TIJEKOM većeg dijela ovog stoljeća Njemačka je nizala jedan gospodarski uspjeh za drugim, dominirajući globalnim tržištima vrhunskih proizvoda poput luksuznih automobila i industrijskih strojeva, prodajući toliko ostatku svijeta da se pola gospodarstva oslanjalo na izvoz. Radnih mjesta bilo je u izobilju, vladina blagajna se punila, dok su se druge europske zemlje davile u dugovima, a napisane su knjige o tome što druge zemlje mogu naučiti od Njemačke.

Ali više ne. Sada je Njemačka najlošije razvijeno veliko gospodarstvo na svijetu, nazivaju je "bolesnikom Europe", a Međunarodni monetarni fond i Europska unija očekuju da će se ove godine dogoditi gospodarski pad, piše Associated Press.

Ovaj razvoj uslijedio je nakon ruske invazije na Ukrajinu i gubitka jeftinog prirodnog plina iz Moskve - što je bio šok bez presedana za njemačku energetski intenzivnu industriju, koja je dugo bila proizvodna sila Europe. Iznenadna loša izvedba najvećeg europskog gospodarstva pokrenula je val kritika, zamjerki i rasprava o budućnosti.

Njemačka riskira "deindustrijalizaciju" jer visoki troškovi energije i neaktivnost vlade u drugim kroničnim problemima prijete odljevom tvornica i visoko plaćenih radnih mjesta negdje drugdje, objasnio je Christian Kullmann, izvršni direktor velike njemačke kemijske kompanije Evonik Industries.

Gubitak jeftinog ruskog prirodnog plina

Iz svog ureda na 21. katu u zapadnonjemačkom gradu Essenu Kullmann ističe simbole ranijeg uspjeha u povijesnoj industrijskoj ruhrskoj regiji: dimnjake metalurških tvornica, hrpe otpada iz sada zatvorenih rudnika ugljena, golemu rafineriju BP-a i Evonikovo prostrano postrojenje za kemijsku proizvodnju.
Danas je nekadašnji rudarski kraj, gdje je ugljena prašina nekada crnila obješeno rublje, simbol energetske tranzicije, prošaran vjetroturbinama i zelenim površinama.

Gubitak jeftinog ruskog prirodnog plina potrebnog za napajanje tvornica "bolno je oštetio poslovni model njemačkog gospodarstva", rekao je Kullmann za Associated Press: "U situaciji smo da na nas snažno utječu - oštećuju - vanjski čimbenici."

Nakon što je Rusija prekinula većinu isporuke plina Europskoj uniji, potaknuvši energetsku krizu u 27-članom bloku koji je 40% pogonskog goriva dobivao iz Moskve, njemačka vlada zatražila je od Evonika da u svojoj elektrani na ugljen iz 60-ih godina nastavi proizvodnju nekoliko mjeseci duže.
Kompanija se odlučila na odmak od elektrane i prelazi na dva generatora na plin koji kasnije mogu raditi na vodik, u skladu s planovima da postanu ugljično neutralni do 2030. godine.

Jedno rješenje o kojem se gorljivo raspravlja je sljedeće: ograničenje cijena industrijske električne energije koje bi financirala vlada kako bi se gospodarstvo provelo do obnovljive energije.

Prijedlog vicekancelara Roberta Habecka iz Stranke zelenih naišao je na otpor socijaldemokratskog kancelara Olafa Scholza, socijaldemokrata i koalicijskog partnera Slobodnih demokrata. Ekolozi kažu da bi to samo produžilo oslanjanje na fosilna goriva.

Kullmann to podržava: "Pogrešne političke odluke su prvenstveno utjecale na ove visoke troškove energije. I ne smije se dogoditi da sada njemačka industrija i njemački radnici budu prepušteni tim troškovima."

Cijena plina je duplo veća nego 2021.

Cijena plina otprilike je dvostruko veća nego 2021. godine, što šteti kompanijama kojima je plin potreban za održavanje stakla ili metala užarenim i rastaljenim 24 sata dnevno kako bi mogle proizvoditi staklene, papirne i metalne premaze koji se koriste u zgradama i automobilima. Drugi udarac bilo je usporavanje gospodarskog rasta ključnog trgovinskog partnera Kine nakon nekoliko desetljeća snažnog rasta.

Ovi vanjski šokovi razotkrili su pukotine u temeljima Njemačke koje su bile zanemarene tijekom godina uspjeha, uključujući zaostalu upotrebu digitalne tehnologije u vladi i poslovnom sektoru i dugotrajan postupak za provođenje prijeko potrebnih projekata obnovljive energije.

Druge spoznaje: novac koji je vlada imala pri ruci dijelom je posljedica kašnjenja u ulaganju u ceste, željezničku mrežu i brzi internet u ruralnim područjima. Odluka iz 2011. da se zatvore preostale njemačke nuklearne elektrane dovedena je u pitanje zbog zabrinutosti oko cijena i nestašica električne energije. Kompanije se suočavaju s velikim nedostatkom kvalificirane radne snage, a broj otvorenih radnih mjesta je rekordan, gotovo dva milijuna.

A oslanjanje na Rusiju da će pouzdano isporučivati plin kroz plinovode Sjevernog toka ispod Baltičkog mora - izgrađene pod bivšom kancelarkom Angelom Merkel, a nakon toga zatvorene i oštećene tijekom rata - vlada je kasno priznala kao pogrešku. Sada su projekti čiste energije usporeni zbog opsežne birokracije i činjenice da nitko ne želi zadiranje u njegovu neposrednu okolinu. Ograničenja udaljenosti od domova drže godišnju izgradnju vjetroturbina jednoznamenkastom u južnoj bavarskoj regiji.

Električni vod vrijedan 10 milijardi eura koji dovodi energiju vjetra s prozračnijeg sjevera do industrije na jugu suočio se sa skupim kašnjenjima zbog političkog otpora nelijepim nadzemnim tornjevima. Spuštanje ove linije pod zemlju znači završetak 2028. umjesto 2022. godine. Masivne subvencije za čistu energiju koje Bidenova administracija nudi kompanijama koje ulažu u SAD-u izazvale su zavist i zabrinutost da je Njemačka zaostala.
"Svjedoci smo svjetskog natjecanja nacionalnih vlada za najatraktivnije buduće tehnologije - atraktivne znači najprofitabilnije, one koje jačaju rast", rekao je Kullmann.

Cjenovni šok

Naveo je Evonikovu odluku da izgradi proizvodni pogon vrijedan 220 milijuna dolara za lipide - ključne sastojke u cjepivima protiv covida-19 - u Lafayetteu u američkoj saveznoj državi Indiani. Brza odobrenja regulatornih tijela i do 150 milijuna dolara američkih subvencija bilo je presudno nakon što su njemački dužnosnici pokazali malo interesa. "Volio bih vidjeti malo više tog pragmatizma u Bruxellesu i Berlinu", rekao je Kullmann.

U međuvremenu energetski intenzivne kompanije pokušavaju se nositi s cjenovnim šokom. Drewsen Spezialpapiere, koja proizvodi papir za putovnice i poštanske marke, kao i papirnate slamke koje ne narušavaju okus i konzistenciju bezalkoholnih pića, kupila je tri vjetroturbine u blizini svoje tvornice u sjevernoj Njemačkoj kako bi pokrila otprilike četvrtinu svoje vanjske potražnje za električnom energijom dok napušta prirodni plin.

Kompanija za specijalno staklo Schott, koja se bavi proizvodnjom raznih proizvoda, od ploča za kuhanje preko ampula za cjepiva do zrcala od 39 metara za astronomski opservatorij Extremely Large Telescope u Čileu, eksperimentirala je sa zamjenom plina vodikom u tvornici u kojoj proizvodi staklo u spremnicima zagrijanim na 1700 stupnjeva Celzijevih. Uspjelo je - ali samo u malom opsegu - s vodikom dopremljenim kamionom. Masovne količine vodika proizvedene obnovljivom električnom energijom i isporučene cjevovodima bile bi neophodne, a još ne postoje.

Scholz je pozvao da energetska tranzicija poprimi "njemački tempo", hitnost korištenu za postavljanje četiri plutajuća terminala za prirodni plin u samo nekoliko mjeseci kako bi se nadoknadio izostanak ruskog plina. Ukapljeni prirodni plin koji dolazi do terminala brodovima iz SAD-a, Katara i drugih država puno je skuplji od opskrbe ruskim plinovodima, ali napor je pokazao što Njemačka može učiniti kada mora.

"Njemačka je postala samozadovoljna"

Međutim, prepirke u koalicijskoj vladi oko ograničenja cijena energije i zakona koji zabranjuje nove plinske peći razbjesnile su poslovne lidere. Kullmann iz Evonika odbacio je nedavni paket vladinih prijedloga, uključujući porezne olakšice za ulaganja i zakon usmjeren na smanjenje birokracije, kao puki "flaster".

Njemačka je postala samozadovoljna tijekom "zlatnog desetljeća" gospodarskog rasta od 2010. do 2020. temeljenog na reformama u mandatu kancelara Gerharda Schrödera (od 2003. do 2005.) koje su smanjile troškove rada i povećale konkurentnost, ističe Holger Schmieding, glavni ekonomist u Berenberg banci.

"Percepcija temeljne snage Njemačke također je mogla pridonijeti pogrešnim odlukama o odmaku od nuklearne energije, zabrani frackinga prirodnog plina i oslanjanju na obilne isporuke prirodnog plina iz Rusije. Njemačka plaća cijenu svoje energetske politike", rekao je Schmieding. 1998. godine nazvao je Njemačku "bolesnikom Europe", ali smatra da bi ta oznaka danas bila pretjerana, s obzirom na nisku nezaposlenost i jake državne financije. To Njemačkoj daje prostora za djelovanje, ali i smanjuje pritisak da se naprave promjene.

Najvažniji neposredni korak, rekao je Schmieding, bio bi okončati neizvjesnost oko cijena energije ograničenjem cijena kako bi se pomoglo ne samo velikim tvrtkama već i manjim. "Koje god politike bile odabrane, već bi bilo od velike pomoći kada bi se vlada mogla brzo dogovoriti o njima kako bi kompanije znale što je namjera i mogle planirati u skladu s tim umjesto da odgađaju investicijske odluke", rekao je Schmieding.