PETI dan rata između Izraela i Hamasa odnosi sve veći broj žrtava, a raste i broj ranjenih. U Izraelu je život prema nekim procjenama izgubilo više od 1200, a u Gazi 1100 osoba. Brojke neprestano rastu, a zračne uzbune ne prestaju.

Index je razgovarao s Hrvaticom Marinom Herceg koja se trenutno nalazi u Hinanitu, malom mjestu u Samariji. Za vrijeme napada Hamasa na Izrael boravila je u kući s partnerom zbog kojeg već šest godina često dolazi u Izrael. Otkrila nam je kakav je suživot Izraelaca i Palestinaca bio prije eskalacije, u kakvim uvjetima žive te boji li se za vlastiti život. 

Kakav je bio suživot Izraelaca i Palestinaca prije eskalacije? U kojoj mjeri su sukobi utjecali na normalan život ?

Prije ove eskalacije nije bilo mirno. Prvo treba razumjeti razliku između područja Zapadne obale, koje je danas Palestina, i Pojasa Gaze. Zapadna obala je pod palestinskom upravom, a Pojas Gaze je pod upravom Hamasa. Nekoliko država i međunarodnih organizacija proglasilo je Hamas terorističkom organizacijom.

Raketiranja gradova i civilnih ciljeva iz Pojasa Gaze su bila česta i prije ovog rata, posebno gradova na jugu i centra gdje se nalazi Tel Aviv. Česti su bili i pojedinačni teroristički napadi na prolaznike i civile na javnim mjestima. U Izraelu su ljudi uz sve to pokušavali živjeti normalno. Dosta Palestinaca je dobivalo dozvole za rad u Izraelu i svakodnevno dolazilo, posebno u pogranična naselja. 

Često se čula zračna opasnost posljednjih godina u Izraelu. Jeste li ikad svjedočili pucnjavi ili nekom nemilom događaju tijekom boravka?

Do sada srećom nisam doživjela zračnu uzbunu, jer malo mjesto u Samariji u kojem najviše boravim je dosta udaljeno od Pojasa Gaze, otkuda najčešće stižu rakete. U malim mjestima su vidljive mjere opreza, kao što su naselja ograđena žičanom ogradom, na ulazu u naselje su kamere i kontrolira se tko ulazi.

U pograničnim područjima puno ljudi ima i može dobiti dozvolu za nošenje oružja za osobnu zaštitu. Kod prijašnjih terorističkih napada, a i sada, to je spasilo puno života. Bila sam tu za vrijeme tragedije u prosincu 2020. Psihologinja iz susjednog naselja je brutalno ubijena za vrijeme jutarnje šetnje.

Svako jutro je šetala stazama kroz šumicu uz naselje. Jedno jutro ju je dočekao Palestinac koji se provukao kroz ogradu i čekao da netko prođe. Glava joj je bila potpuno smrskana kamenom. To je potreslo sve stanovnike obližnjih naselja, jer su to mala naselja i gotovo svatko svakoga poznaje. Ta šumica je popularno mjesto za šetnju, često i obiteljske piknike, svih stanovnika tri obližnja naselja.

Je li gradove čuvala vojska i jeste li bezbrižno mogli hodati noću?

U normalnim okolnostima gradove i naselja ne čuva vojska. Manja mjesta i mjesta uz granicu najčešće imaju svoje osiguranje. U periodima većih tenzija, kao i nakon ovog događaja, područje oko manjih mjesta ima dodatno osiguranje vojske. Do sada nikad nije bio problem šetati danju ili noću.

Svi ovdje znaju koja područja je dobro izbjegavati, kao što su muslimanski dio u Jeruzalemu ili pojedina naselja i gradovi izraelskih Arapa. U dosta gradova gdje žive pretežno ili isključivo izraelski Arapi je sigurno većinu vremena, iako je i tamo bilo pojedinačnih terorističkih napada na Izraelce.

Jesu li prije posljednjeg sukoba Palestinci i Izraelci bili u dobrim odnosima?

Puno ljudi miješa Palestince i izraelske Arape. U Izraelu žive Židovi, izraelski Arapi, manji broj kršćana, Druzi i još nekoliko manjina. Izraelski Arapi su uglavnom muslimani, iako ih ima mali broj koji su kršćani. Palestinci su svi muslimani, imaju svoju putovnicu i svoju vlast koja je potpuno odvojena od Izraela.

Izraelski Arapi su građani Izraela jednako kao i Židovi, s istim pravima. Neki izraelski Arapi se smatraju Palestincima, ali su i dalje državljani Izraela s punim pravima. Postoji puno primjera gdje su Židovi i izraelski Arapi kućni prijatelji, druže se, najnormalnije žive zajedno, kao i bilo koja druga manjina ili narodnost.

Postoje gradovi koji su miješani, postoje oni u kojima žive većinom ili isključivo jedni ili drugi. Svi građani imaju pravo kretanja svuda. Palestinci imaju svoju državu i da bi se kretali i radili u Izraelu, moraju tražiti i dobiti radnu dozvolu.

Jeste li primijetili diskriminaciju Arapa u Izraelu po pitanju zaposlenja i obrazovanja?

Nisam primijetila diskriminaciju. Puno izraelskih Arapa radi sa Židovima. Dosta su prisutni u medicinskim zanimanjima: liječnici, medicinske sestre, farmaceuti. U maloj lokalnoj klinici (ono što je nama Dom zdravlja) jedan od doktora je Arapin. Vjerojatno postoji kao i u drugim zemljama osobnih netrpeljivosti. Arapi imaju pravo na svoj školski sustav, na svojem jeziku, ne rade na svoje vjerske blagdane. Imaju ista prava kao i svaka druga skupina.

Kako se Židovi odnose prema kršćanima, a kako Arapi?

Osobno nisam primijetila negativnosti niti od jednih niti od drugih. Kršćani su ovdje u manjini. Ima dosta kršćanskih hodočasnika i turista koji posjećuju povijesne i vjerske lokacije. U Jeruzalemu je najviše izmiješano.

Nazaret je u Izraelu i može se normalno posjetiti, a Betlehem je pod palestinskom upravom i savjetuje se da se ide u organiziranim grupama s vodičem i osiguranjem vojske. Turisti su rijetko meta terorističkih napada. Ili je to bio slučaj do sada. Sada je ubijeno puno turista koji su prisustvovali muzičkom festivalu. 

Kako je izgledao Vaš dan kada je Hamas krenuo u napad na Izrael? Gdje ste se zatekli u tom trenutku? 

Večer prije je bio zadnji dan blagdana koji se zove Sukkot. Moj partner i ja smo pripremili tradicionalnu večeru s njegovim kćerima i susjedom u Hinanitu. Ujutro u 7 nas je probudio susjed vičući da upalimo televiziju i pogledamo vijesti. Prva scena koju smo vidjeli bili su mladi s muzičkog festivala kako bježe dok oko njih padaju rakete i čuju se pucnjevi. 

Svake minute su dolazile nove vijesti. Napad Hamasa na naselja u blizini Pojasa Gaze. Išli su od kuće do kuće, redom ubijali ljude, uglavnom na spavanju. Neki su uspjeli ući u sklonište i zatvoriti se te izdržali neko vrijeme. Ako nisu uspjeli ubiti ljude u skloništu, zapalili su kuće pa su se ljudi ugušili i izgorjeli. Snimke poziva, poruke prestravljenih ljudi koji mole za pomoć su nastavile pristizati cijeli dan.

Tijekom dana je stizalo sve više informacija i snimki, većinu najbrutalnijih su snimili sami teroristi Hamasa te se hvalili njima na društvenim mrežama. Cijela obitelj ubijena u skloništu u lokvama krvi, otimanje žena, djece i staraca, masakriranje i iživljavanje nad tijelima ubijenih izraelskih vojnika…

Još uvijek pristižu nove, sve gore informacije i snimke. Pronađena su tijela male djece, beba, obezglavljena i nabacana na hrpu. Mrtva tijela, neka od njih potpuno pougljenjena, još se pronalaze i identificiraju. Snimka maltretiranja mlade Izraelke koja je oteta i odvedena u Gazu, na snimci se vidi njeno krvavo lice i nakon toga ju živu zapale i slave kao da su na utakmici. Koliko god da ste sabrani, snimke takvih nezamislivih divljaštava vas potresu.

Od subote ujutro iz Gaze uz to raketiraju naselja u blizini i centar zemlje. Sve nove stambene zgrade moraju u svakom stanu imati jednu sobu koja služi kao sklonište. U starijim zgradama sklonište je u podrumu i do njega treba ići stepenicama.

Roditelji mojeg partnera, oboje preko 70 godina, žive u centru i često imaju uzbune. Svaki put moraju silaziti s trećeg kata u podrum stepenicama. Često imaju minute ili manje da dođu do skloništa. Većinu raketa za koje se procijeni da bi mogle pasti na zgradu presretne Iron Dome, ali kod većih baraža povremeno promakne neka.

Je li Vas strah i osjećate li se sigurno u mjestu Hinanit? Jeste li do sada imali uzbunu? 

U Hinanitu se osjećam sigurno zasad. Trenutno u Izraelu nema mjesta koje bi bilo potpuno sigurno, ali svakako nisam u neposrednoj opasnosti. Ovdje su uzbune za rakete gotovo nepostojeće. Veća opasnost su napadi terorista koji se probiju kroz granicu, jer je granica sa Zapadnom obalom prilično blizu.

Sigurnost naselja i organizacija sigurnosti u naselju je odlična. Osiguranje naselja je odmah u subotu kao mjeru predostrožnosti organiziralo stražu na ulazu u naselje, stalne patrole uz ogradu, nadzor područja oko naselja dronom. Puno ljudi volontira. U blizini je vojna baza pa vojnici stalno patroliraju područjem. Nemamo ograničenje kretanja.

Dobivamo direktno obavijesti ako postoji sumnja na mogućnost napada i kada je sve sigurno. Lokalna mala trgovina radi redovno, opskrbljena je svim nužnim namirnicama. Kretanje između naselja je slobodno, kao i po cijeloj državi, osim u nekoliko gradova i naselja blizu granice s Gazom. Puno ljudi redovno ide na posao, oni koji nisu mobilizirani. 

U naselju su se organizirali i volonteri Made, njihove volonterske hitne službe, te su tražili i dobili osnovne zalihe medicinskih potrepština i opremu za slučaj potrebe. Ne znam je li u svim manjim naseljima na istoj razini.

Pratite li hrvatske medije i razlikuje li se stvarna slika od one na našim medijima?

Većina medija prenosi opće vijesti podjednako, opće informacije su točne, ali u lokalnim medijima ima puno više detalja koji daju daleko realniju i brutalniju sliku događaja. 

Kakvo je stanje u starom gradu Jeruzalemu i jesu li ugroženi raketnim napadima najveća svetišta kršćana, židova i Arapa?

Jeruzalem je u nekoliko navrata zadnjih dana bio meta raketiranja, kao i puno puta prije. Jedna od raketa je pala u blizini Al Akse, džamije koja je jako bitna muslimanima. U svakom raketiranju Jeruzalema su ugrožena sva svetišta i povijesne lokacije. Većina svetišta se nalazi blizu jedna drugih, a rakete koje ispaljuje Hamas često nisu precizne.