NA ZADNJOJ sjednici vlade prikazani su podaci o rastu plaća u Hrvatskoj u odnosu na rast cijena tj. inflaciju. Jedan od grafova je pokazivao da je kumulativna inflacija 2015. - 2022. iznosila 16.4 posto, a rast plaća 50 posto. Iz toga proizlazi da je rast plaća puno veći od rasta cijena od kada je na vlasti trenutna vlada pa je Plenković slavodobitno izjavio da argument kako je inflacija pojela rast plaća nije istinit.

Politika je umijeće manipulacije, pa se prikazuju podaci na način koji najviše odgovara vladajućima. Primjerice, izbjegava se usporedba s drugim državama EU sličnog stupnja gospodarskog razvoja osim u onom segmentu koji odgovara Plenkoviću i HDZ-u, a rast cijena se promatra uz pomoć godišnjih a ne mjesečnih prosjeka.

To je ohrabrilo i ministra rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Marina Piletića da koristi Plenkovićeve podatke, pa je govoreći u Intervjuu tjedna Hrvatskog radija izjavio da su "prosječna plaća i prosječna mirovina u mandatu ove vlade rasle preko 50 posto, a kumulativna inflacija od 2016. je ispod 17 posto. Svakome tko zna osnove matematike jasno je da inflacija nije pojela prosječni porast plaća i mirovina u Hrvatskoj".

Manipulira li vlada podacima?

Vladin savjetnik za pitanja ekonomije, ili tko se već bavi prikazivanjem podataka na slajdovima koji se vrte na sjednicama vlade, mudro je odabrao onaj način obrade podataka koji će manipulativno prikazati upravo ono što vlada želi. Ali na njihovu nesreću postoje službeni izvori koji nepristrano prate rast cijena i rast plaća jer im je to profesija, a ne da bi uz pomoć toga dobili koji politički bod. 

Vladini grafovi kumulativnu inflaciju prikazuju u razdoblju 2015. - 2022. u iznosu od 16.4 posto. Ali to je rast cijena na temelju prosječnih godišnjih stopa, koji podcjenjuje stvarni rast cijena. Ono što ipak treba priznati je da je rast plaća, i nominalni i realni (korigiran za inflaciju), u razdoblju vlasti ove vlade daleko veći nego u razdoblju od 2008. do 2015., kada se Hrvatska nalazila u dugogodišnjoj recesiji, a plaće se u cijelom tom razdoblju skoro i nisu povećavale. 

Ali koliko je istine u Plenkovićevim navodima? Ovisno za koje razdoblje se gleda i s kim se uspoređuje, a onaj tko je radio grafičke prikaze za prethodnu sjednicu vlade dobro zna prikazati ono što želi i prikriti ono što nije u Plenkovićevom interesu. Točnije, manipulira podacima. 

Stvarni rast cijena je veći nego su prikazali slajdovi na sjednici vlade

Državni zavod za statistiku ima javno objavljen kalkulator inflacije u kojem se može izračunati kumulativna inflacija za bilo koje razdoblje, ali po mjesecima. Zbroj godišnjih stopa inflacije je pogrešan način računanja kumulativne inflacije. 

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, prosječna neto plaća u kolovozu 2016. je iznosila 5673 kn, a u lipnju 2023. 1150 eura. To je rast od 53.7 posto, točno onaj kojim se hvali Plenković. Razlika u početnom iznosu od nekoliko eura je zbog male razlike u tečaju, ali je zanemariva. Nominalni rast neto plaće je zaista iznosio 54 posto. 

Ali kumulativni rast inflacije nije 16.4 posto, kako prikazuje vladin graf, nego 28.6 posto za razdoblje od kolovoza 2016. do lipnja ove godine. Ako se mjere plaće na mjesečnoj razini, treba mjeriti i kumulativni rast cijena na mjesečnoj razini. To pokazuje da je više od pola rasta plaća zaista "pojela" inflacija od kolovoza 2016. 

Možemo se koristiti i indeksima Eurostata o kretanju potrošačkih cijena u odnosu na prosjek 2015. On iznosi 130.06 za kolovoz 2023. za baznu 2015., što znači da su cijene u kolovozu ove godine 30 posto veće nego što su bile 2015.

Bez obzira koristimo li izračun kumulativne inflacije DZS-a po mjesecima, ili indeks Eurostata s baznom godinom 2015., rezultat je da prikazani podatak o kumulativnoj inflaciji iznosa 16.4 posto ne odgovara istini. Kumulativna inflacija se jednostavno ne računa tako da se zbroje godišnje stope inflacije, kao što je to prikazano na grafovima koji su prezentirani na zadnjoj sjednici vlade. 

Mjereno od kolovoza 2020. do lipnja ove godine, kumulativni rast prosječne neto plaće u Hrvatskoj je iznosio 28.9 posto, a kumulativni rast cijena 23.9 posto. Prema tome je više od 80 posto rasta prosječne neto plaće u mandatu ove vlade "pojela" inflacija tj. rast cijena. Prošle godine su cijene rasle puno brže od plaća, pa je ta godina ne samo izgubljena za radnike u Hrvatskoj, nego su na kraju nje bili u goroj poziciji nego na početku. 

Prošle godine je realni rast plaća bio negativan, tj. prosječna realna plaća je bila manja na kraju godine nego na početku

Ono na što većina misli kada govori o tome da je inflacija "pojela" plaće je razdoblje nakon kraja pandemije kada je u Europi naglo ubrzao rast cijena, na razine koje nisu viđene desetljećima. To je dobrim dijelom istina. 

To je redovito objavljivao i Državni zavod za statistiku. Primjerice, u priopćenju o kretanju prosječne neto i bruto plaće se jasno navodi da je "prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za prosinac 2022. u odnosu na isti mjesec prethodne godine nominalno viša za 8.2 posto, a realno je niža za 4.3 posto".

Podaci prilično jasno pokazuju kako je rast u razdoblju prosinac 2021. - prosinac 2022. "pojela" inflacija. Još gore, unatoč brojčanom rastu od 8.2 posto, zbog većeg rasta cijena je realno manja 4.3 posto, što znači da se s prosječnom plaćom u Hrvatskoj moglo kupiti manje proizvoda i usluga na kraju 2022. nego na kraju 2021. 

Zapravo su plaće zbog inflacije dvije i pol godine stagnirale. Praktički sav rast prosječne neto plaće od siječnja 2021. do lipnja ove godine je izbrisao rast cijena, točnije 95 posto rasta. 

Mjesečna primanja obitelji u Hrvatskoj rastu sporije nego u sličnim državama

Dodatno pitanje, koje vlada izbjegava, je koliko točno rasta gospodarstva i plaća je rezultat razvoja same Hrvatske, a koliko općenito trenda dostizanja standarda razvijenih država EU. Za to treba vidjeti jesu li prihodi građana rasli brže u Hrvatskoj ili ostalim državama sličnog ekonomskog razvoja. Za potrebe te analize će poslužiti podaci o prosječnim prihodima kućanstva s dvoje djece u kojem oba supružnika imaju prosječnu nacionalnu neto plaću. Porezni sustavi se jako razlikuju među državama, pa to može stvoriti umjetne razlike među državama samo na osnovi načina oporezivanja i poreznih olakšica. 

2016. je prosječna obitelj s dvoje djece i dvije prosječne plaće u Hrvatskoj imala 1462 eura prihoda mjesečno. 2022. je taj iznos narastao na 1944 eura, 33 posto više. Snažan rast, i više od većine razvijenih država EU, ali Hrvatska raste s puno niže razine pa joj je lakše ostvariti veće postotne iznose rasta. Treba je uspoređivati s državama sličnog standarda. 

Nažalost, Hrvatska je jedna od najgorih zemalja sličnog stupnja razvoja po pitanju rasta mjesečnih neto primanja, što se uglavnom odnosi na plaće. Rekorder je Bugarska s rastom od 88 posto, zatim Litva s rastom 87 posto, Latvija 71 posto, Rumunjska 66 posto, Češka 59 posto, Poljska 50 posto, Mađarska 45 posto, Slovačka 40 posto. Gora je jedino Slovenija, s rastom do 24 posto, ali i puno većim početnim iznosom pa je obitelj s dvoje djece i dvije prosječne neto plaće imala 800 eura veća primanja mjesečno 2022. 

Hrvatska zaostaje, prave reforme se ne provode 

Treba biti jasno da je Hrvatska najviše zaostajala za ostalim državama EU u razdoblju 2008. - 2015. Do tada je uglavnom držala korak u gospodarskom rastu, ali serija krivih odluka u vrijeme Jadranke Kosor i Zorana Milanovića je gospodarski opustošila Hrvatsku i dovela do velikog relativnog nazadovanja ne samo u odnosu na razvijene države EU, nego i tzv. Novu Europu, tj. države poput Češke, Slovačke, Mađarske, Poljske, Rumunjske, Bugarske itd.

To ipak ne abolira Plenkovića za vrijeme čijeg mandata Hrvatska isto zaostaje za većinom ostalih država EU sličnog stupnja razvoja. Reforme koje su napravljene očito nisu bile dovoljne, jer su bile ziheraške, nisu mijenjale status quo, i zapravo ih se uopće ne može nazvati reformama. Radilo se primarno o kozmetičkim promjenama postojećeg sustava, koji dokazano ne funkcionira. 

Umjesto da se korjenito mijenja raspadajući zdravstveni sustav, korumpiran pravosudni sustav, trom administrativni sustav, nepravedan porezni sustav i odumirući mirovinski sustav, provode se površne promjene koje ništa bitno ne mijenjaju po pitanju dugoročne održivosti, ali lijepo zvuče u predizbornim govorima. Nakon što su birači godinama uvjeravani da treba čuvati političku stabilnost jer je to jedini način da se provedu reforme, u suštini se nije promijenilo ništa značajno. 

Rast cijena je problem u svim državama EU, i po tom pitanju se Hrvatska ne može izolirati. Ali činjenica da je rast plaća veći u tim državama jasno govori kako su ekonomski uspješniji i zbog toga većim rastom plaća lakše prebrode makroekonomske šokove poput razine inflacije koja nije viđena desetljećima. Plenkovićevo ograničavanje cijena svinjskih lopatica i drugih proizvoda je samo predstava za javnost i ne može zaustaviti inflaciju.

Zbog toga je sasvim logično da Hrvatska nastavlja relativno zaostajanje za ostalim državama EU. Istina, zaostajanje je manje nego između 2008. i 2015., ali je ipak Hrvatska među najgorim državama tzv. Nove Europe po pitanju rasta standarda. Prema nekim parametrima je bolja od Slovačke i Mađarske, pa je te dvije zemlje dostigla, ali za ostalima relativno zaostaje.