RAT U UKRAJINI je upravo prošao granicu od 18 mjeseci. Ljudi u ovoj zemlji, nakon što su se borili i pobijedili u tri velike ofenzivne kampanje 2022. godine, sada koriste mješavinu stare sovjetske i nove zapadne opreme za borbu na jugu. Iako je prekid kopnene poveznice s Rusijom važan cilj, podjednako je važan cilj i oslobađanje velikih dijelova zemlje koji sadrže poljoprivredna i rudna bogatstva koja ukrajinskoj vladi donose značajan prihod, piše Foreign Affairs.

Ofenziva je bila usporena, prema riječima ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog. Usporeni tempo ne bi trebao iznenaditi ljude koji su proučavali vojne sukobe i izazove ofenzivnih operacija. Ali mnogim promatračima, onima koji su navikli na trenutni uspjeh ili koji žele veliku prijelomnicu prije izbora u SAD-u 2024. godine, može biti teško cijeniti promišljen i stabilan tempo Ukrajinaca. Neki američki sigurnosni dužnosnici i političari čak su sugerirali da nedostatak brzog napretka znači da protuofenziva neće uspjeti.

No, prerano je govoriti u kojem će smjeru sukob ići. Usporedbe radi, 18 mjeseci nakon početka Prvog svjetskog rata, saveznici su izgubili bitku za Galipolje, a bitka za Verdun još uvijek je bila u tijeku. I nakon prvih 18 mjeseci Drugog svjetskog rata, veći dio Europe okupirali su nacisti, Singapur je pao u ruke Japana, a Sjedinjene Američke Države su se borile na poluotoku Bataan na Filipinima.

Postoji puno razloga za optimizam

U usporedbi s tim ratovima, postoji puno razloga za optimizam u borbi Ukrajine protiv Rusije. No, kao što pokazuje teško iscrpljivanje na ukrajinskom južnom frontu, Kijev će se suočavati s mnogim izazovima prije nego što cijela zemlja bude oslobođena. Možda je najveći taj što Zapad, iako je pružio znatnu potporu, nema koherentnu ukrajinsku strategiju.

S obzirom na to da će se ovaj rat vjerojatno nastaviti u 2024. godini, a potencijalno čak i dulje, SAD i Europa moraju smisliti strategiju. Moraju osmisliti kako bolje iskoristiti svoje fizičke i intelektualne resurse za potporu Ukrajini kako bi tijekom nadolazeće zime i u nadolazećim godinama Kijev postigao pravednu i trajnu pobjedu.

U tu svrhu, SAD i NATO trebaju jasno dati do znanja da je njihov izričiti cilj da Ukrajina porazi ruske snage u Ukrajini - i da ušutkaju ruski globalni narativ. Zatim Ukrajini trebaju osigurati standardiziranu opremu i pojačanu individualnu i kolektivnu obuku. Kijevu moraju dati više opreme za razminiranje i pomoći mu da razvije nove taktike za probijanje ruske obrane. To je najbolji način da se osigura da borba Ukrajine za slobodu završi nedvosmislenom pobjedom.

 Veliki izazovi

Ukrajinske ofenzive traju nešto više od dva mjeseca. Započele su početnim napadom s ciljem brzog probijanja ruskih obrambenih linija na jugu. No, ovaj napor je propao protiv kompetentne ruske obrane koja je uključivala opsežna minska polja. Osjetio se izostanak glavnog prodora (barem u glavama anonimnih američkih dužnosnika), a prema vojnom analitičaru Michaelu Kofmanu, postojali su nedostaci u integraciji oklopa, pješaštva, inženjerije i topništva na višim razinama.

Izazovima koje stvara ruska obrana Ukrajinci nisu posvetili dovoljno pažnje. Ove prepreke se nisu smjele zanemariti: opasnosti minskih polja dobro su poznate u zapadnoj vojnoj doktrini. Članice NATO-a trebale su Ukrajini osigurati više mehanizirane opreme za probijanje i uklanjanje mina. Njihov neuspjeh da to učine ukazuje na intelektualne nedostatke koji su zarazili mnoge zapadne vojne institucije.

Bitka je u prvom planu, pa tako u mnogim vojskama postrojbe koje upravljaju složenom opremom potrebnom za čišćenje i probijanje minskih polja nemaju dovoljno sredstava. Nemaju dovoljno sredstava iako je proboj minskih polja pothvat visokog rizika i iako se velike količine opreme gube u tom procesu (kao što su otkrili Ukrajinci). Više inženjerijske opreme ove vrste moglo je i trebalo biti isporučeno Ukrajini ranije.

Ovaj neuspjeh je usložen činjenicom da su doktrina i obuka za kombinirano čišćenje minskih polja stari desetljećima, a Zapad je imao ograničeno vrijeme da pripremi ukrajinske kombinirane postrojbe, posebno u novoformiranim brigadama. Slava Zaljevskog rata 1991. godine, u kojem je koalicija predvođena SAD-om brzo potisnula iračku vojsku iz Kuvajta, jednostavno nije moguća u okruženju u kojem neprijatelj ima zračnu nadmoć, a bojište je prekriveno gustom mrežom senzora koji omogućuju Rusima da brzo otkriju i zatim pogode ukrajinske ciljeve.

Ukrajinci su se prilagodili

Unatoč ovim izazovima, Ukrajinci su se prilagodili - što je jedna od njihovih institucionalnih prednosti - i usvojili postupnu strategiju "zagrizi i zadrži" na jugu, minimizirajući žrtve i povećavajući pritisak na rusku obranu. Kao rezultat toga, Ukrajinci napreduju na jugu, oslobađajući više važnih mjesta. U isto vrijeme, ukrajinsko vrhovno zapovjedništvo upravlja brojnim drugim kampanjama. Na istoku poduzima još jednu ofenzivu oko grada Bahmuta. Ovdje nema sveobuhvatnih ruskih obrambenih položaja kao na jugu pa Ukrajinci napreduju. I više se ne bore protiv Wagnerovih rehabilitiranih osuđenika, kao ranije tijekom ljeta. Ruske postrojbe oko Bahmuta su kvalitetnije regularne snage, a njihovo iscrpljivanje će degradirati ruske buduće ofenzivne mogućnosti.

Dalje na sjeveru Ukrajinci vode obrambenu kampanju protiv ruske ofenzive u pokrajini Luhansk. Zasad se drže. Unatoč resursima koje je Moskva angažirala u ovoj ofenzivi, Rusi ovdje ne doživljavaju ništa više uspjeha nego početkom 2023. Istodobno, Ukrajina nastavlja svoju obrambenu kampanju protiv ruskih zračnih i raketnih napada te provodi ofenzivnu pomorsku operaciju s pomorskim dronovima koja se stalno razvija. A povrh svih ovih fizičkih kampanja, Ukrajina provodi operacije strateškog utjecaja, koje uključuju njezine napore u globalnoj diplomaciji - poput kratkih putovanja Zelenskog u strane zemlje. Operacije također uključuju dalekometne napade bespilotnim letjelicama na Rusiju, koji su osmišljeni da degradiraju volju Rusa za borbom.

Teško je objektivno mjeriti napredak Ukrajine jer samo nekolicina najviših ukrajinskih vojnih i civilnih čelnika zna stvarne strateške i operativne ciljeve ofenzive. Ali za strane promatrače napredak bi se mogao mjeriti u osvojenom teritoriju, uništenju ruskih snaga, napretku prema dovođenju ruskih snaga na Krimu u opasnost i tome u kojoj je mjeri Ukrajina uvjerila zapadne vlade da uspijeva. Nakon dva mjeseca moglo bi se reći da je svaki od ovih ciljeva "u tijeku".

Ovaj evoluirajući ukrajinski način ratovanja vrijedan je proučavanja jer većina zapadnih vojnih institucija vjerojatno više sliči ukrajinskoj vojsci nego američkim oružanim snagama, čiju doktrinu neizbježno kopiraju. A središnji dio ukrajinskog načina ratovanja je sposobnost učenja, usvajanja nove opreme i ideja te prilagođavanja taktike i strategije.

Ovo će biti dugotrajan rat

I Ukrajinci i Rusi posjeduju resurse i volju za produženi rat. Konkretno, ruski predsjednik Vladimir Putin održao je svoj narativ da NATO predstavlja prijetnju Rusiji. On nastavlja promicati zabludu o Velikoj Rusiji. Na primjer, 2. kolovoza održao je govor promovirajući "integraciju Donjecke i Luganske Narodne Republike te regija Herson i Zaporižja u zajednički ruski kulturni prostor".

Zapad stoga mora prihvatiti da će ovo biti dugotrajan rat. Mnoge su generacije koketirale s idejom da ratovi između velikih, mnogoljudnih i tehnološki potkovanih država mogu biti kratki. U vrijeme kada je svaki od njih započeo, na primjer, analitičari su tvrdili da će Prvi svjetski rat, Drugi svjetski rat, Korejski rat i rat u Iraku biti kratki, samo da bi se to pokazalo netočnim. Isto će biti i s današnjim sukobom.

Trebat će vremena da se nastavi s jačanjem kopnenih, zračnih, pomorskih, kibernetičkih, industrijskih i informacijskih sposobnosti Ukrajine kako bi zemlja mogla nadvladati Rusiju. Iako su Rusi napravili mnogo strateških i taktičkih pogrešaka u ovom ratu, također su naučili i prilagodili se. Kao što je rekao zapovjednik ukrajinskih kopnenih snaga Oleksandr Sirski, Rusi nisu idioti. Kijevu će trebati mnogo mjeseci da ih porazi i izbaci s otprilike 18 posto Ukrajine koju trenutačno ilegalno okupiraju.

Zapad je sada uključen u generacijsku borbu protiv velikih, nemilosrdnih i bogatih autoritarnih režima. Prihvaćajući da će ovo biti dugotrajan rat, Zapad bi trebao eksplicitno reći da je njegov cilj ukrajinska pobjeda ostvarena kroz poraz Rusije. Obvezujući se da će podupirati Ukrajinu tijekom trajanja sukoba, Zapad može potkopati Putinove napore da nadživi ukrajinske pokrovitelje. Ova obveza također pruža sigurnost zemljama donatorima, koje mogu povećati proizvodnju i uključiti se u potrebna istraživanja i razvoj za pothvate borbe protiv dronova i mina.

Zapadna strategija

Drugi element zapadne strategije je identificiranje ključnih operativnih i institucionalnih problema koji zahtijevaju podršku. SAD će možda trebati prihvatiti da njihova doktrina vrlo složenog zračno-kopnenog ratovanja nije u potpunosti prilagođena Ukrajini. Ova činjenica ne znači da kombinirano ratovanje nije učinkovito. Ali NATO sada mora provesti brzu reevaluaciju svoje doktrine kako bi razvio novu taktiku i doktrinu kombiniranog ratovanja. To znači da zapadne države kolektivno moraju pronaći način za vođenje kopnenih borbi u okruženju u kojem će biti izložene čestim zračnim napadima - nešto što nisu morale činiti generacijama, ali to Ukrajina mora učiniti sada.

Takva revizija mora uključiti učinke isprepletene mreže civilnih i vojnih senzora nove ere koja ukrajinske protuofenzive čini nekima od najvažnijih i najsmrtonosnijih bitaka u modernom dobu. Proliferacija bespilotnih letjelica, povezanih s modernim digitaliziranim mrežama borbenog zapovijedanja, omogućuje objema vojskama da brzo identificiraju i ciljaju snage jedne druge.

Nova zapadna strategija također bi mogla promicati standardizaciju opreme i podršku obuci. Gomila oklopnih vozila i topništva isporučenih Ukrajini bio je velikodušan čin, ali nije održiv. Postoji razlog zašto vojske općenito imaju jednu vrstu tenka ili jednu vrstu topništva za svaku potrebu. Obuka i logistički teret držanja više vrsta sličnih sustava bili bi veliki za mirnodopsku vojsku. Ukrajini će s vremenom to postati nepodnošljivo. Strateški pristup potpori Ukrajini osigurao bi standardizirane setove opreme za vojsku.

"Potrebna nam je brzina"

Istodobno se obuka osoblja mora pomaknuti dalje od obuke novaka i pružanja tehničkih uputa o korištenju opreme. Kolektivna obuka vitalni je aspekt izgradnje učinkovitih vojnih institucija i to je područje u kojem bi Zapad trebao pružiti dodatnu potporu. Edukacija vođa satnija, bojni i brigada i zapovjednih timova Ukrajini će s vremenom dati osnovu vojske koja može orkestrirati velike operacije i kampanje u vremenu i prostoru. Na temelju iskustva s ukrajinskog bojišta i razvijene doktrine NATO-a, kolektivna obuka pružila bi Ukrajini ključnu prednost nad njezinim ruskim protivnikom.

Ovakva ukrajinska strategija omogućila bi zapadnim vladama da brže pruže podršku Kijevu, čime bi se okončala tromost koja je bila jedan od najvećih problema rata. "Potrebna nam je brzina, brzina u odlučivanju kako bismo ograničili ruski potencijal. Nema alternative brzini. Jer o brzini ovisi život. Kašnjenje je uvijek bilo i još uvijek je pogreška", rekao je Zelenski tijekom svog obraćanja na Münchenskoj sigurnosnoj konferenciji 2023.

Zapadnim odlukama o tenkovima, protuzračnim obrambenim sustavima i borbenim zrakoplovima trebalo je mnogo mjeseci. Ali kada su isporučeni, ti su novi sustavi brzo apsorbirani u ukrajinske organizacije i korišteni na inovativan način. Nova strategija mora prihvatiti da je Ukrajina sposobna brzo apsorbirati napredne oružane sustave i da može podučiti Zapad o njihovoj uporabi.