JEDNE večeri u rujnu 2022. godine skupina ukrajinskih pomorskih dronova odjurila je u Crno more, krećući se prema Krimu koji je okupirala Rusija. Njihovi dizajneri - inženjeri koji su radili druge stvari do početka ovog rata - pažljivo su vodili brze, daljinski upravljane dronove pune eksploziva kako bi pogodili brodove usidrene u Sevastopolju, matičnoj luci ruske Crnomorske flote.

Ali dronovi su naišli na problem: Starlink, satelitski komunikacijski sustav koji je Ukrajina koristila od početka ruske invazije početkom prošle godine, neočekivano nije radio. Ovo je bilo iznenađenje za inženjere. Nekoliko ljudi u Ukrajini i drugdje mahnito je zvalo i slalo poruke Elonu Musku, vlasniku Starlinka, kako bi ga uvjerili da omogući pristup sustavu, za The Atlantic piše Anne Applebaum.

>> Musk priznao da je sabotirao veliki ukrajinski napad

Musk je pak nazvao svog biografa Waltera Isaacsona i rekao mu da postoji "netrivijalna mogućnost" da bi napad dronovima mogao dovesti do nuklearnog rata. Prema Isaacsonu, Musk je nedavno razgovarao s ruskim veleposlanikom u Washingtonu, koji ga je izričito upozorio da bi svaki napad na Krim doveo do nuklearnog sukoba. Musk je implicirao nekolicini drugih ljudi (iako je to kasnije zanijekao) da je razgovarao i s predsjednikom Vladimirom Putinom otprilike u to vrijeme.

Ukrajinci izgubili pristup Starlinku

Ovo su detalji koje ste možda već čuli. O mnogima je prvi u svibnju izvijestio Oliver Carroll iz The Economista. Od tada je The New Yorker također opisao kako su ukrajinski vojnici iznenada izgubili pristup Starlinku na bojnom polju tijekom drugog niza kopnenih operacija. Isaacsonova verzija pomorske priče implicira da su se svi dronovi u operaciji nasukali na obalu te večeri.

Ali nedavno je autorica teksta u Ukrajini upoznala neke od inženjera koji su pomogli u dizajnu bespilotnih pomorskih dronova, uključujući inženjera koji je sudjelovao u prvom pokušaju da se pogode ruski brodovi u Sevastopolju. Oni kažu da tog dana nisu izgubljeni svi dronovi. Neki su se vratili u bazu neoštećeni.

Evo i dijela priče koji možda niste čuli ili niste registrirali - isti je ukrajinski tim ponovno pokrenuo sličan napad nekoliko tjedana kasnije. Dana 29. listopada, flota navođenih pomorskih dronova napunjenih eksplozivom stigla je do luke Sevastopolj, koristeći drugačiji komunikacijski sustav. Pogodili su svoje mete. Izbacili su iz borbene uporabe rusku fregatu Admiral Makarov. Vjeruje se da su oštetili najmanje jednu podmornicu i još najmanje dva broda.

Unatoč Muskovim strahovima, treći svjetski rat nije izbio

I što se dogodilo? Nuklearni rat nije uslijedio. Unatoč Muskovim strahovima, drugim riječima - strahovima koje mu je u glavu utuvio ruski veleposlanik ili možda sam Putin - treći svjetski rat nije izbio kao rezultat ovog uspješnog napada na krimsku luku. Umjesto toga, zapovjednici ruske mornarice bili su preplašeni napadom, toliko da su se sljedećih tjedana zadržali blizu sevastopoljske luke.

Zbog njihove sigurnosti, Applebaum neće objaviti imena inženjera. Ovaj ukrajinski tim već je pokazao svoja plovila bez posade, tako da se ne radi o otkrivanju tajne ako se napiše da su mali, crni i teško vidljivi na vodi te da imaju vrlo velik domet, više od 1000 kilometara. Dronovi se stalno iznova proizvode i redizajniraju. Neki od onih koje je Applebaum vidjela opisani su kao "peta generacija".

Poput poznatijih zračnih bespilotnih letjelica, pomorski dronovi središnji su dio ukrajinskog idiosinkratičnog načina vođenja rata. U nemogućnosti da se pošalju avion na avion ili brod na brod protiv mnogo veće ruske vojske, Ukrajina koristi malene, visokotehnološke, posebno dizajnirane i relativno jeftine uređaje koji mogu iz igre izbaciti veliko, skupo topništvo, tenkove i brodove.

Mnoge od ovih uređaja izradile su skupine koje nisu dio vojske, ali nisu ni privatne. Ovaj umreženi, temeljni, asimetrični odgovor dio je načina na koji se Ukrajinci nadaju da će dobiti rat. "Ovo je Ukrajina. Mi smo hibridi", rekao je jedan od inženjera.

Ruski vojni brodovi postali su oprezniji

Također je rekao da njegovi dronovi nisu uništili cijelu Crnomorsku flotu, ali su imali utjecaja na rat. Ruski vojni brodovi postali su oprezniji. Umjesto da fizički blokiraju ukrajinske transporte žitarica, kako su neki promatrači očekivali, oni su ostali u lukama. "Uplašili smo ih", rekao je ukrajinski inženjer, potvrdivši da će pogoditi svaki ruski ratni brod koji pokuša blokirati teretni brod koji prevozi ukrajinsko žito.

Musk je bio u krivu, drugim riječima. Umjesto da potakne treći svjetski rat, napad dronom pomogao je u smanjenju nasilja, zaštitio trgovinu, potaknuo ukrajinske poljoprivrednike i možda čak osigurao da neki ljudi izvan Ukrajine ne gladuju. Da nije bilo Muskove oholosti, ti bi se učinci mogli osjetiti ranije.

Možda je prvi napad mogao eliminirati više brodova čiji su projektili ubijali civile u ukrajinskim gradovima. Možda bi zbog toga umrlo manje ljudi. A možda bi rat, koji će biti gotov kada Ukrajina vrati svoj teritorij i prekine muke vlastitih građana na tom teritoriju, bio bliže kraju.

Ovo je upozoravajuća priča o aroganciji milijardera koji je počeo igrati važnu ulogu u vanjskoj politici SAD-a. Ali to je također priča o strahu koji su zasijali i promicali Rusi, namjerno osmišljenom kako bi oblikovao širu zapadnjačku percepciju ovog rata. Musk nije sam, mnogi ljudi u Washingtonu, Berlinu, Bruxellesu i drugim europskim prijestolnicama, uključujući ljude koji podupiru ukrajinski suverenitet i koji žele da Ukrajina dobije rat, također su bili uplašeni razgovorima s ruskim veleposlanicima, prijetnjama koje su uputili ruski čelnici te prizorima nuklearnih eksplozija prikazanih na ruskoj državnoj televiziji.

Mnogo prije nego što je razgovarao s bilo kojim pravim Rusom, Musk se vjerojatno susreo s tom istom propagandom u prostorima ekstremne desnice pod ruskim utjecajem koje često posjećuje. Donald Trump je 2016. vjerojatno u tom istom društveno-medijskom okruženju dobio ideju da optuži Hillary Clinton da želi započeti treći svjetski rat.

Strah od eskalacije

Rusi to rade s razlogom: strah od eskalacije osmišljen je kako bi stvorio samoodvraćanje - i djeluje. Bojeći se eskalacije, zapadni su čelnici 2014. savjetovali Ukrajini da ne uzvrati udarac kada je Rusija izvršila invaziju na Krim. Ovaj savjet doveo je do patnji za ljude koji su uhićeni, zatvoreni i protjerani s poluotoka. Također je uvjerio Ruse da nastave svoju invaziju na istočnu Ukrajinu. Prestali su tek kad su Ukrajinci uzvratili.

Od 2014. do 2022. Sjedinjene Američke Države i europske države, u strahu da bi mogle isprovocirati napad Rusije, ograničile su ili zabranile prodaju oružja Ukrajini. I ovo se pokazalo strašnom pogreškom: da su se Rusi doista bojali ukrajinske vojske, možda uopće nikada ne bi pokrenuli invaziju punog opsega.

Čak i kad je invazija započela prošle godine, amorfni strah od ruske reakcije ponovno je uvjerio Amerikance i Europljane da ne isporuče dalekometno oružje Ukrajini, djelomično zato što smo se bojali što bi se moglo dogoditi ako se njime pogode ruski ciljevi. Ali tada su Ukrajinci vlastitim oružjem pogodili ruske ciljeve, prvo u pograničnom području, zatim u Moskvi, Pskovu i drugim gradovima. Ni tada nije izbio nuklearni rat.

Ista priča vrijedi za gotovo svaku značajniju klasu oružja. Strah od eskalacije doveo je do toga da neke nacije, posebice Njemačka i SAD, nisu Ukrajini dale tenkove koji su joj bili potrebni da krene u ofenzivu i vrati svoj teritorij. Strah od eskalacije također je značio da Ukrajinci nisu na vrijeme dobili F-16 kako bi pomogli u protuofenzivi ovog ljeta. Strah od eskalacije značio je da smo odbili dati Ukrajincima sustav balističkih projektila dugog dometa poznat kao ATACMS. Sada su tenkovi na terenu, počela je obuka pilota F-16, a Bidenova administracija navodno planira poslati Ukrajini ATACMS.

Da Musk nije bio uplašen ruskom propagandom, dio ruske flote možda bi bio onesposobljen mjesec dana ranije

Svako kašnjenje bilo je gubitak vremena. A vrijeme je koštalo života - možda desetke tisuća života. Applebaum je bila u Ukrajini prije točno godinu dana, onog vikenda kada su ukrajinske trupe oslobodile sjeverne gradove Izjum i Kupjansk. Nekoliko tjedana kasnije, Ukrajinci su vratili grad Herson. U to vrijeme imali su zamah. Godinu dana kasnije, euforija je nestala i nije ni čudo: taj zamah je izgubljen.

Nakon što su zauzele Herson, ukrajinske snage nisu imale oružje da krenu dalje naprijed. Nisu pokušale ponovno napredovati sve do lipnja ove godine. Do tog vremena Rusi su stvorili stotine kilometara minskih polja, neka od najvećih minskih polja koje je ijedna vojska ikada pokušala prijeći, kao i sustav tenkovskih prepreka i rovova koji su usporili ukrajinsku protuofenzivu i opet doveli do smrti ukrajinskih vojnika i civila.

Razmislite o tome kako bi svijet mogao izgledati da Putinove nuklearne prijetnje nisu tako duboko utjecale na našu maštu. Da Musk nije bio uplašen ruskom propagandom, dio ruske flote možda bi bio onesposobljen mjesec dana ranije. Da Washington, London, Pariz i Berlin nisu bili uplašeni ruskom propagandom, Ukrajinci bi možda ranije protjerali Ruse i rat bi mogao biti gotov. Smrt, užas i teror bili su rezultat svaki put kada su stranci oklijevali pomoći Ukrajini, zaključuje Applebaum.