavnik za ljudska prava u UN-u Hideaki Ueda na jednom je sastanku zahtijevao od stranih kolega da "zašute". Gavin Williamson koristio je iste riječi protiv Rusije dok je bio britanski ministar obrane. A ukrajinski veleposlanik u Njemačkoj Andrij Melnik prošle je godine nazvao njemačkog kancelara Olafa Scholza "uvrijeđenom jetrenom kobasicom".
Nakon godinu i pol rata, ima li nade da bi diplomacija mogla pomoći da se borbe privedu kraju?
Većina ljudi s kojima je BBC razgovarao misli da je to vrlo malo vjerojatno. Obično su 95% posla diplomata "neslužbeni sastanci i ispijanje kave", objašnjava Bondarev. Takvi su se kontakti jako prorijedili, nema se više o čemu puno pričati.
Veleposlaniku Kelinu zabranjen je ulazak u britanski parlament. U jednom je trenutku, rusko veleposlanstvo u Londonu gotovo ostalo bez plina i struje, a osiguravajuća društva odbila su osigurati automobile uske misije.
Prije ili kasnije dijalog će se morati dogoditi, smatra analitičar RAND-a Samuel Charap. Jedina alternativa pregovorima je "apsolutna pobjeda", a malo je vjerojatno da bi Kijev ili Moskva to mogli postići na bojnom polju.
No, ne očekuje da će do pregovora doći uskoro: "Putin se prilično dramatično promijenio tijekom svog mandata na vlasti. I iskreno, ne znam hoće li biti voljan sudjelovati."
Rusija se odlučila osloniti na vojni stroj, a ne na diplomaciju
Ukrajinske vlasti žale se da Rusija ponovno nudi ultimatume umjesto kompromisa, poput zahtjeva da Ukrajina prihvati aneksiju okupiranih područja. Kijev nema namjeru pregovarati pod takvim uvjetima, a njegovi zapadni saveznici javno podržavaju ovu odluku.
Rusija se, čini se, odlučila osloniti na svoj vojni stroj, obavještajne službe i geoekonomsku moć za utjecaj - radije nego na diplomaciju. U ovim obeshrabrujućim okolnostima, zašto ruski diplomati jednostavno ne daju ostavke u službi vanjskih poslova?
"To je problem za sve koji su zapeli na svojim pozicijama 10 do 20 godina. Nema drugog života za njih. To je zastrašujuće", rekao je bivši zaposlenik Kremlja za BBC.
Bivši diplomat Bondarev se slaže: "Da nije bilo rata, vjerojatno bih ostao i trpio to. Posao i nije tako loš. Sjediš, malo trpiš, a navečer ideš van."
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati