KRAJ najveće borbe u svojoj karijeri Filip Hrgović dočekao je krvave, ali što je još i važnije, pognute glave. U sedmoj rundi spasilo ga je zvono, u osmoj više nije bilo pomoći. Liječnik je savjetovao sucu u ringu da prekine borbu, što je ovaj i prihvatio te tako najvjerojatnije poštedio hrvatskog boksača klasičnog nokauta.

Daniel Dubois ne spada u samu elitu teške kategorije, ali za Hrgovića je protekle noći u Rijadu 26-godišnji Englez bio Mike Tyson, i to ne ovaj koji sad zbog upale čira odgađa borbu protiv influensera, nego onaj koji je prije 30 godina trgao protivnike. Filipu je ovo bio drugi ozbiljan protivnik u karijeri, a nakon što je protiv Zhileija Zhanga nekako uvjerio suce da je bio bolji, ovaj put nije izdržao do sudačkog preglasavanja.

Sve što je gradio u karijeri, kako bi pažljivim manevriranjem na što brži i jednostavniji način došao do borbe za naslov svjetskog prvaka, urušilo se sinoć u Rijadu. Baš poput svog prijatelja, svojevrsnog mentora i velikog navijača Željka Mavrovića, u meču za pojas doživio je prvi poraz karijere. S obzirom na izjave prije ove borbe, nije nemoguće da se i on, baš poput Mavrovića, nakon tog prvog poraza ostavi svega.

Fizički i taktički nespreman za najveću noć karijere

Sudac nije morao prekinuti borbu, ali nipošto ga ne treba okrivljavati za Hrgovićev poraz, jer da svemir ima milijun dimenzija, teško je zamisliti da bi u više od dvije ili tri El Animal prebrodio krizu u kojoj se nalazio i dobio meč. Ne treba razloge tražiti ni u nekoj veličanstvenoj izvedbi Daniela Duboisa, koji je u prve dvije runde bio zreo za pod, nego samo u Hrgovićevoj fizičkoj i taktičkoj spremnosti za najveću noć svoje karijere.

Prve dvije runde Hrgović je bio agresivniji nego ikad i propisno izubijao protivnika, probijajući ga desnicom po želji, i u tom je dijelu meča propustio priliku za pojas. Istim je ritmom nastavio i u iduće četiri runde, ali Dubois je u njima bio puno ravnopravniji, pa i bolji. U te četiri runde Englez je shvatio da se može nositi s Hrgovićem i da je ovaj ostao bez snage. U sedmoj rundi doveo ga je na rub nokdauna, a u osmoj je dovršio posao.

Nevjerojatno je da je Hrgović za meč karijere bio ovako loše fizički pripremljen. Slično mu se dogodilo i protiv Zhanga, ali ni Kinez tada nije bio u dovoljno dobrom stanju da to iskoristi. Zagrepčanin se potpuno ispuhao u ranim napadima, a umor, kombiniran s krvlju koja mu je iz obje arkade curila u oči, očito mu je mutio vid, pa je u nekoliko navrata sam nalijetao na Duboisove udarce i zakopavao se sve dublje. Sudac je prekidom samo ubrzao neizbježno.

Jednako je nevjerojatno da Hrgović nije bio spreman ni taktički, jer u prve dvije runde probijao je Duboisa kako je htio, ali nije imao spremnu seriju, kombinaciju udaraca kojom bi ga završio, za što je ovaj apsolutno bio zreo. Kao da nije ni razmišljao o tome da ga nokautira, nego samo stvori što veću bodovnu zalihu, ali u tom se procesu prebrzo potrošio da bi u kasnijoj fazi imao snage. 

Njegova suradnja s trenerom Ronniejem Shieldsom, koja traje oko dvije godine, od rastanka s Pedrom Diazom (navodno na Kubančevu inicijativu), nije donijela željene rezultate jer Hrgović nije samo izgubio najveći meč karijere, nego je u njemu potučen od snažnog, ali ne osobito tehnički kvalitetnog boksača, kojem najveće zasluge idu za izdržavanje početnog Hrgovićevog naleta. Nakon toga, Hrgović je pobijedio sam sebe.

Da se u posljednje dvije godine ovako žestoko u svijet vrhunskog boksa nisu uključili Saudijci, ovo bi možda bio kraj Hrgovićeve karijere na najvišoj razini. Godinama se žalio da se nitko od vrhunskih boksača ne želi boriti s njim jer im je preopasan, ali i protiv inferiornih boraca izgradio je impresivan skor i zapravo vrlo brzo došao do prilike za titulu, koju je formalno dobio već nakon 15. meča karijere, u kojem je svladao Zhanga.

Saudijci (zasad) spašavaju stvar

Pitanje je što bi bilo da je ostao uz svoje stare promotore braću Sauerland, koje je napustio prošle godine, iako su ga doveli do borbe za titulu, koja mu je izmicala samo zbog viših interesa, odnosno borbe između Oleksandra Usika i Tysona Furyja za ujedinjenje pojasa. 

Ako je bio tako nezanimljiv organizatorima, što zbog dosadnog personalityja, što zbog (posljedično) male baze fanova, teško je očekivati da bi nakon sinoćnjih batina mogao tek tako dobiti novu priliku. Dosad ga zbog besprijekornog skora svijet boksa nije mogao ignorirati, sad će biti teže pronaći razlog da mu se ugovori borba s nekakvim Anthonyjem Joshuom, ili barem Josephom Parkerom, a kamoli meč za pojas.

No, Hrgović je lani započeo suradnju sa Saudijcima, kojima je manje bitan novac koji boksač generira, pogotovo ako ga se uklopi u superpriredbu poput one sinoćnje, duela najvećih svjetskih promocija Queensberryja i Matchrooma. Njima je bitno da se najbolji bore s najboljima, a Hrgović je ipak i dalje jedan od desetak najboljih teškaša na svijetu.

Tko se još boji Hrgovića?

Zato će vjerojatno uz njih imati bolju priliku da se ponovno izgradi, ako dobije dvije, tri borbe protiv velikih imena. Samo, pitanje je što Hrgović može protiv takve konkurencije ako je protiv Duboisa, vjerojatno najlošijeg boksača iz top 10, ovako nastradao.

Prilika mu ne bi trebalo nedostajati jer su se i svi oni borci koji su ga se navodno bojali i izbjegavali sada uvjerili da El Animal i nije baš takav bauk kako se mislilo, a ako će im Saudijci omogućiti da dobro zarade, neće im biti problem ući u ring s Hrgovićem.

Joe Joyce, Jared Anderson, Agit Kabayel, Martin Kabole, Otto Wallin samo su neka od nasumičnih imena koje bi Saudijci na nekoj od idućih priredbi mogli spariti s Hrgovićem. Samo, za taj meč morat će biti puno spremniji, možda i s novim trenerom, jer poraz od Duboisa čist je dokaz da ova suradnja nije dobro funkcionirala.

Za novu pogrešku mjesta nema. Poraz ili dva u mečevima s ozbiljnim facama nepovratno bi ga izbacili iz vrha teške kategorije. Tko zna, možda ga i usmjerili na okršaj s Alenom Babićem, da barem razveseli hrvatsku publiku, kad svjetsku više uopće neće zanimati.