ŠVEDSKA će ove godine, prema prognozama, prvi put nakon pola stoljeća zabilježiti više iseljenika nego doseljenika. Smatra se da je to posljedica restriktivne doseljeničke politike švedske vlade, uvedene 2015. godine, piše DW.

Broj imigranata u Švedskoj je, prema podacima vlade u Stockholmu, najniži u prethodnih 50 godina. "Na to ukazuju podaci Nacionalnog zavoda za statistiku", izjavila je u četvrtak švedska ministrica za migracije Maria Malmer Stenergard. Od siječnja do svibnja ove godine, prema tim podacima, čak je 5700 ljudi više emigriralo nego što se doselilo u zemlju. Malmer Stenergard je istaknula da će se ovaj trend vjerojatno nastaviti. Također je dodala da je broj zahtjeva za azil najniži od 1997. godine.

Trend pada broja zahtjeva za azil nije novost. Još 2016. godine je broj zahtjeva za azil značajno opao, i to na oko 22.000 godišnje, dok je godinu dana prije toga iznosio preko 156.000, što je bilo jako puno za zemlju s nešto više od deset milijuna stanovnika.

Drastična promjena smjera

Znatno manji brojevi azilanata povezani su s promjenom smjera tadašnje švedske vlade. Prije toga Švedska je vodila prilično liberalnu politiku imigracije i integracije te je primala brojne ljude iz kriznih zemalja, poput bivše Jugoslavije, Afganistana, Sirije, Iraka i Somalije. Međutim, socijaldemokrati, koji su tada bili na vlasti, krajem 2015. godine su značajno promijenili migracijsku politiku. Od listopada 2022. godine na vlasti je manjinska vlada koju predvodi premijer Ulf Kristersson. Čine je predstavnici konzervativno-građanske Umjerene stranke, Demokršćanske partije i Liberalne stranke, a podržavaju desničarski Švedski demokrati.

"U kontekstu masovnih poteškoća u registraciji, smještaju i zbrinjavanju tada sve brojnijih tražitelja azila Švedska je u to vrijeme uvela različite mjere", napisao je za Savezni centar za političko obrazovanje istraživač migracija Bernd Parusel. Te mjere su se odnosile na pristup švedskom teritoriju za podnošenje zahtjeva za azil, dodjelu zaštite i pravni lijek, ali i na poticanje dobrovoljnog povratka i provođenje deportacija odbijenih tražitelja azila, pojašnjava Parusel.

Strože mjere

Strože mjere, ali bolja integracija? U aktualnom priopćenju švedske vlade se navodi da sve više ljudi, koji su rođeni u Iraku, Somaliji ili Siriji, napušta Švedsku. Koliki udio tih dobrovoljnih povratnika ima u trenutnim podacima o emigraciji, ostaje nejasno.

Ministrica Stenergard je uvjerena da su trenutne brojke o emigraciji i imigraciji rezultat restriktivnije migracijske politike proteklih godina. "Napori koje je poduzela vlada daju rezultate", kaže ona.

Motivacija onih koji se iseljavaju, ako su došli u Švedsku kao migranti, također ostaje nejasna. Parusel je još 2017. godine istaknuo da "otežavanje života onima koji su dužni napustiti zemlju" nije prikladan način za poticanje dobrovoljnog povratka. "Kada se takvim ljudima uskraćuju novčane naknade i smještaj, stvaraju se veći socijalni problemi", smatra ovaj analitičar.

Švedska ministrica za migracije Stenergard naglašava: "Trend ka imigraciji, koju možemo kontrolirati, od presudne je važnosti ako želimo poboljšati integraciju." Na prvi pogled izgleda logično da je uspješna integracija lakša kada dolazi manje migranata, kaže istraživač migracija Parusel i dodaje da na drugi pogled to ne funkcionira. "Činiti Švedsku što manje atraktivnom za doseljenike i ostavljati ih u neizvjesnosti duži period bez perspektive za ostanak, a istovremeno raditi na boljoj integraciji i bržem uključivanju u društvo - to jedno s drugim ne ide", kaže.

Kriminalne aktivnosti bandi

Sve u svemu, može se reći da je Švedska proteklih godina brojčano efikasno ograničila imigraciju. Ipak, jedan od pokazatelja da to ne rješava sve probleme mogla bi biti i dalje prisutna kriminalna aktivnost bandi. Borba protiv bandi je jedan od ključnih ciljeva konzervativnog premijera Ulfa Kristerssona, koji je ovaj problem direktno povezao s "neodgovornom imigracijskom politikom i neuspješnom integracijom" prethodne vlade.

Zemlja se već godinama suočava s kriminalnim bandama, koje se uglavnom financiraju trgovinom drogom i prevarama. Zbog sukoba među bandama često dolazi do žrtava u pucnjavama i napada eksplozivnim napravama, pri čemu često stradaju i nevini ljudi. Ova vrsta kriminala najčešće se događa u siromašnijim kvartovima i predgrađima, u kojima uglavnom žive ljudi migrantskog podrijetla. Prema navodima stručnjaka, to je povezano s visokom stopom nezaposlenosti, nedostatkom perspektive i siromaštvom.