U NOVONASTALOJ tradiciji "naj od naj" listi koje vam iznosimo svakog tjedna došli smo do ambicioznog projekta da se odaberu najbolje od najgorih, a subjekti su femme fatale dame američkog noir i neonoir filma, i to njih pedesetak, konkretno 51, jer okrugli brojevi su bezveze.

Kao što kaže jedna replika iz Ubojica Roberta Siodmaka, "to su bile žene koje su odisale hladnoćom leša" (i to uglavnom glavnog lika). Ipak, samo figurativno, a oči u oči, nos u nos, poput svih najsmrtonosnijih otrova, mirisale su predivno. 

Duge haljine, duge cigarete, jaki ruževi, šeširi s ukusom i srce samo kao organ - toga će biti na tone u ovom i sljedećim tekstovima (i prethodnim), jer to je način da se oda počast omiljenom od svih žanrova, što noir jest.

Što je noir? Pogledajte filmske udžbenike ili barem neko kratko objašnjenje na Wikipediji. A što je femme fatale? Hajde, tu već možemo malo pripomoći definicijom s Wikipedije u nekoliko rečenica jer red je barem da predstavimo pojam koji je centralna tema čitavog serijala. 

Ovako piše tamo:

"Fatalna žena je lik koji se često pojavljuje u književnosti i na filmu. Obično je to zavodnica koja koristi svoju moć kako bi zarobila junaka. Pojam se prvi put pojavio u francuskom jeziku (franc. la femme fatale), dok se pojam vamp ustalio 1920-ih u Hollywoodu, a potječe od seksualnosti vampira.

Iako su ispočetka prikazivane kao zle, seksualno nezasitne i podle, fatalne žene su se često javljale i kao antijunakinje, pa i pokajnice. Danas je taj arhetip dobio značaj žene koja se stalno koleba između dobra i zla, ali u oba slučaja postupa bezobzirno. Zlo je uvijek prisutno, bilo u samoj fatalnoj ženi, bilo u ljubavniku ili nekoj drugoj povezanoj osobi, a javlja se kad se tradicionalna uloga žene kao pokorne ljubavnice sukobi s drugim ciljevima.

Moglo bi se reći da je fatalna žena tragičan lik zato što razlozi njenih postupaka ostaju skriveni svima, pa i njoj. Njena osobnost je tajna za muškarce, zbog čega ih privlači, ali i za nju samu."

Sad smo završili formalni dio i vrijeme je da prijeđemo na poredak. U prošlom tekstu smo vam predstavili pozicije od 30 do 21, a sad idemo dalje u noć. Pred vama je još deset mjesta, deset stepenica ka vrhu.

20. Peggy Cummins kao Annie Laurie Starr - film Gun Crazy / Ludi za oružjem (1950.)

Ovaj umjereni hit Josepha H. Lewisa ima alternativni naslov Deadly is the female (Smrtonosna je ženka / Smrtonosnost je ženskog roda) i to je sve što treba znati o glavnoj junakinji.

Peggy je tu u klasičnoj priči o mladim bjeguncima od zakona, prije Bonnie i Clydea, a poslije They live by night, s tim što ni u jednom filmu slične tematike ženski lik nije takva razorna sila i nezaustavljivi krvolok plus spretna s oružjima svake vrste. Mlađa od većine ostalih sudionica, bolja na okidaču od apsolutno svih, a u kategoriji "prevesti žednog preko vode" barem ravnopravna. Dovoljno za Top 20.

19. Marie Windsor kao Sherry Peatty - film The Killing / Uzaludna pljačka (1956.)

Istinska noir diva Marie Windsor prvom profi filmu Stanleyja Kubricka je sve što vam je potrebno da znate o njoj i vidite od nje da biste izgradili mišljenje kakve tipove ličnosti je voljela i preferirala na platnu.

Poznata je po ultrasposobnim likušama, što prljavih namjera, što časnih, koje je igrala tijekom četrdesetih i pedesetih u krimi filmovima. Konkretno kod Stanleyja je odigrala teško đubre od žene i prije svega supruge, a s partnerom kakav je legendarna lipsotina Elisha Cook Jr. nije se ni moglo drugačije.

Njih dvoje čine divan par, šteta samo što su njegova tunjavost, njena halapljivost i nevjernost te sveukupna pljačkaška priča odnijeli sreću iz braka.

18. Kim Basinger kao Lynn Bracken - film L.A. Confidential / Povjerljivo iz Los Angelesa (1997.)

Radnja ovog filma se odigrava u približno vrijeme kao i radnja prethodno spomenute Uzaludne pljačke, s tim što je snimljeno četrdesetak godina kasnije. A pošto je već prava Veronica Lake spomenuta ranije, red je da lažnu malo bolje pozicioniramo.

Kim, iako je igrala samo prostitutku s fejk karakteristikama slavne zvijezde, ipak je to odradila fabulozno, možda i nikad bolje u karijeri, a Russell Crowe i svi mi zajedno jedva smo čekali svaki put da se pojavi te bar malo uljepša mračnu priču koju "Povjerljivo" nosi.

Rijedak primjer da je glumica osvojila Oscara za neku od navedenih uloga, ali eto i to se desilo, Kim Basinger je kući odnijela zlatnog čovječuljka i to nije uvijek (uglavnom nije) mjerilo bilo čega, ali u njenom slučaju zaista dodatno potvrđuje kvalitetu.

17. Gloria Grahame kao Debby Marsh - film The Big Heat / Velika vrućina (1953.)

Možda i najiskonskija uloga iskusne noir službenice Glorije Grahame, a za mnoge glavni razlog je čuvena kava u lice koju joj je Lee Marvin sasuo i koja joj je stvorila opekotine drugog do trećeg stupnja, tako da je jedna od rijetkih fatalnih zavodnica koje su estetske moći izgubile još prije posljednjeg daha.

Inače, Langov The Big Heat je možda i jedini veliki noir gdje se poteže pitanje "fatalnog muškarca", a u pitanju je lik Glenna Forda, koji je donio nesreću i smrt svakoj ženi koju je sreo u filmu... Istina, nije htio, ali rezultat se samo računa.

16. Lizabeth Scott kao Jane Palmer - film Too Late for Tears / Prekasno za suze (1949.)

Lizi je bila žena prokleta mnogo puta i mnogo puta u srednjem sloju noir stvaralaštva kada govorimo o kvaliteti, a zašto baš njena uloga u Too Late for Tears, pa jednostavno je tu najbolnije bilo suprotstaviti joj se, a torba s novcem izazvala joj je više puta tijekom filma sjaj u očima kakav se na platnu jednom viđa.

Muškarac ga svakako ne može izazvati, pa bio on i Dan Duryea, a ona je zavodila i Bogarta, Mitchuma, Douglasa, Powella, Lancastera, Hestona, Ladda, znala oko prsta okrenuti i policiju i gangstere, Baji Patku bi izvukla dragulj ako je potrebno, ali Duryea je najteži plijen jer je isti kao ona. Barem pokušava biti.

15. Faye Dunaway kao Evelyn Cross-Mulwray - film Chinatown / Kineska četvrt (1974.)

Faye je od kraja šezdesetih do polovine sedamdesetih bila prvi izbor za vodeću žensku ulogu svakoga tko je snimao megafilm, a megafilm je upravo ono što je Polanski napravio.

"Ona mi je sestra - ona mi je kćerka - ona mi je sestra - ona mi je kćerka..." kao majka svih komplicirano-rodbinskih scena koje svi volimo, Jackovi šamari, Hustonov patronat i ostale lijepe stvari što nas vezuju za lik Evelyn, ali jedna mala napomena jest da, iako načelno zamišljena kao klasičan "black widow/femme fatale", ipak je ona možda čak i najispravniji, svakako najtragičniji lik kompletne priče, pa je samim tim malo diskutabilna ovdje.

Međutim, ako ništa, bar po stilskom momentu, kao i utjecaju na detektivov život, ona pripada ovoj listi, a po filmskoj epohalnosti koju Kineska četvrt nosi, ona definitivno pripada i ovako visokom mjestu.

14. Gene Tierney kao Ellen Berent Harland - film Leave Her To Heaven / Prepusti je nebu (1945.)

Većinski fatalne žene noira nisu nosioci radnje, već nosioci prepreka i uzroci grijeha glavnog junaka, ali naravno ne baš sve. Prepusti je nebu je vrlo hrabar izlet divne Gene u vode teških psihičkih stanja, a njena Ellen je između femme fatale i pravog psihotičnog ubojice iz svijeta Alfreda Hitchcocka. Nominirana je i za Oscara za tu ulogu, krajnje zasluženo, da ga je osvojila, bilo bi još zasluženije.

Ovim 14. mjestom za Ellen joj vraćamo što Laura iz "Laure" nije zabilježila malo viši plasman iako joj je to krucijalno djelo. Svakako, ovdje je otišla najdalje glumački i mora se i to pozdraviti.

13. Linda Fiorentino kao Bridget Gregory - film The Last Seduction / Posljednje zavođenje (1994.)

Mjesto iznad Gene se nalazi Linda, koja je također mogla biti nominirana, ali tad bi Akademija morala zaći u nešto nemirnije dijelove američke kinematografije, što je za njih uglavnom prenaporan pothvat. Jedan od tri neo-noir trilera u nizu Johna Dahla (sva tri smo ispoštovali), a jedini sa ženskim glavnim likom, prava poslastica za ljubitelje ovog stila, kao što je i nadrkana, bezobrazna, nemilosrdna Bridget ipak ultimativna muška fantazija, pa tako i više nego dopadljiva u vodećoj ulozi.

Kao što rekosmo i za maloprijašnju Gene Tierney, većinski fatalne žene nisu nosioci radnje i lijepo je vidjeti da ove dvije, jedna za drugom, dokazuju da to nije baš pravedna raspodjela uloga.

12. Joan Bennett kao Katherine "Kitty" March - film Scarlet Street / Grimizna ulica (1945.)

Ovdje se susrećemo s pravim pikantom noir filma, jedne od dvije back-to-back Joan Bennett-Fritz Lang-Edvard G. Robinson-Dan Duryea kolaboracije. Naime, godinu dana prije Scarlet Street izašao je The Woman In The Window, koji je stvorila ista ekipa, ali dok je tu Joan igrala pitomu i sanjoliku priliku, kao Kitty March je pokazala sve zlo koje može jedna žena nositi u jednom od najmračnijih djela iz cijelog desetljeća.

Zrela i oštra, luđački odlučna, privukla je Edwarda G. Robinsona do nivoa kada bi već prodao cijelu rodnu Rumunjsku da mu je tražila. Na kraju nije bilo ni važno... a ni na početku.

11. Claire Trevor kao Velma Valento - film Murder, My Sweet / Ubojstvo, slatko moje (1944.)

Claire Trevor je nosila neslužbenu titulu "kraljica noira" i mirne duše je ta titula mogla biti službena. Ona rečenica iz najave o "ženama koje su odisale hladnoćom leša" odgovara i njoj perfektno, a Claire je svoj put ukrašen muškom krvlju započela s početkom žanra, tako da su zajedno rasli i jedno drugo ispunjavali.

Claire sigurno u top 5 najpodcjenjenijih glumica starog Hollywooda neke od svojih najboljih uloga je doživjela čak van noira, čija je, eto, bila kraljica, što dovoljno govori o sposobnostima, a u ovoj nama trenutno centralnoj ulozi prava je dama iz Chandlerove mašte u cijelom sjaju i moralnom očaju koji ta mašta podrazumijeva, u prvom ikada filmu o Philipu Marloweu, atmosferičnom do ruba srčanog udara, a za mnoge Dick Powell i ona kao nosioci čak su i po kvaliteti, ne samo kronološki, ispred Bogarta i Bacall koju godinu kasnije u The Big Sleep. Pa vi vidite.

A vidite i posljednji tekst iz serijala koji izlazi za oko sedam dana, gdje ćemo dočekati deset gospođa koje su "kraljicu noira" ostavile na 11. mjestu. Bog nam pomogao.