U ZÜRICHU potencijalni stanari na razgledavanje nekretnina nose vino i čokoladu kako bi se istaknuli iz gomile. U Amsterdamu studenti provode mjesece pokušavajući osigurati smještaj prije početka semestra. U Dublinu i Lisabonu mladi stručnjaci odustaju i vraćaju se svojim roditeljima, piše Bloomberg.

Diljem najvećih europskih gradova unajmljivači stanova suočavaju se s ozbiljnom nestašicom ponude koja potiče cijene na rekordno visoke razine. Rastuće stope hipotekarnih kredita prisilile su ljude da odustanu od kupnje nekretnina, baš kao što inflacija povećava troškove građevinskog materijala, što otežava gradnju. Politike nacionalnih vlada i trendovi nakon pandemije privukli su kvalificirane strane radnike koji često mogu platiti više od domaćih u Pariz, Dublin, Berlin i Lisabon, dok je povratak studenata nakon covida-19 povećao potražnju u mjestima poput Londona i Amsterdama.

Trend brzog rasta stanarina nakon pandemije nije jedinstven za Europu, ali je na ovom kontinentu pogoršan relativno malom veličinom gradova i većom koncentracijom povijesnih i niskih zgrada. Ako vlade ne poduzmu mjere, osobito u vezi s izgradnjom, riskiraju drastično povećanje nejednakosti jer oni koji si ne mogu priuštiti kupnju nekretnine izdvajaju veći dio svojih prihoda za stanovanje.

Najamnine rastu

"Najamnine rastu i to posebno otežava život ljudima koji nemaju generacijsko bogatstvo. Postoji velika razlika između 25-godišnjaka koji traži stan, ali s roditeljima koji su već vlasnici kuće i imaju nekretnine koje iznajmljuju, naspram mladih ljudi koji počinju potpuno sami", rekla je Christine Whitehead, profesorica stambene ekonomije na London School of Economics.

U Amsterdamu su stvari problematične čak i za sveučilišne studente s lokalnom podrškom. Hendrine van Walbeek, 54-godišnja vlasnica male tvrtke u Terneuzenu na jugozapadu Nizozemske, počela je u travnju pretraživati web stranice za iznajmljivanje soba u blizini Amsterdama za svog sina Mikea, prijavljujući se najmanje 10 puta dnevno kako bi provjerila ažuriranja. Do kolovoza, kad je do početka njegovih studija u glavnom gradu ostalo samo nekoliko tjedana, student fizike nije bio pozvan ni na jedno razgledavanje.

Isprobala je drugačiji pristup, napravivši oglas o Mikeu s pojedinostima o njegovim interesima i potrebama te ga objavivši na društvenim mrežama. To je dovelo do nekoliko poziva za razgledavanje, a zatim je manje od dva tjedna do početka semestra obitelj konačno pronašla sobu za 500 eura mjesečno s režijama u Uithoornu, amsterdamskom predgrađu udaljenom 45 minuta vožnje od Mikeova sveučilišta.

"Morate biti neumoljivi da biste uspjeli. Jednostavno previše ljudi želi ondje živjeti, a nema dovoljno soba", rekla je Van Walbeek.

Amsterdam postao magnet za strance

Nedostatak stambenog prostora posebno je akutan u nizozemskoj prijestolnici jer je grad postao magnet za strance. Samo 2022. godine u grad koji već ima 882.000 stanovnika doselilo se 18.000 pridošlica. Nizozemske tvrtke poput ING Groep, Royal Philips i Just Eat Takeaway.com povećale su broj zaposlenika posljednjih godina.

Povoljna porezna klima u gradu učinila ga je privlačnim velikim međunarodnim tvrtkama kao što su Tesla i Netflix, koje su tamo otvorile svoja europska sjedišta. Zbog snažnog rasta stanovništva gradu nedostaje oko 200.000 domova, objavila je gradska uprava u nedavnom izvješću.

U sličnoj su situaciji i drugi glavni gradovi. Stanovništvo Dublina poraslo je gotovo 12% u prošlom desetljeću jer su vladine porezne olakšice stvorile poticaje za globalne farmaceutske i tehnološke tvrtke kao što su Meta Platforms, Alphabet i Pfizer da ondje otvore svoja europska sjedišta.

Ove politike počinju izazivati negativnu reakciju, a kompanije često navode smještaj kao jedan od glavnih izazova za zapošljavanje i zadržavanje djelatnika. Niskobudžetna zrakoplovna kompanija Ryanair unajmila je studentski smještaj tijekom ljeta za osoblje i razmišlja o kupnji stanova za svoje radnike, javljaju lokalni mediji.

U Zürichu ljudi stoje u redovima za razgledavanje stanova

U Zürichu, sjedištu najvećeg Googleovog istraživačkog centra izvan SAD-a, stopa slobodnih stanova za iznajmljivanje je samo 0.07%, a redovi za razgledavanje stanova redovito se protežu na više od 100 ljudi. Postalo je uobičajeno da interesenti donose pisma preporuke, kontakte s ljudskim resursima, bankovne izvode i darove poput vina i čokolade kada su pozvani da razgledaju nekretninu.

Walter Angst, direktor udruge stanara Züricha, očekuje da će najamnine porasti za oko 30% do 2025. jer više kamatne stope potiču potražnju. Mnoga kućanstva već troše više od četvrtine svog raspoloživog dohotka na stanarinu pa će takvo povećanje otjerati mnoge ljude iz grada, ubrzavajući transformaciju četvrti koja se već događa vratolomnom brzinom.

U mnogim gradovima u istočnoj Europi nedostatak stambenog prostora i porast cijena najma pogoršan je iznenadnim priljevom Ukrajinaca koji bježe od rata. Cijene najma u Estoniji, jednoj od najpopularnijih destinacija za ukrajinske izbjeglice, skočile su 22% u 2022. godini. Stanoprimci u Tallinnu često su prisiljeni raditi kompromise, seliti se u manje i jeftinije nekretnine i unajmljivati stanove u manjim mjestima izvan glavnog grada ako je moguće putovanje na posao, kaže Risto Vahi, analitičar iz brokerske tvrtke za nekretnine Uus Maa.

Nacionalne vlade pokušavaju pronaći rješenja, ali često se odlučuju za kratkoročne mjere koje se obično izjalove. Više od 5000 privatnih iznajmljivača u Dublinu poslalo je obavijesti o raskidu najma zbog prodaje svojih nekretnina u drugom tromjesečju nakon što je vlada uvela ograničenje najamnine. Pridošlice u Berlinu često mjesecima traže stalni smještaj jer ograničenje stanarine obeshrabruje potencijalne iznajmljivače.

Švedski sustav kontroliranog iznajmljivanja stanova stvorio je višegodišnju listu čekanja u Stockholmu i tržište podstanara gdje izvješća o podmićivanju i seksualnom uznemiravanju nisu neuobičajena.

Ne uspijeva se izgraditi dovoljno stanova

"Kontrola cijena najma najgora je politika koju možete primijeniti jer još više ograničava ponudu. Političari su obično usredotočeni na ono što danas mogu učiniti za tržište, ali rješavanje ovakvih problema s ponudom traje najmanje desetljeće", rekao je Djordy Seelmann, izvršni direktor HousingAnywhere, platforme za najam koja djeluje u glavnim gradovima diljem Europe.

Ističe Španjolsku kao primjer zemlje u kojoj je vladina politika usmjerenija na liberalizaciju građevinskih propisa kako bi se dugoročno povećala ponuda. Još jedno mjesto koje nudi potencijalno rješenje je Beč, gdje gradska uprava daje 200 eura svima ispod određene razine prihoda kako bi im pomogla u plaćanju stanarine. Oko 500.000 ljudi, odnosno svaki četvrti stanovnik grada, živi u jednom od oko 220.000 stanova u vlasništvu općine, a u sljedećih nekoliko godina izgradit će se više od 3700 novih domova. Grad također nudi svoju ogromnu ponudu zemljišta graditeljima koji dodjeljuju neke od svojih novih stanova stanarima s niskim primanjima.

Međutim, zbog inflacije i ekoloških propisa koji povećavaju troškove izgradnje, malo vlada uspijeva izgraditi nove stambene objekte dovoljno brzo da zadrže korak s potražnjom. Broj dostupnih nekretnina za iznajmljivanje u Irskoj dosegao je vrhunac 2009. godine, s više od 23.400 domova na popisu diljem zemlje.

Od tada se ponuda smanjila pa je 1. kolovoza bilo oko 1200 dostupnih nekretnina za populaciju od preko pet milijuna. Izgradnja stanova u Nizozemskoj daleko je ispod cilja postavljenog prošle godine da se do 2030. gradi oko 100.000 novih domova godišnje, uz napomenu da bi pristupačni smještaj trebao činiti dvije trećine ukupnog broja.

"Kupio sam stan jer si nisam mogao priuštiti najam"

Nestašica stanova već počinje mijenjati sastav mnogih gradova. Nizozemci čine nešto više od 40% stanovništva Amsterdama jer sve više lokalnog stanovništva odlučuje živjeti u satelitskim gradovima gdje su stanarine jeftinije. U Irskoj mlade medicinske sestre trenutno troše 77% svojih plaća na stanarinu, prema Irskoj organizaciji medicinskih sestara i primalja, a postotak mladih koji žive kod kuće porastao je 2022. godine na 64 posto, u odnosu na 44 posto prije deset godina.

Oni koji imaju dovoljno novca za polog otkrivaju da je čak i nakon porasta kamata jeftinije i lakše kupiti dom. George Pike (31), videoproducent koji se u kolovozu prošle godine preselio iz Londona u Berlin, u svibnju je kupio jednosobni stan u gradskoj četvrti Neukölln za 260.000 eura. Sada plaća kredit 1080 eura mjesečno, oko 170 eura manje od njegove prethodne stanarine.

"Veliki dio plaće odlazio je na stanarinu i cijeli je proces bio takva noćna mora. Kupio sam stan jer si nisam mogao priuštiti najam", rekao je Pike za Bloomberg.

U Lisabonu su stanarine porasle 25 posto na godišnjoj razini u drugom tromjesečju, prema podacima HousingAnywherea, pa vlada planira ukinuti zlatne vize za kupnju nekretnina nakon prosvjeda građana koji su se našli izbačeni iz središta grada zbog priljeva bogatih stranaca. Očekuje se da će stotine ljudi sudjelovati u još jednom maršu zakazanom za 30. rujna.

Delfina Fernandes (69), koja živi u četvrti Avenida da Igreja u Lisabonu, nedavno je prestala živjeti sa svojim 40-godišnjim sinom, koji je konačno pronašao svoj stan nakon što je pet godina sa suprugom živio kod majke. Novi stan nije u istoj četvrti u kojoj obitelj Fernandes živi već dvije generacije, pa čak ni u Lisabonu. Jedino mjesto u kojem si je njezin sin s obzirom na svoju plaću u javnom sektoru mogao priuštiti stanovanje je Setubal, udaljen 50 kilometara južno od glavnog grada.

"Boli vidjeti mlade ljude poput mog sina kako odlaze iz grada. Nažalost, s rastućim kamatama i troškovima života, ne vidim kako će se stvari promijeniti", rekla je Fernandes.