BRZINA i razmjeri izbijanja nasilja zaprepastili su Izrael i svijet. O tome kako bi sukob na Bliskom istoku mogao eskalirati, piše Anshel Pfeffer, novinar koji od 1996. izvještava s Bliskog istoka, za The Times.

Hoće li Izrael napasti Gazu?

Izrael ima nekoliko opcija u reakciji na napad. Prva opcija, zračni udari, upravo se događa. Izraelske zračne snage, borbeni zrakoplovi i bespilotne letjelice gađali su ciljeve u Gazi.

Druga opcija je velika kopnena ofenziva s oklopnim divizijama koje uništavaju infrastrukturu Hamasa. Izrael prikuplja postrojbe za takvu kampanju, ali će pažljivo odabrati trenutak da ih angažira, jer bi borba u gustom urbanom okruženju kao što je Gaza (2.3 milijuna stanovnika na području dužine 41 km i širine između šest i 12 km) bila dugotrajna, teška i rezultirala bi velikim brojem žrtava.

Izrael bi mogao izvesti male operacije specijalnih snaga, eliminirajući vođe Hamasa i pokušavajući spasiti izraelske zarobljenike. Vjerojatno će Izrael iskoristiti sve te mogućnosti.

Je li tajming značajan?

Hamas je gotovo sigurno planirao napad kako bi iskoristio židovski festival Simchat Tora, dok su mnogi vojnici bili na dopustu, a Izraelci su se okupljali na vjerskim i glazbenim događajima. Na takvom događaju u južnom Izraelu Hamas je ubio stotine ljudi.

Datum je možda odabran i zbog početka Jomkipurskog rata, koji se vodio gotovo tri tjedna nakon 6. listopada 1973. godine, kada su vojske Egipta i Sirije iznenadile Izrael na najsvetiji dan židovskog kalendara.

Neki izraelski obavještajni službenici nedavno su sugerirali da su politička previranja i rašireni prosvjedi protiv programa Netanyahuove vlade oko vrhovnog suda također mogli dovesti neprijatelje u iskušenje da kapitaliziraju društvene nesuglasice.

Ima li nade za taoce?

Živi ili mrtvi, deseci Izraelaca koji su oteti i odvedeni u Gazu mogli bi biti dragocjeni adut za Hamas u pregovorima. Hamas i druge terorističke organizacije u prošlosti su držale tijela, uključujući tijela vojnika, te tvrdile da su još uvijek živi u svrhu razmjene. Zadržani će vjerojatno biti raspršeni na tajnim i izoliranim lokacijama budući da Hamas zna da će ih Izrael pokušati spasiti.

Ako iskustvo iz prošlosti išta govori, Hamas će pokušati sačuvati zdrave i sigurne one koji ostanu živi. Oni su sada njegova najvrjednija imovina i mogli bi se potencijalno zamijeniti za Palestince koje drži Izrael, istodobno koristeći njihovu nepoznatu sudbinu za pritisak na njihove obitelji, a preko njih na izraelsko društvo.

Kako to utječe na odnose Izraela s regionalnim silama i širi mirovni proces na Bliskom istoku?

Abrahamski sporazumi - sporazumi koje je Izrael prije tri godine potpisao s Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Marokom i Bahreinom - izdržali su prethodne runde ratovanja u Gazi i vjerojatno će preživjeti i ovu. Prozapadni arapski režimi donijeli su stratešku odluku o otvorenoj suradnji s Izraelom i to se neće promijeniti.

Značajniji ugovor na horizontu je onaj koji se Izrael nadao potpisati (uz američko posredovanje) sa Saudijskom Arabijom. Saudijci nisu obožavatelji Hamasa, kojeg vide kao izvor nemira u regiji, ali rat velikih razmjera u Gazi ostavit će malo vremena za delikatne pregovore, a Saudijci neće htjeti da se na njih gleda kao na izuzetak dok palestinski civili umiru. Što se tiče "mirovnog procesa" između Izraela i Palestinaca, on već godinama ne postoji. Kad ga je bilo, palestinske vlasti, kojima je dominirao Fatah, bile su uključene u razgovore. Ali Fatah je stavljen po strani i vjerojatno neće igrati veliku ulogu u nadolazećim mjesecima.

Je li Iran odgovoran za ove događaje?

Iran je Hamasov glavni sponzor i izvor sredstava, oružja i stručnosti. Iranski glavni saveznik u regiji, libanonski Hezbollah, ugošćuje vođe Hamasa u Bejrutu i blisko surađuje s njima.

Nema sumnje, Iran ima veliki interes da ovaj rat uspije, kako bi oslabio svog neprijatelja, a možda i izbacio iz tračnica izraelsko-saudijske pregovore. Međutim, iako nikoga neće iznenaditi umiješanost Irana, zasad nema jasnih dokaza da je Iran planirao ili upravljao napadom.

Hamas je u prošlosti pokazao da je neovisan, da ima vlastiti program i u ovom slučaju ima svoje ciljeve - glavni među njima je držanje izraelskih zarobljenika. Ako uspije u tome, nametnut će se kao vodeći palestinski pokret, zasjenjujući Fatah.