NEKADA je kriminal bio jednostavan - koga je zanimao takav način zarade, otišao bi u šumu i presretao putnike. No, razdoblje drumskih razbojnika završilo je prije stotinjak godina, kada je uhapšen najpoznatiji od svih - Jovan Stanisavljević, poznatiji kao Čaruga.

Oni manje nasilni i spretniji, pa i pametniji, jer za drumsko razbojništvo se išlo na vješala, bavili su se otimanjem novca za seoskih zabava, vašara i sajmova. Džepar je noviji naziv, otkada postoje džepovi i novčanici, a kako su nekada ljudi novac držali u vrećicama zakačenim za remen, za takve lopove u Srbiji postoji odličan izraz - secikesa.

No, tehnologija nam je dovela kartice, pa nitko više ne nosi gotovinu o struku, donijela nam je satne mehanizme, pa je pljačka banke postala prilično uzaludan pokušaj, pri kojem se riskira višegodišnja robija za plijen od par tisuća eura. Više od toga bankarski ili kakav drugi službenik ni nema u blagajni. Iole pametniji kriminalac neće riskirati dugu robiju za razbojništvo, gdje ga je snimilo nekoliko kamera, a plijen može biti u iznosu od dvije-tri hrvatske plaće.

Gospodarski kriminal je danas jedini pravi kriminal

Pravi kriminal je danas gospodarski kriminal. U modelu u kojem je država sve i sva, u modelu u kojem država odlučuje tko će dobiti ogroman novac kojim javni sektor upravlja, u modelu u kojem država odlučuje tko će i kako poslovati - novac se više ne stječe ni drumskim razbojništvom ni džeparenjem, pa čak ni pljačkom banaka.

Novac se stječe pogodovanjem u poslovanju. Novac se stječe namještanjem natječaja. Najveća društvena opasnost danas dolazi iz takvog oblika kriminala, finog, uglađenog, koji se odvija uz ugašene mobitele i oval s miješanim mesom na bijelom stolnjaku kakvog ne previše razvikanog restorana na rubu grada.

A onda čitamo: "Na temelju nagodbe s Uskokom na zagrebačkom Županijskom sudu su, zbog namještanja poslova za dobivanje lokacija za kućice na zagrebačkim adventima, osuđeni Zdravko Krajina, bivši vozač pokojnog gradonačelnika Milana Bandića, te poduzetnik Denis Mohenski, poznatiji kao kralj Adventa.

Krajina je sporazumno osuđen na 10 mjeseci zatvora, koji su zamijenjeni radom za opće dobro, a mora platiti i sporednu novčanu kaznu od 55.000 eura te vratiti 5000 eura nepripadne imovinske koristi, kao i nadoknaditi 5000 eura troškova sudskog postupka. Denis Mohenski je, prema sporazumu s tužiteljstvom, osuđen na 11 mjeseci zatvora, koji su zamijenjeni radom za opće dobro. Uz to, nekadašnji kralj Adventa mora platiti sporednu novčanu kaznu od 60.000 eura te 5000 eura sudskih troškova."

DORH šalje jasnu poruku - radite što hoćete

Ozbiljan kriminal, namještanje lokacija za kućice gdje se vrte deseci tisuća eura, rješava se tako da se dobije rad za opće dobro. Time i DORH i USKOK, ali i sudovi građanima šalju jasnu poruku - radite što hoćete, samo pazite da vas ne uhvate. A ako vas slučajno uhvate, nema problema, nagodit ćemo se, morat ćete vratiti nešto novca, a za kaznu ćete guliti krumpire u pučkoj kuhinji.

Poruka je potpuno kriva. Da su ova dvojica na neki drugi nezakonit način sebi priskrbila svega par tisuća eura, dobili bi, lako moguće, bezuvjetnu kaznu zatvora. Da su obili par garderobnih ormarića u teretani, to je već teška krađa, a da su pri krađi kutije sardina i bijegu iz trgovine nekoga odgurnuli ili mu izravno priprijetili, gotovo sigurno bi se našli iza rešetaka na dulje vrijeme (razbojnička krađa).

Rad za opće dobro postoji u Kaznenom zakonu. Zamišljen je kako bi zamijenio vrlo kratke kazne zatvora jer je tako državi lakše, a i smatra se da će takva kazna također odvratiti počinitelja od činjenja novih kaznenih djela.

Imate li sada veće povjerenje u pravni poredak?

Kazneni zakon je jasan: "Svrha kažnjavanja je izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo."

Je li ovim izražena društvena osuda zbog počinjenja djela? Imate li sada kao građanin veće povjerenje u pravni poredak? Utječe li ovo na druge da ne čine kaznena djela? Nekako mi se čini da je ovdje malo odgovora "da". Jedino možemo s "da" odgovoriti na zadnje - ovakva nagodba definitivno omogućava počiniteljima ponovno uključivanje u društvo.

Čini se da ni USKOK ni DORH, pa ni sudovi nisu svjesni da je pravi kriminal namještanje javne nabave, raznih natječaja, zakupa državnih i javnih prostora i općenito korištenja javne imovine. Tu se vrte milijuni, a ne u klasičnom kriminalu koji smo imali prije par stoljeća ili desetljeća.

Koliko, za razliku od hrvatskih pravosudnih tijela, Europska unija gleda drugačije na ovakva i slična djela, vidimo u postupcima Ureda europskog javnog tužitelja. Europski tužitelj hapsi tamo gdje naši ne vide nikakvu ozbiljnu nepravilnost.

Čudna presuda Ivanu Rimcu

Dodajmo ovome i čudnu presudu Ivanu Rimcu, ocu Mate Rimca. Općinski sud u Požegi osudio je Ivana Rimca na tri godine zatvora zbog izvlačenja novca iz Slavonije DI, tvrtke iz Slavonskog Broda koja se bavila preradom drva. Presuda je nepravomoćna, viši sud još mora reći svoje, ali tom presudom Ivan Rimac ne mora vratiti nikakav novac.

DORH, čini se, nije istražio gdje je uopće novac, pa sud nije imao što odlučivati, a kako sud kaže, "nije utvrđeno da bi okrivljeni Rimac osobno ostvario imovinsku korist".

Čini se, sjetit će se oni koji su pratili sudske postupke u socijalizmu, da smo vratili "korisnu malverzaciju", to je bilo ono kada je nešto direktor muljao, ali je to bilo ne za njega, nego "za poduzeće", pa se nije gledalo baš tako strogo.

Usput, genijalno je i obrazloženje olakotne okolnosti u presudi Ivanu Rimcu: "U odnosu na osobne i imovinske prilike okrivljenika, sud primjećuje da je okrivljenik osoba koja vodi obiteljski život, otac je troje djece, poduzetnik je, dobrog imovnog stanja te ima udjele u više trgovačkih društava u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Makedoniji i Njemačkoj, iz čega se može zaključiti da se radi o osobi koja svojim poduzetničkim radom nastoji osigurati sredstva za život sebi i svojoj obitelji, iako je to u konkretnom slučaju činio na protupravan način."

Nemojte se baviti sitnim kriminalnom - varajte i mažnjavajte na veliko

Što reći? Po ovome - pazite da ne napravite neko sitno kazneno djelo. Nemojte glasno pjevati na ulici. Nemojte prositi ili pokušavati maznuti šunku iz trgovine. Nemojte nikako, ali baš nikako baviti se bilo kojim oblikom pljačke - za to se ide u zatvor. Nemojte se ni olakšavati uz stup ili iza stabla; pišanje na ulici je kažnjivo.

Bavite se pravim stvarima - namještanjem natječaja, pogodovanjem kod zakupa ili izvlačenjem novca iz firme pa, ako vas slučajno uhvate, objasnite kako ste općenito dobrog imovnog stanja, uzdržavate obitelj, a onda se i nagodite za rad za opće dobro. Ima ustanova socijalne skrbi gdje ćete odraditi svoje.

A onda ko pošten čovjek (koji je još i volontirao za opće dobro) možete naći neke nove naivce kojima ćete uzimati novac. I još kažu da Hrvatska nije zemlja mogućnosti!

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala