ENGLESKA Premier liga ulazi u svoju najluđu fazu. Prošlog je vikenda odigrano 14. kolo kojim je otvoren mjesec u kojem će neki klubovi zbog europskih natjecanja odigrati čak osam utakmica unutar manje od 30 dana, dok će ostali biti na tempu od njih sedam.

Pobjedom protiv Lutona u utorak Arsenal se privremeno odvojio na tablici s pet bodova više od drugoplasiranog Liverpoola, koji je to idući dan vratio na zaostatak od dva boda nakon što su svladali Sheffield United. Prva četiri mjesta na tablici se tako nalaze unutar samo šest bodova, a u slučaju pobjeda favorita u preostalim utakmicama ovog kola, imali bismo šest klubova unutar sedam bodova.

Kladionice i dalje najviše vjeruju Manchester Cityju, no trenutno stanje na tablici, forma određenih klubova i igrača te raznolikost kvalitetnih taktičkih opcija u klubovima koji nisu bili prvi kandidat za osvajanje jasno nam pokazuju da liga nikada nije imala ovoliko ozbiljnih pretendenata za vrh i da se radi o najnapetijoj sezoni u novije vrijeme.

Arsenal predvodi ligu s najkompletnijim kadrom

Arsenal trenutno ima 36 bodova što im je povijesno četvrti najbolji ulazak u sezonu nakon 15 odigranih utakmica. Prošle su godine u ovoj fazi natjecanja imali 40 bodova, no unatoč tom padu u učinku, ne djeluju kao da imaju manje šanse nego li su imali prošle sezone.

Declan Rice igra vjerojatno bolje nego li ijedan drugi igrač Europe na svojoj poziciji te je značajno unaprijedio tu ekipu. Rice to nije napravio samo svojim sposobnostima branjenja tranzicije i defenzivnom odgovornošću, već i doprinosom u igri prema naprijed. Već sada ima upisana tri zabijena gola i asistenciju, a najviši kombinirani učinak je imao prošle sezone s četiri gola i dvije asistencije.

Arsenal uspješno rotira svoje napadačke opcije pa su tako izostanak Gabriela Jesusa uspješno nadomjestili što Eddiejem Nketiahom što Leandrom Trossardom, a preživjeli su i ozljedu Martina Odegaarda. Radi se o vjerojatno najkompletnijem rosteru lige na čim je čelu sjajni Bukayo Saka koji je u zadnjih šest utakmica u svim natjecanjima šest puta asistirao i tri puta zabio.

Arsenal je tako istaknuti kandidat za vrh, no šokantna utakmica protiv Lutona, a i neke prije toga, pokazale su kako nisu u potpunosti riješili pitanje golmana. Treba spomenuti i da je Arsenalu raspored išao dosta na ruku jer niti jednom nisu imali neki niz utakmica kao što ih je nedavno imao City. Čak i kada su u dva kola zaredom imali City pa Chelsea, između njih je bila reprezentativna pauza.

Sada im slijede Aston Villa, Brighton, Liverpool i West Ham, uz dodatak PSV-a između prve dvije utakmice, redom klubovi koji im mogu naštetiti i gdje ćemo saznati jesu li ustvari oni prvi favorit, na što ukazuju dosadašnja forma i činjenica da im uopće ne trebaju pojačanja na zimu.

City ima povijesno loš niz utakmica

Manchester City se kao prvi favorit nalazi na četvrtom mjestu s nizom od četiri utakmice bez pobjede. To im se nije dogodilo još od sezone 2016./2017., kada su završili na trećem mjestu, te se radi o izjednačenju najdužeg niza bez ligaške pobjede u karijeri Pepa Guardiole.

City se zbog ozljede Kevina de Bruynea te odlaska Ilkaya Gundogana promijenio, ponajviše na način da ne kontrolira toliko dobro utakmice kao nekada. Kada na to nadodamo ozljede Johna Stonesa te Jacka Grealisha, kao i suspenzije Rodrija, vidimo kako City kroz veliki dio sezone igra bez igrača koji mogu smiriti tempo, zaustaviti loptu i pokrenuti akciju.

Jeremy Doku je sjajno pojačanje, radi se vrlo vjerojatno o najboljem dribleru Europe, no okretanje k tom nogometu duela i konstantnog pokušaja prodora je dovelo do velikog pada kompaktnosti i odgovornosti u obrani tranzicije. Primiti 11 golova u pet utakmica je za City inače bilo nezamislivo, no sada je postalo realnost.

Utakmica protiv Ville je pokazala kako City nije dobro reagirao na tržištu da nadoknadi izostanak De Bruynea i Gundogana te kako su tek pokoju ozljedu daleko od gubitka kontrole u veznoj liniji. Guardiola tako više vjeruje Akanjiju i Stonesu u tim ulogama nego li Kovačiću ili Matheusu Nunesu. I dok to pomicanje stopera naprijed ima smisla s Rodrijem u ekipi, guranje obojice bez njega ipak nema.

City unatoč tome i dalje ima više individualne kvalitete nego li ijedan drugi klub lige te im slijedi i poprilično lak raspored, no ovim nizom su poprilično ugasili svoju šansu za dominacijom kakvu smo znali gledati u nekim od prethodnih sezona. Problemi na jesen su im se znali događati, no nikada nisu bili ovoliko izraženi.

Liverpool je ozbiljniji kandidat za naslov nego se mislilo

Liverpoolu se pred ovu sezonu nisu davale tolike šanse kao u nekim prethodnim sezonama, ponajviše zbog prošlogodišnjeg plasmana, no momčad Jurgen Kloppa izgleda itekako konkurentno te mentalno izuzetno spremno.

Iako imaju problema u branjenju protivničke tranzicije zbog izostanka veće kvalitete u zadnjoj liniji, a ponajprije ozbiljnijeg zadnjeg veznog, Liverpool je u napadu brilijantan te uspijeva zabijati i u otvorenim utakmicama, ali i protiv niskog bloka kao u zadnjoj utakmici protiv Sheffielda što im je znao biti problem.

Mohamed Salah igra jednu od svojih boljih sezona, čak i za svoje visoke standarde, te je u 15 utakmica zabio 10 golova i asistirao šest puta. Liverpool je dobio puno i s Dominikom Szoboszlaijem koji je sjajno vezivno tkivo u napadu, a Virgil van Dijk opet igra na razini od prije par sezona.

Ključni taktički aspekt Liverpoola je ipak guranje Trenta Alexandera-Arnolda u posjedu u sredinu odakle još više dominira svojim dodavanjima. Ta formacija ostavlja puno prostora za protivnike, što je primjerice koristio čak i Fulham. Međutim, Liverpool je momčad koja može zabiti više od bilo koga, čak i uz promašaje Darwina Nuneza koji se filozofski sjajno uklapa u klub, no kojem nedostaje samo malo efikasnosti za velike stvari.

Liverpool je izveo i nekoliko svojih karakterističnih osvajanja bodova u zadnjim minutama što pokazuje i mentalnu snagu, a uz samo jedno kvalitetnije pojačanje u siječnju bi mogli postati još veći problem po svih u ligi. Trenutno je najbitnije da izdrže period bez Alissona na golu koji svojim bravurama poništava rizik njihove napadačke igre.

Aston Villa se probila prije nego li se očekivalo

Na treće mjesto lige se iznenađujuće smjestila Aston Villa koja je protiv Cityja upisala veliku pobjedu. Pepu Guardioli se nikada u povijesti nije dogodilo da neka momčad ima 20 udaraca više od njegove, a upravo je to pošlo za rukom ekipi Unaia Emeryja.

Villa je na početku sezone izgledala kao jako zanimljiv projekt te se očekivalo da budu ekipa koja će se vrtjeti negdje oko šestog mjesta. Međutim, Emery je stvorio momčad koja je kod kuće nepobjediva i koja ima neke ozbiljne kvalitete, ali i igrače kao što su majstor progresije lopte u protivničku trećinu Douglas Luiz, predvodnik tempa presinga John McGinn te kompletni napadač Ollie Watkins.

Njegova filozofija visoke linije i jakog pritiska srednjeg bloka protivnicima jako sužava prostor igre zbog čega protivnici moraju imati igrače koji će slati dobre lopte preko njihove zadnje linije i koristiti potencijalne probleme s pozicioniranjem i manjkom brzine. Nešto što je nedostajalo Cityju u posljednjoj utakmici.

Iako remiji s Wolvesima i Bournemouthom ili pak poraz od Nottingham Foresta pokazuju da je Villa možda na nešto višoj poziciji nego li je njena prava kvaliteta, sigurno je da čitave sezone mogu biti bauk prvim pretendentima za naslov pa makar pali na tablici, jer njihov plan igre čak više odgovara tim utakmicama.

Tottenham igra na sve ili ništa

Osim top četiri kluba ima još par kandidata koji ovaj mjesec mogu utrku za naslovom učiniti još uzbudljivijom, a primarno se tu radi o Tottenhamu i Newcastleu. Tottenham bi možda bio i bolje plasiran da ih nije zadesila velika nesreća s ozljedama. Ključni igrači za njihovu igru poput Jamesa Maddisona i Mickyja van den Vena neće još brzo na teren, a nije pomogla ni suspenzija Cristiana Romera.

Tottenham je tako protiv Cityja istrčao s četiri prirodna beka u zadnjoj liniji, no čak i uz sve te probleme, forsirali su nogomet visoke linije i izlaska kratkim dodavanjima od golmana, iako su sami sebi tako stvarali probleme.

Vremenom su u toj utakmici ipak došli na svoje, počeli su zadržavati posjed, a u konačnici su tom filozofijom i zabili gol za izjednačenje, iako su istom dopustili Cityju da prije toga povede. Trener Ange Postecoglou je izjavio da se neće nikome prilagođavati. Neovisno o tome tko mu je na raspolaganju, Tottenham će uvijek igrati na isti način.

Vrlo je vjerojatno da će im takav pristup u nekim utakmicama štetiti, što se uostalom i vidjelo, no radi se o nagaznoj mini od kluba koja svaku utakmicu odvodi u kaos, što klubovi kao što su Arsenal ili Manchester City najmanje žele. Možda to neće biti dovoljno da ih odvede do vrha, ali će definitivno izbiti dovoljno bodova svima oko sebe.

Newcastle je nesavladiva prepreka na svom terenu

Newcastle je pak filozofski drugačija priča, no poput Tottenhama, i njih su osakatile ozljede, možda čak i više nego li ijedan klub u ligi. Međutim, trener Eddie Howe je Newcastle pretvorio u vjerojatno defenzivno najstabilniju momčad lige.

Njihov najveći problem je kroz ovaj dio sezone bilo igranje Lige prvaka u najtežoj skupini što je ostavilo itekakav trag na njihovu kondiciju, pogotovo zato što Newcastle igra fizički izuzetno zahtjevno. Howe traži strahovito puno od te momčadi koja se frenetičnim kretanjem sjajno razvlači od niskog bloka do visokog presinga te čiji vezni red pokriva nestvarno mnogo dijelova terena.

Probleme s napadačima, Alexanderom Isakom te Callumom Wilsonom, Newcastle je uspio nadomjestiti odličnom igrom Anthonyja Gordona koji je u nekoliko utakmica funkcionirao i kao lažni napadač, a treba spomenuti i kako je rezervni stoper Jamaal Lascelles bez greške popunio rupu nastalu ozljedom Svena Botmana, jednog od boljih mladih stopera Europe.

Newcastle je imao nešto teži raspored na početku sezone pa možemo očekivati njihov rast na tablici, no treba imati na umu kako im slijedi jako važan susret protiv Milana u Ligi prvaka te kako se na sve ozljede nadodala i ona golmana Nicka Popea kojeg neće biti četiri mjeseca.

Srećom po njih, rezervni golman Dubravka je jedan od boljih takvih u ligi, a nakon Milana im slijedi kod kuće Fulham što im olakšava stvari. Uostalom, jedini su klub koji je nanio Arsenalu poraz ove godine što jasno govori da ih se mora ozbiljno shvatiti.

Prosinac u Premier ligi nikada nismo dočekali s ovakvim uzbuđenjem

Ostatak lige je jednako zanimljiv te klubovi poput Brentforda, Brightona, Wolvesa, West Hama pa uostalom i Manchester Uniteda i Chelseaja, u kakvoj god da su krizi, nisu oni protiv kojih se automatski upisuju bodovi. U sezoni za koju često govorimo da je najslabija za United od odlaska Fergusona imamo situaciju da isti taj United zaostaje tek tri boda za Cityjem.

Premiership je ušao u fazu u kojoj niti jedan od klubova pretendenata za naslov ne smije napraviti niti jedan kiks, a toliko toga prijeti da se baš taj kiks dogodi. Čak su i Fulham i Luton kao klubovi čiji je cilj opstanak u ligi imali vodstvo od 3:2 nad Arsenalom i Liverpoolom što dokazuje koliko malo nedostaje da se sve preokrene.

Liga već nekoliko sezona slovi kao najbolja liga svijeta, no koju na kraju uvijek osvoji City zbog čega se neki ne bi slagali s tom tezom. Ova se sezona pak čini drugačijom. Prijetnji je nikad više, a oni najbolji su pokazali dovoljno mana koje mogu iskoristiti čak i oni koji uopće nisu u konkurenciji za vrh.

U prosincu u kojem se igra toliki broj utakmica sve to odlazi na još veći nivo neizvjesnosti te nema sumnje da se razina zabave u ligi neće moći mjeriti ni s čim drugim što europski nogomet pruža u ovom trenutku. Premiershipu je zimi teško i inače odoljeti, ali ovoga puta se idealno slaže s naslovom popularne božićne pjesme „It's the most wonderful time of the year“.