Dragan Maloševac je specijalist hitne medicine u Zavodu za hitnu medicinu Osječko-baranjske županije. Odrastao je u Zagrebu, samo nekoliko ulaza od Šestina, jedne od prvih zagrebačkih pizzerija s krušnom peći, a vrijeme njegovog odrastanja bilo je i vrijeme prvih kultnih pizzerija u socijalističkoj Hrvatskoj, poput Dvojke, Kamenitih vrata, Purgera, Zadra i Četiri lovca, što je bilo presudno i za njegovu ljubav prema pizzi. Osim što se bavi svime čime se već ljudi na hitnoj bave, Dragan putuje svijetom i isprobava pizze. Probao ih je otprilike milijun, upoznao vlasnike najboljih pizzerija i opsjednut je tajnama pripreme dobre pizze.

Odlaskom u Vukomerec u pizzeriju Toccare završio sam obilazak svih pizzerija koje sam već posjetio i doživio kao dobre, ali sam iz nekog razloga propustio napisati kratki osvrt. Budući da pripremam preporuke i TOP liste hrvatskih pizzerija, morao sam ponovo na drugi kraj grada ne bih li se uvjerio u prvobitni doživljaj.

Iskreno govoreći, iako prave odličnu napoletanu, o Toccareu nisam želio pisati budući da je upravo nakon mog prvog posjeta došao u medije zbog negativnih komentara vezanih uz naplatu rezanja pizze. Neki su se gosti tada požalili kako Toccare uslugu rezanja pizze naplaćuje pet kuna. Osobno nisam pobornik posluživanja već narezanih pizza, ali isto tako ne mogu prihvatiti ideju kojom se gostu rezanje pizze naplaćuje!?

Neću širiti ovu priču budući da sam poprilično subjektivan u nekim stvarima, a dvije stvari vezane uz pizzerije su mi itekako neprihvatljive. Jedna je upravo naplata rezanja pizze, a druga je naplata kartonske ambalaže ako kao gost svoje nepojedeno jelo želite ponijeti sa sobom.

To mi je možda i nešto što mi najviše smeta budući da nikako ne mogu prihvatiti motiv kojim se gostu obična kartonska kutija dodatno naplati ako želi ponijeti jelo koje je platio, a nije pojeo do kraja.

Iako su takvi slučajevi vrlo rijetki, dogodilo mi se nekoliko puta da mi se obična kartonska kutija za pizzu naplati pola eura ili čak i više. Koliko znam, Toccare ne naplaćuje ambalažu, a odustali su i od naplaćivanja rezanja pizze.

No, svatko određuje i kreira svoju poslovnu politiku, a gosti su ti koji će takvu politiku prihvatiti ili neće.

Nestvarno velika ponuda pizza

U Toccare sam se zaputio u kasnim popodnevnim satima po dosta velikoj vrućini, pa smo bez obzira na prostranu terasu izabrali stol u velikom, dobro klimatiziranom i lijepo uređenom unutarnjem prostoru.

Ono što sam osim dobre napoletane zapamtio bila je i nestvarno velika ponuda pizza. Čim sam otvorio jelovnik, dobio sam potvrdu tog doživljaja budući da Toccare u ponudi ima nestvarno velik broj pizza.

Pizze su podijeljene u dvije kategorije od kojih je prva ona s klasičnim pizzama, a u drugoj su Gourmet pizze alla Napoletana Italije & Hrvatske koje se onda dodatno dijele u dvije potkategorije na pizze Hrvatske i pizze Italije. Poprilično zanimljiva podjela.

Mi smo izabrali Kalabriju, pizzu s ljubičastim lukom, pikantnom kobasicom i vlaknima od čilija koja osim svoje pikantnosti pizzu dodatno dekoriraju i čine je vizualno savršenom.

Druga je bila Basilicata, pizza s tunom u salamuri u umaku od luka koju sam izabrao nakon dobrih desetak minuta. Uistinu nisam nikada naišao na tako veliku i raznoliku ponudu pizza. Toccare nudi osam klasičnih i tridesetak gourmet pizza. Nazivi su gourmet pizza vezani uz određene regije Italije i Hrvatske pa se talijanske gourmet pizze nazivaju Sicilija, Sardinija, Kalabrija..., a hrvatske su Zagorje, Lika, Podravina, Baranja, Istra, Kvarner i sve u tom stilu.

Vrhunska pizza. Uz jedan mali nedostatak

Pizze su izgledom savršene napoletane uzdignutih rubova i tanke sredine. Tijesto odlične teksture, fino i ukusno, a nadjevi su fino složeni od kvalitetnih sastojaka. Jedini je mali nedostatak vezan uz rubove, a to je nešto na što vrlo često naiđem u pizzerijama koje prave modernu napoletanu.

Naime, napoletanske se pizze peku kratko vrijeme na vrlo visokim temperaturama, pa se u slučaju nešto težih i većih bula rubovi iznutra ne ispeku do kraja. Takve pizze nemaju prozračne rubove ispunjene šupljinama, već rubovi budu puni tijesta.

Kod većih se bula tijesto prilikom razvlačenja potisne i nagura u rubove, pa bi se takve pizze trebale peći malo duže vrijeme na nešto nižim temperaturama. No, bez obzira na taj mali nedostatak vezan uz rubove, Toccare pravi vrhunske napoletane. Pizze su stvarno jako ukusne, zasitne, ali ne preteške i preslane. Usudio bih se kazati kako su to jedne od najboljih napoletanskih pizza koje sam probao u Zagrebu, ali i u Hrvatskoj.

Dobar omjer cijene i kvalitete

Kvalitetne pizze prate ugodan ambijent i vrlo ljubazno i angažirano osoblje.

Cijene pizza su pristupačne i primjerene, a kreću se od 7.5 eura koliko košta Margherita do 25 eura koliko košta ona najskuplja, pizza s umakom od tartufa i pršutom od divlje svinje. To je jedina pizza koja odskače cijenom, a većina je ostalih pizza između 9 i 14 eura. Mi smo naše gourmet pizze platili 10 eura svaku. Vrlo kvalitetni sastojci i jako dobro tijesto definitivno opravdavaju ovakve cijene.

Toccare je jedna od onih kvartovskih pizzerija zbog koje se, ako ne živite u tom kvartu, isplati sjesti u auto i voziti na drugi kraj grada.

Možda i nije loše što svoj osvrt nisam napisao odmah nakon prvog posjeta Toccareu budući da sam se s malim vremenskim odmakom dodatno uvjerio kako je Toccare odlična pizzerija koja se sasvim zasluženo nalazi u samom vrhu hrvatske pizza scene.