INDEX će tijekom ovog tjedna te u ponedjeljak 15. travnja u Index Studiju ugostiti više političara koji će nam otkriti kako planiraju nagovoriti građane da glasaju baš za njih.

Danas od 11.30 u Index Studiju gostovala je mlada Elena Komarić, s liste Možemo za dijasporu. S njom je razgovarao Zvonko Alač.

Koga još želite vidjeti, možete nam napisati u komentarima ili poslati na mail desk@index.hr, kao i pitanja koja želite postaviti.

Live stream mogli ste pratiti na našoj Facebook stranici i ovdje, kao i tekstualni prijenos.

Tekstualni prijenos

Elena ima 21 godinu i nositeljica je liste Možemo za dijasporu. Molim te, predstavi se.

Ukratko, ja sam se prije godinu i pol odlučila vratiti u Hrvatsku, došla sam da probamo nešto napraviti s ovo malo nade koja je ostala i nadam se da će se to barem malo ostvariti.

Rođena sam u Požegi, ali onda smo se dosta selili, i 2010. smo došli za stalno u Zagreb, i tu sam onda išla u školu do 6. razreda i kad sam bila 7. razred smo odselili u Njemačku.

Kako ti je bilo biti Hrvatica u Njemačkoj? S kim si se družila? Meni je jedan prijatelj rekao da bi ga, kad bi upoznao Hrvaticu, pitala hoće li na misu zajedno... 

Ja se s Hrvatima nisam baš previše družila u Njemačkoj, posebice s ovima koji su druga, treća generacija. Jer su oni vrlo često nastrojeni da užasno glorificiraju Hrvatsku i nazivaju je najboljom zemljom na svijetu unatoč tome što nisu nikad zaradili hrvatsku plaću i njome platili kruh. Moja najbolja prijateljica je Srpkinja koja je proživjela kao i ja. Nikad nije uspjela doseći neki željeni stupanj integracije da je uživala provoditi vrijeme s njima, postojale su te kulturalne razlike.

Nekako je to bilo kao da ste na ničijoj zemlji. Ti Hrvati glorificiraju Hrvatsku, a ne pada im na pamet se vratiti u Hrvatsku i vidjeti kako je to ovdje.

Da.

Kakvo je tvoje iskustvo, kako tvoja generacija vidi migrante? Ti si vidjela i naše generacije i mlade Sirijce, i turske bake...

Kad smo došli u Njemačku, to je bila velika razlika, jer ste tamo okruženi migrantima u svim aspektima života. Nijemci su planirali da i mi i Turci dođemo, odradimo i vratimo se kućama. Međutim Turci su ostali i započeli svoje živote. Problem je nastupio jer su ih getoizirali. Dobili smo situaciju u kojoj 80-godišnja baka, koja je većinu svog života provela u Njemačkoj, ne priča njemački, nego samo turski. Tada integracijske politike nisu postojale. Nijemci su shvatili da to neće tako funkcionirati. Njemačka je počela uvoditi integracijske politike. Ti Sirijci koji su došli 2015., mnogi od njih završavaju fakultete na njemačkom jeziku. Ako imamo integracijsku politiku, možemo dobro integrirati ljude.

Neki su kod nas protiv migranata, može li Hrvatska iskoristiti primjere iz Njemačke?

Ne samo iz Njemačke nego i iz Švedske. Tamo vidimo nasilje upravo radi getoizacije. Moramo hitno napraviti integracijsku politiku.

Kako bi ti njih integrirala u Hrvatskoj?

Trebamo shvatiti da ti ljudi, mi smo ih doveli kao radnike, kad završe svoj posao, idu raditi iste aktivnosti kao mi, ljudi su, ne samo radnici. Moraju naučiti jezik prvo, to je jako važno. Moraju imati kontakt s lokalnim stanovništvom, da se ne dogodi greška getoizacije.

Pripadate li ekonomskoj imigraciji ili ste otišli zbog zagađenosti korupcijom?

Mješavina faktora. Mojoj obitelji je bilo rečeno učlani se ili do viđenja. HDZ je bio u pitanju. Bio je i nedostatak perspektive napredovanja. Ljudima u Hrvatskoj je nepoznanica da iz godine u godinu može rasti plaća. Moja obitelj se 20 godina borila protiv pravosuđa, umjesto da nam je pomagalo. Deseci tisuća eura su išli u te borbe i psihički je to utjecalo na cijelu obitelj.

Zašto se mlada pametna djevojka vrati iz bogate Njemačke?

Integracija je dosta nedefiniran pojam. Po njemačkim standardima, ja sam bila savršeno integrirana, znala sam dobro njemački, bila sam najbolja u razredu, volontirala sam, dobivala sam pohvale škole. Ali postoje elementi demokracije za koje njih nije bilo briga. Ja nisam baš bila uspješna u sklapanju prijateljstava s Nijemcima. Bila sam jako usamljena i definitivno se nisam osjećala kao kod kuće. Nekako se uvijek najbolje osjećaš kad si na svojoj zemlji. Zadala sam si neki rok da će, ako se s ovim izborima nešto promijeni, barem biti nada. Strah me rezultata izbora.

Zašto Možemo?

Zato što sam vidjela što su radili u Zagrebu i da su krenuli uvoditi promjenu. Radili su ono što se čini nama dosta apstraktnim, a to je pomaganje građanima. Uguralo se nas građane u neku apatiju i ljudi su izgubili pojam o tome da bi političari trebali misliti o našim interesima, da raspolažu našim novcem kojim bi trebalo osiguravati našu budućnost.

Što je Možemo napravio dobro?

Recimo gradnja vrtića i škola. Naš novac nije išao u nečiji Mercedes, nego u škole...

Problem je veliki čistoća, ulice su pune rupa... Možemo je vrlo dobro znao što ih čeka, ne misliš li da su neke stvari mogle biti malo bolje, već su tri godine na vlasti?

Ja ne bih rekla već tri godine, nego tek tri godine. Ljudi su toliko naučeni na korupciju da nisu bili svjesni stupnja močvare u kojoj je bio Zagreb. Možemo ne plaća medije pa se ne piše toliko o tome. Ovo sa smećem je toliko ogromna priča. Vlada je uporno odbijala raditi centar za gospodarenje otpadom. Grad je sad odlučio da ih neće čekati, nego će izgraditi u Resniku. Ja razumijem da su ljudi bijesni, ali neke stvari ne idu tako brzo, ali mi je žao što ne vide korake na putu koji se poduzimaju da se problemi riješe.

Idemo sada na izbore... Smiješno mi je da si na listi za dijasporu jer svi zamišljamo nekog postarijeg čovjeka s pivom i križem... Kome ćeš se obraćati ti?

Jasno je da neću dobiti glasove Hrvata druge ili treće generacije. Malo ljudi iz dijaspore glasa, oko 29 tisuća. Mi smo dobili najviše glasova nakon Mosta u Dublinu. Jasno je tko će glasati za nas.

Zašto Možemo ili Most?

Zato što se oboje borimo protiv nepravdi koje je donio HDZ i nudimo neku perspektivu, ali ljudi ne čitaju programe, Mostov je recimo prazan.

Jučer je baš Selak Raspudić rekla da je vaš program prazan. Što je u vašem programu?

Recimo stanovanje. Nije u redu da 4. ili 5. stan u nečijim rukama zjape prazni dok si ja ne mogu priuštiti najam stana u Zagrebu. Predložili smo oporezivanje treće ili svake sljedeće nekretnine ili sklapanje koncesijskog ugovora s jedinicom lokalne samouprave koja bi dala stan u najam, i onda ti ne plaćaš porez ili je minimalni.  Garsonijera u Zagrebu je oko 500 eura.

Koliko košta garsonijera na periferiji Dusseldorfa?

Znam baš za jedan drugi njemački grad u koji se seli moja prijateljica, oko 450 do 500 eura.

HDZ se hvali Slavonijom...

Bude mi jako toplo oko srca kad čujem to... Plenković zaista ima vještinu guestlightanja. Npr. On drži govor o tome koliko je uspješan projekt Slavonija, dok sam i ja i još tisuće ljudi napustili to područje.

Što je bilo s pravosuđem u tvom slučaju?

Umjesto da se mom biološkom ocu onemogući pristup nama, zato smo se selili. Biološki otac po hrvatskom zakonu smije dobiti adresu iako jest osuđeni zlostavljač, zato smo se jako puno selili.

Što ako HDZ pobijedi?

Vratit ću se u Njemačku ako HDZ pobijedi. Institucije su porobljene, svi to znamo. Ova vlada drži državu u stanju u kojem jesmo. Ako HDZ pobijedi, više neće biti povratka, već je onda jasno da smo u smjeru Srbije i Mađarske.

Imaš li neku poruku za svoje birače?

Unatoč ovoj vrlo, vrlo beznadnoj situaciji, postoji element nade koji možemo iskoristiti i u srijedu će nam se dati konkretan alat kojim možemo nešto promijeniti. Nije samo pusto obećanje da živimo od svog rada.