RIJEKA je pobijedila Varaždin 2:0 i tako nakon manje od 24 sata na drugom mjestu ponovno preuzela prvo mjesto ligaške ljestvice. Iako će se ovo za koji mjesec promatrati kao rutinska pobjeda, ona je bila sve samo ne to. Izvrsno postavljeni Varaždin pošteno je namučio Riječane koji su tek u završnici susreta na mišiće i iz dva prekida postigli golove za pobjedu.

Rijeka nije izgledala dobro protiv Varaždina

Ako se vratimo na početak utakmice i startne postave, bila je to osma različita jedanaestorka u osmoj utakmici Rijeke u 2024. godini. Bruno Bogojević i dalje je prvi izbor za lijevog beka riječkog stratega Željka Sopića, dok je prvi ligaški start u bijelom dresu na poziciji ofenzivnog veznog imao Dejan Petrovič. Od prve minute su zaigrali i Marco Pašalić na desnom krilu te Mirko Marić u vrhu napada. Sopić je i dalje bez usluga ozlijeđenih Nike Jankovića i Marijana Čabraje, dok zbog akumuliranih žutih kartona nije bilo fantazista Tonija Fruka.

Iako su Rijeci objektivno nedostajala dva startera, nije to bila valjana izlika za nezainteresiranu i neangažiranu momčad koju smo gledali dobrim dijelom susreta. Uostalom, što je tek trebao reći varaždinski trener Nikola Šafarić, koji je u Rijeku doputovao bez kapetana Igora Postonjskog, prvog vratara Olivera Zelenike te iskusnog krilnog napadača Domagoja Drožđeka?

Dodatno valja reći kako smo ušli u dio sezone u kojem širina kadra igra itekako bitnu ulogu jer probleme s umorom, ozljedama i suspenzijama imaju i treneri svih preostalih SHNL klubova. Baš se ta širina kadra često spominje kao ključni faktor momčadi koje u ligama diljem svijeta izvan očekivanja dominiraju prve dvije trećine sezone, da bi u završnici pale i svoje mjesto prepustile nekome od "teškaša". Srećom po navijače Rijeke, kolektiv je ponovno pokazao svoje šampionsko lice.

Novi tjedan - novi riječki heroj

Novi tjedan obično iznjedri novog heroja kod Rijeke, a ovaj je put to bio Niko Galešić, koji je protiv Rudeša sredinom tjedna svojim topovskim udarcem prvo Rijeci donio prolazak u polufinale SuperSport Hrvatskog kupa, da bi protiv Varaždina upisao pogodak i asistenciju za slom tvrdog protivnika u samom finišu utakmice.

Već smo protiv Rudeša vidjeli kako će Rijeci trebati neko vrijeme da vrati pozitivni tonus nakon šokantnog i bolnog poraza od Dinama. U utakmici specifičnih uvjeta, što kup utakmice uvijek jesu, kvalitetom skromni Rudeš odigrao je najbolju partiju još od ljeta 2023. i utakmica pod Robertom Prosinečkim, što je vjerojatno i jedini period godine kada su zaista i igrali nogomet. Vjerojatno najlošiji prvoligaš u povijesti SHNL-a znao je da mu je to bila jedina prilika za spas grozomorne sezone, a dobroj je partiji pridonijela i činjenica kako su tek drugi put ove sezone igrali na svom stadionu, koji nema prvoligašku licencu.

Umorni kombinirani sastav mučio se protiv izuzetno angažiranog domaćina, misleći kako će igrom u prvoj brzini s lakoćom riješiti prvoligaškog davljenika. Ulazak Marka Pjace na poluvremenu pokazao je što je Sopić mislio o nastupu svojih igrača, pa je Rijeka tek u drugom poluvremenu ubrzala igru i počela prijetiti Rudešu, no do tada se već razbranio domaći vratar Matej Marković. Produžetke i sumnje u prolazak odagnao je golčinom iz slobodnog udarca spomenuti Galešić.

Rijeka je bila spora i bezidejna, no krivicu za to snosi i dobro postavljeni Varaždin

Sličan smo scenarij gledali i jučer na Rujevici, gdje je protok igre kod domaćina jednostavno bio prespor da bi probio izvrsno organizirani blok Varaždinaca. Eksperiment s Petrovičem na ofenzivnom veznom nije se pokazao uspješnim, Slovenac je djelovao izgubljeno te su i on i Veldin Hodža stajali predaleko od stoperskog para kojem su gosti prepustili posjed bez ulaska u presing.

Bila je to logična odluka gostujućeg trenera Nikole Šafarića. Premda su Niko Galešić i Stjepan Radeljić (a kasnije i Matej Mitrović) imali svo vrijeme i prostor svijeta, ni puno bolji stoperi-tehničari ne mogu puno napraviti s loptom kada imaju statične suigrače.

Zamjenski kapetan Karlo Lusavec te Mario Marina i Leon Belcar izvrsno su pokrivali suparnike, a isto su radila i krila Michele Šego i Dimitar Mitrovski. Da je kod riječkih igrača bilo više pokretljivosti, s lakoćom bi iskoristili obilje prostora koje je ovakva postava puštala, no taj je element jučer izostao - naročito u prvom poluvremenu.

Nije Varaždin došao parkirati autobus, već je mudro i strpljivo čekao svoje prilike, a posebno se ciljalo Bogojevića, koji, usprkos zavidnim ofenzivnim karakteristikama, i dalje pati u onim defanzivnim na odgovornoj poziciji lijevog beka. Pravo je čudo kako Marko Dabro nije zabio u 16. minuti, kada ga je lopta pogodila na nebranjenoj gol-liniji, dok u 22. minuti nije imao sreće kada je sjajni lob nad Labrovićem poništen zbog zaleđa.

Ulazak Jorgéa Obregóna, koji je u drugom poluvremenu stao u napad, Rijeci je omogućio da bude stabilnija u posjedu na ulasku u zadnju protivničku trećinu. Isti je efekt imao i ulazak Brune Gode na lijevu stranu riječke obrane, a dodatno je zatvoren i propusni lijevi bok i vižljasti Mitrovski. Ipak, i takvoj Rijeci trebalo je puno rintanja da bi iole opasnije zaprijetila varaždinskom golu.

Spomenuli smo već i kako je Varaždin imao svoje izostanke, pa je tako na vratima svoj seniorski debi upisao 18-godišnji Domagoj Mamić. Malo koji golman bi poželio punu Rujevicu pred ovosezonskom Rijekom za prve profesionalne minute, no jedine parade koje je Mamić morao napraviti u prvih sat vremena igre bile su one za razgibavanje. Koliko je Rijeka bila opasna, svjedoči činjenica da je prvi udarac u okvir vrata bio Obregónov mlaki udarac glavom koji je mladiću išao točno u ruke.

Velike momčadi pobjeđuju i kada ne igraju dobro

Ipak, svoj danak neiskustvu platio je u 79. minuti, kada nije dobro reagirao na Hodžino vraćanje lopte na peterac, gdje se bolje snašao Galešić i zabio za 1:0 i eksploziju dobro popunjene Rujevice. Uslijedilo je deset minuta ne baš presigurnog držanja vodstva domaćina, kada je Mitrović drugim pogotkom utakmice odagnao sve sumnje.

Iza Rijeke je bilo iznimno zahtjevnih osam dana koje je, usprkos porazu u derbiju i dvjema pobjedama koje je krasila neuvjerljiva igra, odradila onako kako to odrađuju velike momčadi. Radi se o dobro poznatoj floskuli, ali pobjeđivati kada na terenu stvari ne idu najbolje mogu samo momčadi koje su i na kraju sezone ozbiljni pretendenti za titulu. Do tada će Rijeka sigurno gubiti bodove, no u zadnja su dva tjedna isto učinili, a činit će i dalje, i konkurenti Hajduk i Dinamo.

Neovisno o njima, iluzorno je očekivati da Rijeka baš sve utakmice pobjeđuje a da je igra jednako neuvjerljiva kao u posljednje dvije utakmice. Na Sopiću je da sada vrati momčad i pojedince u dobru formu kako bi maksimizirao šanse da se Rijeka u svibnju i dalje nalazi u ozbiljnoj utrci za prvo mjesto i titulu prvaka Hrvatske, gdje po svemu prikazanome u ovoj sezoni i pripada. Tjedan dana rekuperacije, a onda i halabuka oko novog derbija s uvijek neugodnim Osijekom savršena su prilika za to.