NEDAVNO se situacija oko dvije glavne antikorupcijske strukture Ukrajine - NABU (Nacionalni antikorupcijski ured Ukrajine) i SAP (Specijalno antikorupcijsko tužiteljstvo) - naglo pogoršala. U medijima se pojavila informacija da SAP provodi istražne radnje u NABU-u u vezi curenja informacija o "velikom građevinskom projektu".

Zatim su iz NABU-a izdali priopćenje u kojem su potvrdili da je istraga u tijeku, ali da je provodi NABU. U daljnjem dijelu priopćenja uslijedila je kritika SAP-a: "Obavještavamo kolege iz SAP-a da je NABU imao i još uvijek ima dovoljno resursa za provođenje istrage. NABU uvijek jamči neovisnu istragu i očekuje isti pristup od svojih glavnih partnera."

Sukob antikorupcijskih struktura

Najpoznatiji antikorupcijski "aktivisti" povezani sa zapadnim veleposlanstvima u ovom slučaju su stali na stranu SAP-a nagovještavajući buduće probleme za čelnike NABU-a. Ovaj sukob dviju struktura započeo je još u 2022. godini, kada je smijenjen šef NABU-a Artem Sitnik. On je uživao potporu zapadnih struktura, a kada je smijenjen, odnos tih struktura prema glavnoj antikorupcijskoj strukturi u Ukrajini znatno se promijenio.

Sumnja se povećala i u 2023. godini, kada se dogodila još jedna promjena u NABU-u, odnosno kada je smijenjen i šef detektivskog odjela. To se tumačilo kao nastavak "čišćenja" Sitnikovog kadra, a da bi stvar bila gora, smjena se dogodila kada su procurile informacije o kaznenim predmetima oligarha Igora Kolomojskog.

Problem tajkuna bliskog Zelenskom

Podsjetimo, Igor Kolomojski je oligarh za kojeg se smatra da je "doveo" Zelenskog na vlast, ali je zbog raznih sumnji na malverzacije i kriminalne radnje optužen u SAD-u. Ukrajinski SBU je u suradnji s FBI-em pokrenuo istragu, nakon čega je Kolomojski u jednom trenutku bio i uhićen.

Također, osim što postoje ozbiljne optužbe za kriminalne radnje, uklanjanje Kolomojskog bilo je i politički čin. Jednostavno, vlast u Kijevu htjela je minimizirati ogroman utjecaj koji je imao kako se u nekom trenutku ne bi morala podrediti njegovim interesima.

Blinkenovi zahtjevi

Smjena šefa detektivskog odjela NABU-a u očima zapadnih struktura u tom je trenutku bila u najmanju ruku sporna. Da stvari nisu idilične na relaciji zapadnih struktura i Kijeva, moglo se primijetiti tijekom posjeta američkog državnog tajnika Blinkena. 

Prema dostupnim, ali neslužbenim informacijama, Blinken je predao Zelenskom brojne zahtjeve (uključujući i one kadrovske), koje je Zelenski navodno odbio ispuniti. Također, u javnosti su postojale određene napetosti između predsjednika Ukrajine i američke ambasadorice. Sam Zelenski je vrlo često "preskakao" zapadne ambasadore i druge službenike komunicirajući s čelnicima zapadnih zemalja.

U tom smislu jasno je da Zelenski nije htio ispunjavati zahtjeve određenih zapadnih ambasadora, što je dovelo do napete situacije. Tome u prilog idu i navedene smjene u NABU-u, jer u slučaju sukoba dviju antikorupcijskih struktura, najviše "profitira" upravo predsjednik. To znači da strukture ne mogu koordinirano djelovati, već da predsjednik također sudjeluje u poslovima vezanim za antikorupcijsko djelovanje. 

U kontekstu Ukrajine takav način funkcioniranja nije neka novost jer se slično događalo i kada je na vlasti bio bivši predsjednik Porošenko. Tada je također izazvan sukob na relaciji NABU-SAP, što je djelomično paraliziralo rad antikorupcijske vertikale.

Kako to vide na Zapadu?

Informacije o sukobu na neki su način potvrđene i u nekim američkim medijima. Washington Post piše da je predsjednik Zelenski posljednjih tjedana smijenio neke visoke ukrajinske dužnosnike koje se smatralo najbližima Washingtonu. Također, jačanje napetosti povezuje se s Blinkenovim posjetom Kijevu, koji je "udvostručio zahtjeve Ukrajini u borbi protiv korupcije". 

Dalje se navodi da se nesuglasice između Kijeva i Zapada ne tiču samo korupcije već i budućnosti rata i perspektive pregovora s Rusijom. Ukrajinski se dužnosnici sve više žale da Washington ograničava njihovu sposobnost za odgovor na ruske napade.

Financial Times navodi da će Joe Biden i Volodimir Zelenski potpisati bilateralni sporazum u Italiji uoči summita čelnika G7. Ističe se da je sporazum formuliran tijekom proteklih tjedana obilježen napetostima u odnosima između Kijeva i Washingtona. Jedan neimenovani ukrajinski dužnosnik govorio je za Financial Times o tim odnosima i rekao da su Ukrajina i SAD "dosad najviše udaljeni od početka rata".

Prema dužnosniku, predsjednik Zelenski postao je "emotivniji i nervozniji" jer sumnja da Washington želi započeti pregovore s Rusijom. Neki smatraju da ljudi iz okruženja američkog predsjednika žele pokrenuti pregovore s Rusijom prije izbora u SAD-u. No na stranu takve špekulacije, najveća pitanja koja se otvaraju vezana su za isporuku oružja i zabranu njegovog korištenja za ciljeve na teritoriju Ruske Federacije.

Washington ukinuo zabranu napada na ruski teritorij?

O ovom posljednjem možda se i najviše priča na Zapadu. Iako je i Blinken usred Kijeva upozoravao Ukrajinu da ne smije koristiti zapadno oružje za gađanje ciljeva na teritoriju Rusije, sve je više onih koji se suprotstavljaju tome.

Kremlj je osjetio da je Zapad po tom pitanju nesložan pa je dodatno začinio situaciju upozorenjem državama koje tako nešto budu dopustile Ukrajini. Ipak, neke države članice NATO-a i EU, poput Švedske i Češke, dozvolile su Ukrajini da koristi njihovo oružje i za ciljeve na ruskom teritoriju.

Također, piše se da je američki predsjednik Biden "tajno" dopustio Ukrajini da koristi i američko oružje u tom kontekstu. U prilog tome ide i spomenuta teza da predsjednik Zelenski "preskače" američke i ostale zapadne dužnosnike te komunicira isključivo s državnim vrhom zapadnih zemalja.

Politico piše da je Biden nedavno naredio svojim ljudima da osiguraju Ukrajini korištenje američkog oružja za gađanje ciljeva u području Harkiva. No politika Bijele kuće ne mijenja se kada su u pitanju rakete dugog dometa. To znači da Ukrajina u teoriji ne smije koristiti ATACMS-e.

S druge strane, ne navodi se što bi od oružja Ukrajina smjela koristiti u takvim napadima, što znači da bi, primjerice, raketa HIMARS dometa 80 km mogla biti upotrebljena. Također, spominje se da ta dozvola vrijedi samo za područje oko Harkiva. Vijest su prenijeli Reuters i NY Times.

Zapad šalje poruku Kremlju i Kijevu

Ovim potezom Zapad sigurno ne rješava vojne probleme Ukrajine niti će ova dozvola biti prekretnica za rat u Ukrajini. Dozvola Ukrajini za korištenje oružja prije svega je politički odgovor i Kremlju i Kijevu. Rusiji se pokazuje da je podrška Ukrajini i dalje jaka i postojana, što se odražava i na moral u ukrajinskom društvu, kao i u vojsci.

Ukrajini se šalje poruka da se Zapad ne boji prelaska tzv. crvenih linija koje je Kremlj postavio. Osim toga, ovim se izaziva i ogorčenje militantnog dijela ruskog društva, koje već dugo kritizira predsjednika Putina i ministarstvo obrane. To je još jedno "prelaženje crvene linije" na koje Rusija nema adekvatan odgovor, ali i upozorenje Rusiji od Zapada da ne proširuje liniju bojišnice na Sumsku oblast ili Kijev.

Nadalje, ovakvim odlukama vrši se pritisak i na one kolebljive zapadne zemlje (prvenstveno Njemačku) kako bi ih se korak po korak dovelo do toga da u potpunosti vojno podrže Ukrajinu. Konkretno, pritisak na Njemačku stvara se kako bi se Ukrajini dostavili projektili Taurus te povećala i ubrzala nabava borbenih zrakoplova i ostalog.

Zapad ne vjeruje da će se Putin usuditi koristiti nuklearno oružje

U sve to zapadne sile ulaze s pretpostavkom da Rusija neće odgovoriti na "odgovarajući" način. Plan se temelji na pretpostavci da se Rusija neće usuditi koristiti nuklearno oružje bilo koje vrste. S druge strane, ruska strana smatra da se Zapad neće odlučiti na nuklearni rat i da će se u slučaju prijetnje ili nekog drugog zaoštravanja sukoba pokušati mirno dogovoriti s Rusijom. 

Ključni je problem to što široj javnosti nije poznato jesu li pretpostavke na kojima se takve politike temelje uistinu opravdane i točne. Sigurno postoje obavještajni podaci i na jednoj i na drugoj strani te je jasno da te strane komuniciraju tijekom rata.

Također je jasno da obje strane pokušavaju ostvariti "pobjedu" a da se što manje iritira druga strana. Ipak, sukob ide u smjeru daljnje eskalacije, što, naravno, ne znači da će završiti najgorim scenarijem, no postavlja se pitanje kako je moguće zaustaviti sukob da obje strane budu zadovoljene.