HRVATSKI rukometaši na startu Olimpijskih igara uz puno su muke pobijedili Japan 30:29. Momčadi Dagura Sigurdssona ogromne probleme zadala je reprezentacija koju je vodio do veljače ove godine. Japanci su nakon prvog poluvremena vodili pet razlike, a na startu drugog imali su i +6, no Hrvatska je uspjela doći do velikog i dramatičnog preokreta.

Nakon ovih utakmica često se kaže da se piše pobjeda, a sve ostalo zaboravlja. I nećemo se lagati, zaista puno toga nije izgledalo kako treba u današnjoj igri Hrvatske. Gubiti šest razlike je previše od bilo koga, a pogotovo od Japana, koji je respektabilna momčad, ali ipak autsajder u ovoj grupi. 

No ovaj tekst nije posvećen lošim stranama u hrvatskoj igri, a ni dobrima, kojih je također bilo. Ovaj tekst posvećen je čovjeku bez kojeg bi ovaj preokret bio nedostižan i čovjeku koji je sa svojih 36 godina po tko zna koji put na svojim leđima povukao Hrvatsku do pobjede. Ovaj tekst posvećen je Domagoju Duvnjaku.

Hrvatske nije bilo nigdje. Onda se pojavio Duvnjak

Hrvatska je u prvom poluvremenu protiv Japana izgledala beznadno. Motorični Japanci bili su prebrzi za tromu hrvatsku 6-0 obranu, a na toj brzini su i izgradili ogromnu prednost od +5 do kraja prvih 30 minuta.

Bilo je jasno da Sigurdsson mora nešto mijenjati pa je od starta drugog poluvremena krenuo s 5-1 obranom u kojoj je ulogu prednjeg igrača imao kapetan Duvnjak. Pomak je odmah bio vidljiv. Duvnjak je svojim kretanjima i čitanjem igre Japancima uvelike otežao organizaciju napada.

Momčad koja nas je u prvom poluvremenu torpedirala sa svih strana odjednom je izgledala potpuno pogubljeno. Japancima napadi više nisu bili tečni, u trenucima kad su morali donositi odluke, bacali su lopte u aut, a jedna je čak završila i u hodniku dvorane.

Duvnjakov utjecaj na igru u tim trenucima nemoguće je u potpunosti oslikati brojkama. U statistici piše da je ukrao samo jednu loptu, ali podatak da je Japan u prvom poluvremenu u napadu imao 5 izgubljenih lopti i tehničkih grešaka, dok ih je u drugom imao 10, govori puno.

Duvnjak je probudio obranu, ali i zabio ključne golove

Obrana je tako s Duvnjakom na početku drugog poluvremena proradila, no napad, koji je funkcionirao sve do otprilike 20. minute prvog dijela, nije se mogao izvući iz crne rupe. Olako se griješilo, nije bilo hrabrosti za uzeti udarac, a čak je i inače sigurni Mario Šoštarić promašio sedmerac.

Japan je to iskoristio da, unatoč svojoj slabijoj igri, u prvih deset minuta drugog poluvremena u dva navrata ima i rekordnih +6. Hrvatska je u tom periodu postigla samo tri pogotka, od čega su dva djelo, pogađate, Domagoja Duvnjaka.

Duvnjak je u tim trenucima golovima na individualnu klasu održao momčad na životu. Da ih nije zabio, Hrvatska bi vjerojatno upala u ponor iz kojeg se više ne bi mogla izvući. Ovako je ostala na i dalje dostižnom zaostatku, a kada je zahvaljujući dobroj obrani povezala nekoliko lakih pogodaka te igrom 7 na 6 prodisala i u napadu, uspjela je doći do preokreta.

Kapetan je i dalje ključan za Hrvatsku

Proteklih se godina kroz hrvatsku rukometnu javnost nakon prve loše utakmice ili neuspjeha često provlači mantra da je Duvnjak star i umoran i da više ne može. Da, Duvnjak više nije igrač koji je bio 2013., kada je proglašen najboljim na svijetu. Da, Duvnjak sa svojih 36 i karijerom koja na vrhunskom nivou traje već 18 godina više ne može igrati 60 minuta u oba smjera. Ali kada se utakmica lomi, Hrvatska i dalje nema boljeg igrača od njega.

Osim Duvnjaka, Luka Cindrić jedini je igrač hrvatske reprezentacije koji ima iskustvo igranja na Olimpijskim igrama, s tim da je Duvnjakovo iskustvo neizmjerno veće. Borio se za medalju 2008. u Pekingu, a 2012. je u Londonu preuzeo lidersku palicu od Ivana Balića i doveo Hrvatsku do bronce. Time je Duvnjakova važnost za ovu reprezentaciju još veća, a toga je svjestan i on sam.

"Svima je prva utakmica na Igrama grč. Mislim da su sad probili led", poručio je Duvnjak svojim mlađim suigračima nakon pobjede i nastavio: "Kakva je ekipa? Odlična. Odlična reprezentacija, odlični dečki, fenomenalni sportaši. Pred njima je budućnost. Ovakva utakmica će im puno značiti u karijeri. Ja guštam s njima. Neću govoriti o medalji, ali nadam se da će uživati na prvim Olimpijskim igrama i da će skupiti iskustva za karijeru koje će im sigurno trebati."

Sigurno je da će svim mladićima u momčadi nakon uvodne pobjede biti lakše igrati pod pritiskom Olimpijskih igara. Ali ponovimo još jednom - da nije bilo Duvnjaka, ne bi bilo ni ove pobjede. I baš zato je ova reprezentacija bez njega i dalje nezamisliva.