PERUANSKI bezdlaki pas jedna je od onih pasmina pasa koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Specifičan izgled koji ih krasi i njihova nenametljiva priroda čine ih izuzetno zanimljivim ljubimcima o kojima se, zapravo, još uvijek ne zna dovoljno. Kako bismo to promijenili, razgovarali smo s dugogodišnjom uzgajivačicom pasmine Lidijom Jurčić.

Povijest pasmine prilično je nerazjašnjena, priča sugovornica. Postoje različite priče i legende koje se vežu uz porijeklo peruanskog bezdlakog psa. Jedna priča kaže da je pasmina nastala dolaskom kineskih useljenika, a druga tvrdi da su je sa sobom doveli nomadi koji su putovali iz Afrike. Osim ovakvih priča, postoje i one mistične - kaže se da pasmina ima čarobne moći te da su je pripadnici drevne civilizacije Inka koristili kako bi im pomogla u iscjeljivanju.

Kada smo je pitali postoji li nešto oko čega se većina slaže, otkrila nam je: "Pristaše svih teorija složile su se u tome da su pronađeni čvrsti dokazi da su ovi psi živjeli na obalnom dijelu Perua davno prije osnivanja civilizacije Inka. Dolaskom španjolskih konkvistadora, ova pasmina je gotovo izumrla budući da su ih konkvistadori koristili za jelo. Pasmina je spašena zahvaljujući toplini svojeg tijela te vjerovanju da liječi reumu i artritis."

Peruanski bezdlaki pas ugodno se osjeća u poznatom društvu, a prema strancima je rezerviran

Općenito, pasmina voli ljudsko društvo, ali kada se susretne s osobom koju vidi prvi put u životu, od nje ne biste trebali očekivati da će vam se veseliti, kaže Lidija Jurčić. Vrlo se često događa da ljudi u tim trenutcima misle da se pas boji, ali zapravo se samo radi o naravi.

"Savjet za upoznavanje nove osobe uvijek je da im date par minuta u vašoj prisutnosti bez pokušaja da im priđete. Jednom kada vas procijene, na samo njima poznat intuitivan način, zadobit ćete njihovo povjerenje jednom zauvijek", objašnjava nam.

Što se tiče drugih pasa, obožavaju ih. Osobito im odgovara druženje s poznatim grupama pasa, a najsigurnije se osjećaju kad je uz njih njihov "čopor". Pod pojmom "čopor" sugovornica ovdje misli na njihove drage ljude, a ne nužno druge pse.

Ono što im nikako ne odgovara su nepoznati i nasrtljivi psi. U principu, ne vole nikoga tko im naglo prilazi bez njihovog dopuštenja, bio to čovjek ili pas. Lidija Jurčić ispričala je da je ljudima nerijetko prvi instinkt približiti se ovom neobičnom psu kako bi ga dotaknuli i tako mu opipali kožu.

"U takvim situacijama oni ne grizu i ne napadaju, već traže sigurnost njima poznatih ljudi i sklanjaju se iza 'svojeg čovjeka', tražeći u njemu svojevrsni štit i zaklon od nelagodne im situacije", objašnjava.

Brzo uče, osjetljivi su i rezervirani te ne podnose fizičko kažnjavanje

Pasmina je ovo koja je sklona brzom učenju, ali ima svoju logiku; naredbe izvršava onda kada to želi ili kada u tome vidi osobni interes. Unatoč ovoj pomalo svojeglavoj naravi, fizičko kažnjavanje i primjena sile u odgoju peruanskog bezdlakog psa potpuno su pogrešan put.

"Pogrešan pristup socijalizaciji rezultira devijacijama karaktera do mjere preplašenosti ili pretjerane sramežljivosti, što je standardom diskvalifikacijska greška. Iz opisanog jasno je vidljivo da se ova pasmina od najranijih dana odgaja isključivo metodom pozitivne stimulacije kako bi se razvio uravnotežen i stabilan karakter", rekla je Jurčić.

Kako bi štenci bili pravilno socijalizirani, potrebno je s neurološkom stimulacijom započeti u prvim danima života, u vrijeme kada štenci još nisu ni otvorili oči. Socijalizacija se nadalje odvija tako da ih se polagano upoznaje sa sve zahtjevnijim zadacima - izlaže ih se buci, dovodi ih se u kontakt s različitim nepoznatim podlogama i mirisima, upoznaje ih se s nepoznatim ljudima i sl.

Jurčić naglašava da svaki odgovoran uzgajivač mora razumjeti potrebe pasmine i postaviti temelje socijalizacije kako bi potencijalnom kupcu psa dao psihički stabilnog ljubimca koji će mu biti privržen.

"S obzirom na to da su ovi psi brzi, okretni, spretni, zaigrani i živahni, s naglašenim nagonom za plijen, mnogi ih danas koriste za razne sportove", kaže sugovornica. Napomenula je da se ovdje najčešće radi o lure coursingu, ali da ih sve više susreće na agility, flyball i obedience terenima. Potonje ne bi preporučila baš svima, već vlasnicima s čvršćim živcima i dosta slobodnog vremena.

Specifična koža peruanskog bezdlakog psa zahtijeva i posebnu njegu

Lidija Jurčić nam je ispričala da njega kože bezdlakih pasa zahtijeva vremenski jednak angažman kao i njega dlake kratkodlakih pasmina pasa. Važno je redovito odrađivati pilinge za uklanjanje mrtvih stanica kože, tuširati ih te provoditi tretmane za otvaranje i zatvaranje pora.

S obzirom na to da se radi o bezdlakom psu, često se na njegovu kožu nanose kreme i losioni kako bi ona bila nahranjena te zaštićena od sunca ili hladnoće. "Jednako kao i ljudska, koža bezdlakih pasa znoji se kroz žlijezde znojnice, ima svoja upalna stanja, oštećenja, starosne pjege i nabore. Nokti kod bezdlakih pasa rastu nevjerojatno brzo i potrebno je podrezivanje na tjednoj bazi", nastavlja.

Spomenula je da odlakani varijetet pasmine zahtijeva manje specifičnu njegu te da se briga o njegovoj dlaci i koži zapravo svodi na iste tretmane koji se inače nude drugim psima s dlakom. Ipak, budući da ni ova verzija nema poddlaku, vlasnici moraju biti svjesni da ne može boraviti vani te da ga je zimi potrebno dodatno zaštititi od niskih temperatura.

Smatraju se zdravom pasminom

Kako to obično biva kada su u pitanju rjeđe pasmine pasa, zanimalo nas je kakvog je zapravo zdravlja peruanski bezdlaki pas. Naša sugovornica oko ovog pitanja bila je vrlo jasna i rekla nam da ih, generalno, smatra iznimno zdravom pasminom, a to je bio i jedan od razloga zašto se odlučila baviti njihovim uzgojem.

Doduše, ova općenito zdrava pasmina sklona je epilepsiji i kožnim aknama u nekim krvnim linijama. Kada su u pitanju alergije, nemaju poznate predispozicije za razvijanje istih.

Kako bi njihovo zdravlje ostalo netaknuto, potrebno je dobro poznavati prehrambene navike koje im odgovaraju te ih se držati. Sugovornica je objasnila da se ljudi obično jako iznenade kada shvate koliko se peruanski bezdlaki pas različito hrani ljeti i zimi.

"Ljeti jedu znatno manje i laganije te često novi vlasnici misle da se pas razbolio jer odjednom odbija onu njemu poznatu količinu hrane. Zimi je potrebno više hrane, jače kalorijske vrijednosti. Za njih ne vrijede nikakve tablice na poleđini vreće. Bezdlaki psi jedu znatno više od pasa s dlakom. Slikovito bih to objasnila kao potrošnju energije za grijanje kuće bez fasade ili one s fasadom", kaže Jurčić.

Naša je sugovornica jedina uzgajivačica pasmine u Hrvatskoj

Peruanski bezdlaki pas toliko je rijedak da je ne tako davno gotovo bio pred izumiranjem. Zbog toga je genetska baza za uzgoj vrlo oskudna pa je naša sugovornica, kako bi nabavila pse, putovala od Perua do Skandinavije.

Njezina želja je koristiti samo zdrave jedinke tipičnog karaktera i pravilnog izgleda kako bi pse iz vlastitog uzgoja što više približila idealnom primjerku peruanskog bezdlakog psa opisanog u standardu.

"Zadnjom revizijom standard pasmine znatno se postrožio; precizno opisuje idealnog predstavnika pasmine koristeći pritom numeričke vrijednosti u stupnjevima za definiranje kutova i različite omjere te postotke za definiranje proporcija, kao i dozvoljen postotak bijelih i depigmentiranih područja na tijelu bezdlakog psa", naglašava Jurčić.

Na našem je području pasmina bila gotovo nepoznata - javnosti, ali i na izložbama. Kako bi to promijenila, suočila se s novim izazovom - promocijom pasmine na našim prostorima. Bitno je napomenuti da je Lidija Jurčić jedini uzgajivač te pasmine u Hrvatskoj.

Ispričala je da nitko od poznatih osoba u svijetu nema predstavnika ove pasmine, već su sve to psi "u tipu peruanskog bezdlakog psa", što znači da se radi o mješancima koje se često predstavlja kao čistokrvne. Smatra tu činjenicu prednošću jer se tako zaobilazi grupa potencijalnih vlasnika koji bi ovog psa željeli nabaviti samo zato što su vidjeli da ga ima neka slavna osoba.

Uzgajivačica je podijelila najčešća pitanja s kojima se susreće

Postoje neka pitanja s kojima se sugovornica susreće na dnevnoj bazi, a ovom je prilikom odlučila odgovoriti na njih. Jedno od glavnih pitanja i pretpostavki s kojima se susreće jest to da ljudi misle da su peruanski bezdlaki psi hipoalergenski, na što ona odgovara s jasnim "ne".

Pas je ovo kojeg nikako ne bih preporučila početnicima koji nisu smirenog karaktera i ne posjeduju veliku volju za učenjem, a sve zbog njegovog kompleksnog karaktera. Inteligentni su, puni energije, odani obitelji, ali u pogrešnim rukama lako postaju preplašeni i nesigurni.

Ovo je pasmina originalno selekcionirana kako bi lovila pa njihov nagon za lovom i dalje postoji: "Iako ih je zabranjeno koristiti u te svrhe, još uvijek posjeduju jake lovne instinkte. Zbog toga se javljaju problemi s drugim kućnim ljubimcima: zečevima, zamorcima, mačkama... Stoga nije preporučljivo kupovati odraslog psa koji odmalena nije živio s tim vrstama."

Mnoga su pitanja vezana za njihovu kožu i njegu. Psi bez dlake, manje brige i čišćenja po kući, zar ne? Nemaju li bezdlaki psi nikada kožne nametnike? Odgovor na oba pitanja je "ne".

Napomenula je da bezdlaki psi možda ne ostavljaju dlake tamo gdje leže, ali znoj i masnoća s njihove kože mogu ostaviti tragove na namještaju. Također, bezdlaki psi su "servirani ručak" komarcima i krpeljima pa je potrebno dobro ih pregledati nakon svake šetnje ili igre u dvorištu.

"Jako se dobro slažu sa svojom obitelji, pa tako i s djecom. Ipak, glasna i nepoznata djeca koja im naglo prilaze često ih lako uplaše", komentira i dodaje da pasminu ne bi preporučila nasrtljivim i nestrpljivim ljudima.

Ono što je naglasila jest da se u praksi dokazalo kako karakter peruanskog bezdlakog psa odgovara ljudima koji boluju od depresije jer se jako vežu za vlasnika. Budući da su ovi psi pomalo introverti, njihova je narav idealna za terapijskog psa.