HRVATSKA muška vaterpolska reprezentacija osvojila je srebrnu medalju na Olimpijskim igrama u Parizu. U finalnom susretu igranom u La Defense Areni izgubila je od branitelja naslova Srbije 11:13. Hrvatska je došla do četvrte olimpijske medalje u vaterpolu u postjugoslavenskom razdoblju. Osvojila je treće srebro, a jedino zlato ostaje ono iz Londona 2012. Ovo je treće uzastopno zlato za srpske vaterpoliste na OI-ju, nakon Rio de Janeira 2016. i Tokija 2021.

Srbija je tako i nakon smjene generacija odrađene u Tokiju otišla do samog kraja, u povijesti ovog sporta tri uzastopna olimpijska zlata osvajali su jedino još Mađari od 2000. do 2008. i Britanci početkom 20. stoljeća. Srbija sama ima istu količinu zlata kao i SFRJ, koja se penjala na olimpijski tron 1968., 1984. i 1988. godine.

U osvajanju dva posljednja jugoslavenska zlata pod izbornikom Ratkom Rudićem ključna igračka karika bio je Igor Milanović, legendarni sidrun i po mnogima najbolji igrač u povijesti vaterpola. Zapamćen je kao glavni junak najnapetije vaterpolske utakmice ikada. Bilo je to 1986. u finalu Svjetskog prvenstva između Jugoslavije i Italije u kojem se igralo osam produžetaka, što više nikada nije zabilježeno u finalnim utakmicama.

U posljednjim sekundama Dubravko Šimenc je prebacio loptu Milanoviću, vrijeme je istjecalo, a on je mahao loptom. Legendarni komentator Milorad Đurković je u transu ponavljao ''Milanović, Milanović, Milanović'' svaki put kad bi sidrun Jugoslavije zamahnuo, a onda je Milanović, s istekom vremena, loptu zakucao u suprotne rašlje talijanskog golmana za prvo jugoslavensko svjetsko zlato. U razgovoru za Index Igor Milanović komentirao je današnje olimpijsko finale i trijumf Srbije.

Kako ste vidjeli finale Srbije i Hrvatske?

Bili smo bolji u svim dijelovima igre, posebno u obrani s igračem manje. Centri su bili odlični, šuteri raspoloženi, sigurno najbolje izdanje naših vaterpolista na turniru. Moram priznati da je nakon Tokija bilo teško i zamisliti još jednu zlatnu medalju, momci i stručni stožer su uspjeli ostvariti ogroman uspjeh.

Ovim putem im čestitam, najviše igračima. Iz utakmice u utakmicu su pokazivali napredak. Treće zlato u nizu je fantastično, a dolazi u trenutku koji je dosta bitan za vaterpolo u Srbiji. Cijeli dan mi zvoni telefon, svi smo veoma sretni.

Ova medalja bi nam trebala dati poticaj i krila da radimo još ozbiljnije i bolje da bi se uspjesi i dalje nizali. Ovo je prva medalja nakon tri godine tijekom kojih nismo osvojili ništa i velika je stvar prekinuti takav post. Da smo u Parizu ostali bez medalje, to bi bio alarm za uzbunu.

Srbija je od 2012. igrala 17 finala na velikim natjecanjima i u svakom osvojila zlato. Koja je tajna tog nevjerojatnog niza?

Ne obraćam previše pažnje na statistiku, ali generacija koju smo posljednjih godina imali prilike gledati proglašava se najuspješnijom ikada. Nisam dobar s brojevima pa ne znam napamet koliko su svjetskih i europskih naslova uzeli, ali radi se o nevjerojatnim uspjesima.

Kakav Vam je dojam o ekipi Hrvatske pod Ivicom Tuckom? Godinu će završiti kao svjetski prvaci te europski i olimpijski viceprvaci.

Mislim da Hrvatska nema za čime žaliti, danas će možda ovaj poraz boljeti, ali ovo je veliki uspjeh za hrvatski vaterpolo, nanizane su medalje u Zagrebu, Dohi i sada u Parizu. Mislim da Tucak izvlači maksimum iz ove ekipe i mogu mu samo čestitati na tome.

Na ovom turniru je srčano i mudro vodio ekipu do finala, nije mu bilo lako protiv Španjolaca i Mađara. Sigurno je to bilo veće psiho-fizičko pražnjenje nego Srbiji protiv Grka i Amerikanaca. Ne želim podcjenjivati nijednu ekipu, ali Amerikance smo dobili s lakoćom, a Grci su jedan od najlošijih dana u posljednje vrijeme imali protiv nas.

Mi smo bivali sve sigurniji i sigurniji iz utakmice u utakmicu, a Hrvatska je krvarila protiv Španjolaca i Mađara. To se i osjetilo, nije bilo prepoznatljive dubine, naboja i elektriciteta koji inače krasi hrvatsku ekipu. Uz to, šutevi su bili jako loši, naša obrana je imala puno blokova.