JEDNO od prvih izraelskih naselja koje se našlo na udaru kada su militanti Hamasa u subotu rano ujutro upali u Izrael bio je kibuc Nir Am, gdje su mještani pružili žestoki otpor i otjerali napadače.
"Uzeo sam svoj pištolj, svoju odjeću, svoj pancirni prsluk i cigarete", kaže Adam za BBC, smireno prepričavajući kako ga je zvuk pucnjave u subotu u 6:30 zatekao u krevetu: "Počeli smo ubijati sve koji su došli do ograde".

Proglašen je herojem Nir Ama, spasiteljem svog kibuca, zajednice od oko 400 ljudi koji žive samo dva kilometra od Gaze. "Uzeo sam walkie-talkie i ponavljao ovu rečenicu iznova i iznova: 'Nitko neće ući u Nir Am, nitko neće ući u Nir Am'".

Adam ima 46 godina, bivši je specijalac, pa mu se ne smije pokazati lice niti koristiti puno ime. Glava mu je obrijana, bavi se boksom, nižeg rasta, čovjek s kojim se ne treba svađati. Jasno je da se može sam snaći.
Pridružili su mu se, kaže Adam, i drugi ljudi iz kibuca: "Civili koji se ne znaju boriti, ali imaju veliko srce. Dvojica ili trojica imaju iskustvo iz specijalnih postrojbi, ali ostali su samo obični ljudi, rade u IT-u. Obični ljudi, ali vrlo posebni".

Zajedno su se borili između tri i pet sati, Adam nije baš siguran. Zatim je nastupilo zatišje: "Mislili smo da je sve u redu, ali onda je došao drugi val, između osam do 10 terorista s mitraljezima i raketnim bacačima. Bili su blizu, 10 do 15 metara. Trčao sam prema njima, stajao, pucao i ubijao... metak u glavu".

"Ja sam ratnik, ja sam borac"

Što je osjećao u žaru ove borbe? "Moj um je normalan, ja sam ratnik, ja sam borac, to je ono za što sam stvoren".

I bilo mu je jasno što je u pitanju. Stanovnici Nir Ama bili bi masakrirani, kaže on, baš kao što su masakrirani stanovnici nekih drugih kibuca, zajednica organiziranih kao kolektivi ili farme.
"Ući će u kuće i ubiti žene i djecu. To nas je držalo u borbi i ubijanju. Nikome nismo dopustili da uđe u kibuc. Nitko nije ozlijeđen".

Sada stanovnici Nir Ama žive u hotelu u Tel Avivu. Ne znaju kada će se moći vratiti. Adam misli da će se neki previše bojati. Zahvalan je na gostoprimstvu: "Ovo nam je kao drugi dom, toplo smo primljeni. I cijeli nam je Izrael poslao odjeću i hranu".

Ali ni ovdje evakuirane osobe nisu posve sigurne. Razgovor s Adamom prekidaju sirene koje upozoravaju na novi raketni napad. Adam mirno vodi ljude do skloništa, gdje su se obitelji stisnule, a neka djeca plaču.
"Nama to nije ništa, živimo na jugu. To nam je uobičajena stvar", kaže Adam, koji je kritičan prema izraelskoj vladi, posebice prema neuspjehu sigurnosnih službi da predvide i pripreme se za napad.
"To je naše vodstvo. Oni su sada na testu. Naše nas vodstvo ne zaslužuje", kaže Adam.

Oko 1300 ljudi poginulo je u napadu Hamasa na Izrael, a najmanje 150 ljudi je zarobljeno. Izrael je uzvratio zračnim napadima na Gazu, u kojima je također ubijeno 1300 ljudi. Izrael je zatvorio granicu sprječavajući ulazak goriva i hrane.

A što je s budućnošću? Adam misli da većina ljudi u Gazi želi normalan život, ali priziva snažnu vojnu akciju kako bi se Izrael obračunao s Hamasom: "Ne možemo imati isto rješenje, trebamo nešto puno, puno jače".

Kaže da ne želi vidjeti izraelske trupe kako ulaze u Gazu: "Hamas želi da to učinimo jer unutra ima zamke. To bi bilo pogrešno". Ubijen je samo jedan stanovnik Nir Ama, mladić koji je bio na glazbenom festivalu na koji je upao Hamas. Adam i njegove civilne snage sačuvali su kibuc.