SIGURNO ste se našli u situaciji da ste vidjeli vlasnika i psa koji su neodoljivo podsjećali jedan na drugoga, koliko god to možda suludo zvučalo. Ovo je tema o kojoj se oduvijek priča, a mnogi vjeruju da ljudi uistinu svoje ljubimce biraju, svjesno ili nesvjesno, tako da im budu što sličniji.

"Iako to nije univerzalna pojava među svim vlasnicima i psima, postoje neki dokazi da čistokrvni psi i vlasnici na određenoj razini nalikuju jedni drugima", rekla je Katrina Holland, istraživačica u timu za ljudsko ponašanje koja djeluje unutar Dogs Trust, organizacije za dobrobit životinja u Velikoj Britaniji, prenosi Live Science.

Ljudi uspješno povezuju fotografije pasa s njihovim pravim vlasnicima

Nekoliko je istraživanja otkrilo da ljudi mogu uspješno povezati fotografije čistokrvnih pasa s fotografijama njihovih vlasnika. U jednom istraživanju, sudionici su mogli povezati pse s njihovim vlasnicima bez obzira na to jesu li im rekli da odaberu stvarne parove ili samo parove koji izgledaju slično.

Ovaj rezultat sugerira da ljudi koriste fizički izgled, a ne neki drugi faktor, za donošenje tih procjena. Neki aspekti fizičkog izgleda su važniji od drugih; primjerice, crte lica, posebno oči, ključne su za percepciju sličnosti više nego karakteristike poput veličine, frizure i tjelesne forme, pokazalo je istraživanje iz 2015. godine.

Naime, znanstvenici su sudionicima istraživanja pokazivali prave i pogrešne parove pasa i vlasnika. U istraživanju su skrivali različite dijelove lica vlasnika i pasa te su dali sudionicima da ih promotre i pokušaju spojiti prave parove.

Sudionici su u povezivanju bili jednako uspješni kada su vidjeli samo područje oko očiju vlasnika, kao i kada su vidjeli cijelo lice ili lice s prekrivenim ustima. Međutim, kada su im znanstvenici prekrili područje oko očiju, stopa uspješnosti sudionika pala je na pedeset posto.

Ako psi zbilja nalikuju vlasnicima, zašto je to uopće tako?

Biramo li pse koji izgledaju kao mi ili naši psi s vremenom počinju sličiti na nas? Istraživanja sugeriraju da je vjerojatno riječ o prvome, kaže Holland. Na primjer, studija iz 2004. godine otkrila je da količina vremena koju je vlasnik proveo sa psom nije bila povezana s njihovom sličnošću. Sudionici istraživanja bili su jednako uspješni u prepoznavanju parova pas-vlasnik bez obzira na to koliko su dugo pas i vlasnik bili zajedno.

To sugerira da ljudi od samog početka biraju pse koji im nalikuju. Jedna je hipoteza da ljudi imaju tendenciju tražiti osobe, uključujući partnere, koji izgledaju poput njih, objašnjava Holland. Istraživači su također predložili da se isto događa kada ljudi biraju svoje ljubimce.

No, nije riječ samo o izgledu. "Rezultati nedavnog istraživanja pokazuju da psi i njihovi vlasnici također nalikuju jedni drugima u 'velikih pet' dimenzija osobnosti": ekstrovertnosti, susretljivosti, otvorenosti, savjesnosti i neurotičnosti, rekla je Holland. Ovi nalazi podržavaju ideju da biramo ljubimce koji su slični nama — ne samo one koji izgledaju kao mi, već i one koji se ponašaju na način koji je nama svojstven.