SLUŽENJE bez roka, samo 10 dana odmora godišnje i visoka stopa gubitaka - za ukrajinske vojnike u ovoj postrojbi život na prvoj crti bojišnice nije nimalo lak. Stojeći među srušenim zgradama, ukrajinski časnik Jimmy koji je godinama bio u aktivnoj službi razmišlja o svom preživljavanju: "Ja sam sretan čovjek. Rat može voljeti ili ne voljeti ljude." Njegovi vojnici misle kako činjenica da je Jimmy još uvijek s njima, unatoč višestrukim ranama, znači da živi sretan život, piše BBC.

Njegova postrojba, 24. mehanizirana brigada, ima dugu povijest i dio je stare regularne ukrajinske vojske koja se bori protiv Rusa od 2014. godine. Ali od invazije u veljači 2022. vojska se više nego utrostručila u veličini, nacija se mobilizirala i Jimmyjeva jedinica promijenila se do neprepoznatljivosti.
BBC je u kolovozu proveo dva tjedna s 24. brigadom, koja je sada stacionirana u Donbasu, starom industrijskom središtu na istoku, držeći dio fronta između Bahmuta i Horlivke.

Britanski novinari posjetili su i mjesto u zapadnoj Ukrajini gdje je brigada bila stacionirana prije rata i gdje još uvijek žive obitelji mnogih vojnika. Jimmy zapovijeda satnijom (obično oko 120 vojnika), koju je preuzeo prošle godine. Jedan je časnik rekao da nijedan od 15 zapovjednika satnija koji su bili na dužnosti na početku rata više nije tamo. Ili su promaknuti ili su stradali.

Uoči rata 24. brigada imala je nešto više od 2000 vojnika, rotirajući svoje tri bojne na prvoj liniji u istočnoj Ukrajini. Iako ukrajinska vojska rijetko govori o brojevima, neki izvori kažu da je brigada sada narasla na više od 7000 pripadnika, s ukupno pet pješačkih bojni, četiri topničke, tenkovskom bojnom i brojnim postrojbama za podršku.

Kako je počela mobilizacija, starim redovnim vojnicima pridružile su se tisuće dragovoljaca i ročnika. Jurij, kojem je 20 i nešto godina, burzovni broker iz Kijeva, jedan je od talentiranih pridošlica.

Dužni služiti do kraja rata

U početku je dobio pušku i poslan je u pješaštvo, ali nekoliko mjeseci kasnije Jurij je prebačen u vojni "start-up", satniju bespilotnih letjelica 24. brigade. Sjedeći za stolom na dječjem igralištu u blizini fronta pokazuje nove dronove i pakete eksploziva koje nose, koje baca na vozila, zgrade ili bunkere u kojima se Rusi skrivaju.

Jurij je objasnio kako je njegova majka u početku bila skeptična oko njegovog angažmana, ali kada je počeo voditi dronove u ruske rovove, onda se predomislila i postala ponosna na njega. Prema ugovornim odredbama, dragovoljci - kao i ročnici - ne mogu otići i dužni su služiti do završetka rata. U međuvremenu, svake godine imaju pravo na samo 10 dana dopusta.

Jurij se razlikuje od ostalih vojnika 24. brigade prema tome što je 3195 dolara koje zarađuje mjesečno (od čega je 80% borbeni dodatak) manje od njegove zarade u civilstvu. S bradom i njuhom bankara koji prodaje poslovni plan, Jurij kaže kako njegova satnija mora biti domišljatija od Rusa jer neprijatelj ima više dronova.

Jedan od časnika kaže da Jurij zapravo vodi ovu satniju iako je običan vojnik. To ponovno promišljanje uobičajene hijerarhije jedna je od razlika između armije prije 2022. i snaga koje se sada bore protiv Rusa. Drugi je njihova spremnost da zanemare dob i druge čimbenike koji bi se prije uzimali u obzir. BBC je upoznao narednika pod nadimkom Hrib (gljiva) koji je bio zadužen za samohodno topničko oružje. Njemu su 52 godine i vojni rok služio je prije više od 30 godina. Što bi mogao znati o modernom ratovanju?

Slučajno, haubice Akacija od 152 mm u 24. brigadi toliko su stare da su iste kao one na kojima je Hrib služio u sovjetskoj vojsci u Istočnoj Njemačkoj ranih 90-ih godina. Granate su proizvedene prije 40 godina, a posada je haubici dala nadimak Babuška (baka). Tko bolje poznaje njezine hirove od djeda Hriba?

Nedostaje mlađih vojnika

Njegova odluka da volontira nije dobro legla njegovoj obitelji. "Tiho su plakali, rekli su mi da će me čekati, da me vole", objasnio je Hrib. Iza deklaracija na summitima u stilu "koliko god treba" stoje stotine tisuća ukrajinskih obitelji koje se muče sa svojim nadama i strahovima dok je rat prošao 18-mjesečnu prijelomnicu bez da mu se nazire kraj.

U centru za rehabilitaciju u Lavovu za vojnike s ozljedama koje su im promijenile život, novinar BBC-ja razgovarao je o teškim trenucima kada neki od lakše ranjenih kažu svojim suprugama da se žele vratiti na front. "Mnogi momci, pa i oni koji su ostali živi, ali su izgubili neki ekstremitet, izgubili su i svoju obitelj", kaže jedan od pacijenata Pavlo.

Taj razgovor vodio se i u njegovom braku, skrušeno kaže: "Ona misli da sam već izvršio svoju dužnost." Drugi čovjek, ranjen u minskom polju tijekom nedavne protuofenzive, kaže da ukrajinsko društvo još nije shvatilo koliko je sada slomljenih ljudi. Podaci o poginulima, sakaćenju i zarobljavanju možda utječu na spremnost ljudi da služe. Novačenje je još jedna tema o kojoj Ukrajina ne objavljuje službene podatke.

Međutim, među muškarcima koje su bili na obuci u Javorivu i još jednom poligonu bliže frontu, mnogi su bili u 40-im godinama, a dosta njih i u 50-ima. Časnici govore o jagmi za mlađim novacima među raznim brigadama.

U kolovozu se također pokazalo da su se tisuće muškaraca podmićivanjem izvukle od novačenja ili su pobjegli iz zemlje kako bi izbjegli služenje. Među ljudima koji dragovoljno idu na bojišnicu ima mnogo onih koji su izgubili posao u gospodarskoj krizi koja prati rat, a privučeni su visokom plaćom koju donosi služenje na prvoj crti.

Što se tiče pokušaja da se ovog ljeta preokrene stanje na frontu kako bi se oslobodila okupirana područja, očekivanja onoga što ukrajinska vojska može postići bila su možda veća u Pentagonu nego među veteranima 24. brigade. "Lak proboj jednostavno je nemoguć. Spremamo se za dugotrajni rat", kaže Jimmy.

Rastu gubici

Drugi časnik brigade, zapovjednik jedne bojne, usporedio je ovaj sukob s Vijetnamom, implicirajući da bi mogao trajati mnogo godina. A kako borba traje, tako rastu i gubici. Žrtve su vrlo osjetljiva stvar u Ukrajini, jer je protuzakonito objavljivati brojke. Ali Pentagon je nedavno procijenio da je 70.000 Ukrajinaca poginulo u ratu, velika većina njih u vojsci.

Na temelju analize društvenih medija i arhivskih vijesti, BBC-jeva bi konzervativna procjena bila da je 24. brigada ukupno izgubila oko 400 pripadnika. Oko 120 vojnika poginulo je tijekom borbi od 2014. do početka 2022. godine, a ostali nakon ruske invazije. Brigada je također imala desetine ili čak stotine zarobljenih, što je još jedna teška tema za vlasti, budući da su razmjene zarobljenika do sada bile vrlo ograničenog opsega.

Supruga jednog ratnog zarobljenika kaže da su se do sada iz zarobljeništva vratila samo 22 vojnika iz 24. brigade i da su joj iz svih državnih službi kojima je pisala poručili isto: "Treba pričekati."

Repatrijacija ratnih zarobljenika samo je jedno od mnogih pitanja o kojima će se morati pregovarati nakon što oružje utihne. Ali gubitak i bijes javnosti zbog postupaka Rusije uvelike su otežali ukrajinskim političarima da pristanu na primirje ili mirovni sporazum koji izgleda kao kompromis.

Na groblju u predgrađu Lavova novinari su pratili Nataliju Nežuru dok je stavljala svježe cvijeće na grob svog brata Andrija. "Pokušala sam sve da ga spriječim da ode na prvu liniju", objasnila je Natalija. Slomila se govoreći o svojim osjećajima zbog neuspjeha da ga zaustavi. Sakrila je Andrijev mobilizacijski poziv, a kad to nije uspjelo, preko veze mu je našla posao instruktora na poligonu Javoriv, ali na kraju je većina momaka ipak poslana na prvu crtu.

Andrij je poginuo početkom ove godine, kada su jedinice 24. brigade bile uključene u bitku za Bahmut. Razgovor se odvijao uz zastave brojnih postrojbi koje krase vojničku parcelu groblja u Lavovu, na kojem je više od 2000 grobova.

Oni koji misle da bi ovaj gubitak i bol mogli izazvati čežnju za mirom doživjeli bi grubi šok. Na pitanje kako bi rat trebao završiti, Natalija je odgovorila: "Samo želim da svi Rusi budu mrtvi, mrzim ih svim srcem i dušom. Kako možemo govoriti o miru kada su pobili toliko naših ljudi?"

Godinama je stara profesionalna vojska održavala varljivi mir duž crte dodira s Rusima. Ali sada svi osjećaju ovaj sukob, a razmišljanja među vojnicima i obiteljima 24. brigade naglašavaju stupanj do kojeg je društvo u cjelini mobilizirano. Ukrajincima je sada prihvatljiva samo nedvojbena pobjeda.