UČENICI i djelatnici jedne zadarske osnovne škole s posebnim zanimanjem prate nastupe hrvatskih rukometaša na Europskom prvenstvu. Jedan od istaknutih igrača u reprezentaciji njihov je bivši učenik - Luka Lovre Klarica pohađao je Osnovnu školu Šimuna Kožičića Benje od prvog do osmog razreda.

I to sve skupa ne bi bilo ništa čudno da iz te škole nisu iznikli i neki drugi sportaši. Recimo, olimpijci - Marcela Marić, skakačica u vodu, zatim jedriličari Romana Župan i Pavle Kostov te paraolimpijac Vladimir Gašpar. U ovim školskim klupama učio je i omiljeni Dado Pršo, ali i dvojica osvajača srebra na Mundijalu u Rusiji, Dominik Livaković i Šime Vrsaljko. Pred školom je mural posvećen sportašima, a u školskom hodniku pehari i dresovi Dominika i Šime. 

"Igrajući u školi, ipak se na kraju odlučio za rukomet"

"On je konstitucijom uvijek malo podsjećao na Pink Panthera, nešto kao Toni Kukoč. To su sportaši s idejom. Vidjeli ste s Rumunjima kad je bio proglašen igračem utakmice koliko je asistencija podijelio. Nije usmjeren strogo na napad i na šut. On igra obranu, zabija golove i strašno puno asistira", kaže Dražen Adžić, ravnatelj škole i profesor tjelesnog odgoja, koji ovih dana s ponosom gleda utakmice rukometaša.

"Nitko nikad za njega nije mogao reći nijednu ružnu riječ. Bio je uvijek pristojan, jednostavan i s osmijehom na licu, baš kao i sad. Trenirao je nogomet i htio je biti nogometaš kao i njegov brat koji je bio veliki nogometni talent. Ja sam u pauzama nogometa koristio priliku da ga dovedem na mini rukomet koji smo pokrenuli u školi. Luka je ljevak, strašno eksplozivan i s lijepim šutom. Igrajući u školi, ipak se na kraju odlučio za rukomet. Tako je završio u rukometnom klubu Zadar jer je ta naša mini škola bila u suradnji s njima."

Luka je momak s Puntamike koji je imao brojne talente.

"Imao je vrhunske motoričke sposobnosti i nastupao je i za školsku ekipu u atletici. Trčao je i skakao u dalj. Sjećam se da je u mjesec dana s otprilike 5.05 dogurao do 6.30 u skoku u dalj. Nevjerojatno. Bio je prvak Dalmacije, a na državnom smo kao školski klub 2016. bili drugi. Obično kad je takav sportaš i kulturan, s tom disciplinom se ispunjavaju sve obaveze, pa bude i odličan učenik, a takav je bio i Luka", priča nam ravnatelj.

"Dominik je u početku bio u rukometu"

Ravnatelj Adžić je prije šest godina gledao utakmice Vatrenih u Rusiji znajući da su u toj reprezentaciji, među viceprvacima svijeta, dva učenika koja je učio, ali i trenirao u školi. 

"Dominik je bio izrazito skočan, kao mačka. I on je u početku bio u rukometu, a kasnije se odlučio za nogomet i, kao što vidimo, dobro da je. Vrsaljko je bio najzreliji od svih i s deset godina je znao da će biti nogometaš. Imao je stav - ja ću uspjeti, živjet ću jednog dana od nogometa i bit ću vrhunski sportaš. Tu uopće nije bilo sumnje, on je svoj cilj jasno vidio i ništa mu nije moglo stati na put. Nevjerojatna je bila njegova predanost", kaže.

Adžić se sjetio i jedne anegdote u kojoj je do izražaja po tko zna koji put došla Vrsaljkova emotivnost.

"Organizirali smo školsko natjecanje u nogometu među odjeljenjima. Njegovom timu nisu došla dva igrača. On je plakao cijelo vrijeme i igrao 200 na sat. Naravno, na kraju su izgubili pa je plakao i, na kraju utakmice, bio je neutješan. I on je bio u rukometu i atletici i prvak države u trčanju na 1000 metara", prisjeća se.

Šest puta prvaci države u atletici

Škola Benje, kako je najčešće zovu, ima jake sportske programe za djecu, a u atletici su šest puta bili prvaci države. Imaju učenike koji se natječu u plivanju, atletici, krosu, košarci, nogometu, rukometu, judu…

"Naša škola nikad nije doživjela toliki stampedo. Kad smo se čuli, rekao je - doći ću sutra u 11 sati. Ja sam sutradan malo iza 8 ušao u jedan razred i rekao sam - danas će vas posjetiti netko koga ste gledali na televiziji. Ništa drugo. U 10.30 svi su bili pred školom, došli su ljudi iz kvarta, proširila se vijest i u trenu je u dvorištu bilo preko 2000 ljudi", priča nam ravnatelj. 

U školskom holu ima još mjesta za dresove, čeka se onaj Luke Lovre Klarice.

Čestitao sam mu odmah na ulasku u reprezentaciju jer je to svakako zaslužio. Obećao mi je doći nakon prvenstva i donijeti dres, podružiti se s učenicima, a napravit ćemo i malu radionicu. Veselimo se tome i jedva ga čekamo vidjeti", zaključuje.