Od srebrnog olimpijca, preko zamalo Tarzana, do stogodišnjeg milijunaša
"MOŽDA pravo blago Sierra Madre su prijatelji koje smo stekli usput" je lijepa, harmonična misao koja bi išla uz taj film, ali može pasti na um samo nekome s iznimno ružičastim pogledom na svijet ili nekome tko nije ni gledao Blago Sierra Madre ili eventualno nekome tko stvari promatra iz ugla Waltera Hustona i Tima Holta, tj. njihovih likova, svakako ne iz Bogartovog ili iz ugla ovog momka.
Njegovo ime je Bruce Bennett i značajniju ulogu od te četvrtopotpisane u Sierra Madre vjerojatno nije imao, međutim em što to nije uopće malo, em što je ipak imao dosta toga i van nje, štoviše dosta toga i van same filmske umjetnosti.
Odmah se potkrala laž u uvodu (to nije početna misao, tko bi rekao), dakle Bruce Bennett nije ime današnjeg junaka, nego Harold Herman Brix, a poslije ćemo objasniti i što je postao Bennett tek na četvrt puta. Brix je jedan od gomile glumaca o kojima smo pričali, a koji su imali uspješnu sportsku karijeru prije filma, čak nije mali skup onih s olimpijskim medaljama i ovaj gospodin spada baš u tu grupu budući da se na Olimpijskim igrama 1928. u Amsterdamu okitio srebrom, u kategoriji bacanja kugle.
Zbog ozljede nije mogao glumiti Tarzana
"Ma kakav Joe Lara, znaš kakav je bio Brix kad zaurliče" bi nam govorile babe i djedovi umjesto iste te rečenice, ali s Johnnyjem Weissmullerom (mali Zoran u Tito i ja bi također morao mijenjati sastav), a razlog zašto je Johnny plivač postao Tarzan umjesto Harolda Hermana bacača je nesretan slučaj.
Naime, Brix (jedva čekam da ga počnem zvati Bennett i napravim još veću konfuziju) je snimajući film Touchdown iščašio rame i nije bio u mogućnosti zaigrati Tarzana iako je sve bilo dogovoreno, pa je Weissmuller uskočio umjesto njega, ušao u legendu i ostavio Brixovo ime u zaboravu prošlosti.
U tolikom zaboravu da ga ni sam Brix više nije htio koristiti poslije par godina, mada razlog je bio malo drugačiji i također se ticao Tarzana, jer je Harold Herman zaista kasnije igrao najslavnijeg džunglaša u par niskobudžetnih filmova (ništa što se može usporediti s Weissmullerovim), pa kad je shvatio da ga producenti samo po tome prepoznaju, onda je konačno sredinom tridesetih postao Bruce Bennett i ovo je trenutak kad ga počinjemo tako zvati.
Bruce nije napravio sebe superstarom, četvrto mjesto u Sierra Madre je otprilike nivo koji je održavao tijekom karijere, znači negdje između trećeg i šestog glumca po nosivosti, a pored Hustonovog remek-djela našao se u još dva filma s Humphreyem Bogartom i to je tek za respekt.
Postao je redovno ime u noir filmovima
Preostala dva su isto dobri, Sahara i Mračni prolaz, međutim u Blagu Sierra Madre njegova je uloga stvarno vitalna i potpuni nemir u dotad nešto manje nemiran blagotragački trojac je unio kad se pojavio. Htio im se priključiti, to se može shvatiti i kao vapaj samog Bennetta da se priključi glavnim igračima, međutim nije se to slavno završilo za njega i ako kažemo da mu se o sudbinu vjerojatno najviše okoristio Holt koji mu je otišao obići udovicu, pa manje-više dalje od tog spoilera ne bi trebalo ići, mada generalno nema potrebe za sprezanjem od spojlanja takvih već-ti-je-bilo-vrijeme-da-ih-vidiš klasika poput Blaga Sierra Madre.
Pored spomenutog Mračnog prolaza, Bennett je postao redovno ime u noir filmovima i tu uz Prolaz također spadaju apsolutna znamenitost Mildred Pierce, kao i Walshov The Man I Love, John Sturgesov Mystery Street, Undertow Williama Castlea i još jedan naslov s vodećom Joan Crawford, a to je Iznenadni strah koji je gotovo jednako veličanstven kao i Mildred, za mene možda i veličanstveniji.
Jasno da ako ste gledali barem nekolicinu od navedenih filmova, a nije vam poznato ime Bruce Bennett, onda nije bilo previše poznato i važno ni tadašnjoj publici, tako da se poslije pedesetih godina gotovo povukao iz glume, pojavljivao se šezdesetih i sedamdesetih tek ponekad i tek u nekim većinski opskurnim naslovima.
Nema razloga za suze i žalost (a i već navedeni fakti govore u prilog tome) jer baš negdje šezdesetih je ušao u ozbiljne poslovne šeme, napunio svoje sefove zelenim novčanicama, a preminuo je 2007. s ravno 100 proživljenih godina, tako da je imao vremena i vremena uživati u raskalašnom životu, s tim što je ostao sportski tip do kraja, uostalom teži slučaj da bi napunio 100 bez da je vodio računa o zdravlju. I stvarno, čovjek je skydiveao s 96, bio fizički aktivan do smrti i čak na kraju preminuo od komplikacija izazvanih lomljenjem kuka, što sugerira da je mogao i još poživjeti.
Teško da se mogu naći dosadni likovi u Starom Hollywoodu, a Bruce Bennett baš nije dosadan i zadovoljstvo je sjetiti ga se i obilježiti njegovo nekadašnje postojanje. Postojanje koje je krenulo pod imenom - Harold Herman Brix.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati