UTAKMICA između Bayerna i Manchester Uniteda spada u klasike europskog nogometa. Prije ove utakmice su se susreli čak 11 puta u Ligi prvaka, no posljednji put kada je United mogao biti zadovoljan nakon utakmice s Bayernom je bilo u onom kultnom finalu 1999. Tada su Teddy Sheringham i Ole Gunnar Solskjaer kao igrači s klupe donijeli golovima u sudačkoj nadoknadi Unitedu drugi naslov europskog prvaka u njihovoj povijesti.

U svim susretima nakon toga se United nije usrećio. Tri puta ih je Bayern izbacivao iz natjecanja u četvrtfinalu, 2001., 2010. i 2014., a susreli se bili i u grupnoj fazi u sezoni 2001./2002. Pored svih tih ispadanja, United ipak nikada nije bio toliki autsajder pred utakmicu s Bayernom kao što je ove sezone. S razlogom, jer imaju jedan od najgorih ulazaka u sezonu u povijesti, dok je Bayern bio u nizu od 34 utakmice bez poraza u grupnoj fazi Lige prvaka.

Dobre početne postavke koje je uništio Onana

United je začudo u prvih dvadesetak minuta izgledao solidno. Momčad čija je defenzivna kohezija inače poprilično klimava je protiv napadačke sile kakva je Bayernova bila jako korektna. Rasmus Hojlund i Bruno Fernandes su dobro pokrivali linije dodavanja te su prisiljavali Bayern na jednostavna dodavanja. Marcus Rashford je bio od velike pomoći Sergiju Reguilonu te su dobro zatvarali Leroya Sanea.

Defenzivni blok koji je varirao između 5-4-1 i 4-1-4-1, ovisno o pozicioniranju Casemira, Harryja Kanea držao je izoliranog te se činilo kao da sve ide po planu Erika ten Haaga. Uostalom, United je imao veliku šansu u 4. minuti kada je Sven Ulreich obranio udarac Christianu Eriksenu. Kasnije je United prijetio i preko Rashforda po lijevoj strani, no unatoč dobroj igri, primili su prvi gol.

Nakon nekoliko pokušaja Leroy Sane se ipak uspio otarasiti Rashforda, dok je Eriksenov duel bio preblag da ga zaustavi. U daljnjem tijeku akcije Kane dokazuje majstorstvo u odlaganju lopte suigračima, a Sane zabija gol uz katastrofalnu reakciju Andrea Onane.

Gašenje energije je sjajno koristio Musiala

Nakon primljenog pogotka United se sve teže nosio s loptama koje su išle prema krilnim igračima Bayerna, dok se još teže nosio s Jamalom Musialom koji je preuzeo konce igre. Casemiro i Eriksen kao dupli pivoti jednostavno nisu u godinama u kojima mogu pokriti toliko terena koliko se od njih zahtijeva u toj ulozi pa je Musiala mogao plesati oko njih.

Protrčao je lakoćom i Dioga Dalota koji nije ni približno toliko dobar branič u 1 na 1 situacijama kakav je primjerice Aaron Wan-Bissaka koji je ozlijeđen, a potom i asistirao Gnabryju za drugi gol Bayerna. Takav ton igre smo gledali do kraja poluvremena i kroz veliki dio drugog gdje se Unitedova struktura skroz urušila pri čemu su kasnili na svakog igrača, pogotovo u širini. 

Iako su znali da nemaju igrače koji mogu fizički odgovoriti na utrčavanja Gnabryja, Sanea, Tela ili Musiale, United je izgubio svaki oblik kompaktnosti u dobrih sat vremena igre. Često je to ostavljalo dojam da bi Bayern i mogao postići još nekoliko pogodaka, samo da su malo više angažirani, kao što su bili primjerice protiv Leverkusena u ligi.

Unatoč tri zabijena gola, ima razloga za brigu

Rezultat od 4:3 na papiru govori kao da smo gledali ravnopravni susret, no stvarna slika je bila daleko od toga. Čak i sami golovi koje je United zabio su više plod kakvih slučajnosti ili letargije suparnika, jer napad nije izgledao nimalo povezano izuzev u nekoliko situacija u prvih dvadeset minuta.

Hojlund je zabio svoj prvi europski gol za United, no nije imao nikakav oblik potpore kroz čitavi susret. Vršio je solidan presing i dobro se snašao kod pogotka, ali je imao samo 17 dodira s loptom. Ono zabrinjavajuće je što je imao više dodira unutar kružne linije koja označava centar igrališta nego unutar protivničkog šesnaesterca.

Od svih igrača na terenu, na kraju se najopasniji ispostavio Casemiro, koji je dušu ispustio igrajući se lovice s Musialom. U utakmici u kojoj je u defenzivnom smislu pružio malo, ne toliko ni svojom krivnjom, na kraju je mogao biti heroj s postignuta dva pogotka. Na listi top 10 igrača po broju involviranosti u akciji za šut je čak 9 Bayernovih igrača i on.

I dok je Brazilac bio jako impresivan sa svojim buldožerskim ulascima u kazneni prostor Bayera, pri čemu je podsjetio da se radi o šampionskom tipu igrača, nešto ozbiljno ne štima kada je on jedini čovjek na terenu koji se ističe ofenzivnim kretanjima što s loptom, što bez nje.

Upitnici za oboje

Unatoč pobjedi koja je morala biti uvjerljivija, Bayern ipak ima razloga i za brigu. Koliko god su neke stvari izgledale dobro, defenzivno Bayern izgleda nonšalantno. Sada su primili sedam golova u posljednja četiri susreta što nije baš tipično za njih.

Izostanak defenzivnog veznog se osjeti i sasvim je jasno zašto su toliko htjeli na kraju ljetnog prijelaznog roka dovesti Palhinhu iz Fulhama koji je trenutno po pitanju oduzimanja lopte i duel-igre jedan od najboljih igrača Europe. 

Unitedovim problemima se pak ne vidi brzo kraj. Ono što ih mazi je raspored pa im sada slijede utakmice protiv Burnleyja, Crystal Palacea, Galatasarayja, Brentforda i Sheffielda. Niz dobrih rezultata ih tako može barem privremeno mentalno dovesti u red.

Međutim, da bi došli do stadija da postanu ozbiljan ligaški i europski konkurent, trebat će im puno više od toga. Povratak nekolicine igrača nakon ozljeda će pomoći, možda ona Sofyana Amrabata najviše, no sve su to tek zakrpe na putu do onoga što im je najviše potrebno - promjena čitave sportske politike.