NEWCASTLE je u drugom kolu Lige prvaka razbio PSG s 4:1. Legendarni napadač Alan Shearer je mogao s tribina gledati kako njegov bivši klub nakon više od 20 godina upisuje pobjedu u ovom natjecanju. Zadnji put je upravo on s tri gola srušio Bayer Leverkusen u pobjedi 3:1.

Ovog puta Newcastle nije imao pojedinca koji ih je nosio kao Shearer, ali je imao vrhunskog trenera i izrazito motiviranu i posloženu ekipu. Upravo je to radilo i razliku jer u dvoboju dva kluba pogonjena arapskim novcem je uspješniji bio onaj sastavljen od manje velikih imena i onaj koji je sličio na ekipu, a ne tek na skup pojedinaca.

Luis Enrique je potpuno promašio s postavkama igre

PSG je izašao u formaciji 4-2-4 kakvu još nismo vidjeli tijekom ove sezone. Trener Luis Enrique je htio navući na svoju momčad visoki presing domaćih igrača te direktnim loptama pronaći nekog od četiri napadača. Na terenu je ta formacija znala izgledati i kao 6-0-4 te je vjerovao da Kylian Mbappe, Ousmane Dembele, Goncalo Ramos i Kolo Muani mogu pobjeći svojim čuvarima ili ih dobiti u duelu.

PSG-u je stvaralo probleme što u momčadi nisu imali dovoljno igrača koji će na kvalitetan način tu loptu prenijeti te što su u vezi bila dva igrača koja se ne nose najbolje s presingom, s naglaskom na Manuela Ugartea. Newcastle je imao brojčanu nadmoć u sredini sa svoja tri igrača, a kada bi se Ugarte spuštao po loptu, dvojica bi išla u presing, što je mučilo PSG. Upravo je nakon jedne takve akcije zabijen i prvi gol Newcastlea.

Iako su potrošili silne milijune kako bi doveli brojna nova imena, u ovoj utakmici je bilo jasno vidljivo kako PSG nije na pravi način zamijenio Marca Verrattija. Talijan je redovito bio igrač koji se nosi bez problema s protivničkim presingom i koji je uvijek znao proigrati svoje suigrače. Takav igrač je u ovom sistemu bolno falio.

Isto tako čudi da Enrique u prvih 11 nije postavio Vitinhu, možda i jedinog veznjaka u klubu koji bi mogao odgovoriti na intenzitet Newcastlea i koji bi bio puno kvalitetnija spona između obrane i napada od onoga što smo gledali. U konačnici je on i zamijenio Ugartea, ali s nedovoljno vremena i ne na način na koji ga se moglo koristiti dok je utakmica bila u egalu.

Pored presinga, bilo je jasno da je fizički intenzitet u potpunosti na strani domaćih. Newcastle je koristio prekide te visoke lopte najbolje što je mogao pa je tako PSG osvojio tek dva zračna duela na čitavoj utakmici, dok je njihov protivnik osvojio čak njih 12. Nezgrapnost Dana Burna se isticala kao problem u analizama pred utakmicu, ali na kraju je njegova fizička moć dovela do gola.

Mbappe je igrao sve, a donio je ništa

Parižani su ipak, s obzirom na količinu posjeda koji su imali, dovodili loptu do svoje napadačke četvorke, no ona je bila potpuno indisponirana. Kolo Muani na lijevom krilu nije donio baš ništa, Ramos je djelovao kao da je preplašen atmosferom na St. James Parku, dok je Dembele puno pokušavao, ali je, za njega već standardno, donosio niz krivih odluka što se dodavanja tiče.

Međutim, najveće razočarenje kod PSG-a je ipak bio čovjek od kojeg se najviše očekuje, Kylian Mbappe. Enrique je Mbappea postavio na poziciju desetke sa slobodnim kretanjem po terenu, što njemu nije nikako odgovaralo. Mbappe je pokušavao proigravati svoje suigrače, pokušavao se izvlačiti na stranu, no niti u jednom trenutku nije djelovao opasno.

Kada nisu igrali visoki presing, Newcastle je postavljao kompaktni 4-5-1 blok koji je samo jednom puknuo kada se iz drugog plana provukao Lucas Hernandez. Pored toga, prolaska nije bilo, pogotovo ne za Mbappea kojem su gosti drage volje dopuštali da vodi igru i da on bude taj koji će pronaći kanal za proigravanje suigrača.

Izuzetno je porazna činjenica za Mbappea da je susret završio bez da je ijednom predriblao svog protivnika te da je uputio samo jedan udarac i to izvan okvira. Njegov govor tijela je pokazivao kao da ne želi biti na terenu, iako ga je dijelio sa suigračima iz reprezentacije koji su mu dovedeni po želji.

Iako žive od arapskog novca, pobjedu su donijeli domaći dečki

Za razliku od PSG-a, za Newcastle se u nogometnoj javnosti ne koristi toliko često pojam "plastika". Iako su najbogatiji klub svijeta, Newcastleu financijski fair play nije dopuštao da troši suludi novac, ali ni oni sami nisu pokazivali toliki interes za najveća svjetska imena koliko za igračima koje Eddie Howe želi u svom timu.

Newcastle je u ovaj projekt ušao tako što je prvo odredio kakav nogomet želi igrati, kakvog trenera žele imati i koja će biti sportska filozofija kluba. Svaki igrač doveden je zato što ga je Howe htio i jer zna kako će ga uklopiti u postojeći sistem. Kupovina samo kako bi pokazali mišiće na tržištu im je nepoznat pojam.

Zbog toga, ali i povijesti, bivših igrača te navijača, mnogi Newcastle doživljavaju simpatičnom pričom unatoč vlasništvu. Na tu priču se sjajno nadovezala ova utakmica jer su strijelci u pobjedi bili Sean Longstaff i Dan Burn. Obojica od malih nogu navijaju za Newcastle i kao klinci su sa svojim očevima gledali Shearera prije tih 20 godina u Ligi prvaka. Za njih je ovo bilo ostvarenje svih snova.

Newcastle je tako na svim razinama nadmašio PSG. Howe je uvjerljivo odnio taktičku bitku protiv Enriquea, Mbappe je u utakmici bio gotovo pa nebitan faktor, dva gola su zabili nogometaši kojima kroz krv teku boje kluba, a sve to je obavijeno činjenicom da je klub pametnije vođen od onog pariškog. Iako su bogatiji, pokazali su da s novcem treba znati, što PSG očito još nije naučio.