NAJAVLJENI porez na nekretnine ima puno izuzetaka. S razlogom, jer se želi izbjeći da građani plaćaju porez na stanove i kuće u kojima žive. Od plaćanja su izuzete i općine te gradovi, ali samo za nekretnine koje se nalaze na njihovom vlastitom teritoriju. Država je sasvim izuzeta od poreza na nekretnine iako ih ima nekoliko tisuća.

Oslobođenje općina i gradova od plaćanja poreza na nekretnine na vlastitom teritoriju može se opravdati time što bi se proizveo efekt "iz šupljega u prazno", tj. plaćali bi porez sami sebi. Ali država se ne može pozivati na to, jer bi porez na nekretnine trebao biti isključivo prihod jedinica lokalne samouprave (20 posto koje uzima država će se preraspodijeliti prema načelu fiskalnog izravnanja). Državni stanovi i rezidencije su izuzeti, bez obzira na to koriste li se ili ne, dok će tvrtke i građani plaćati porez i na prazne stanove.

Koliko bi država plaćala poreza na nekretnine?

Prema podacima Državne nekretnine d.o.o., koja upravlja državnim nekretninama, Hrvatska ima više od 7000 stanova u svom vlasništvu. Ukupna površina im iznosi 321.775 m². Hipotetski, kada bi svi bili pogodni za stanovanje i u potpunom vlasništvu države, godišnje bi država morala plaćati između 193 tisuće i 2.6 milijuna eura poreza na nekretnine, ovisno o tome kolika će biti prosječna cijena poreza na nekretnine.

Treba naglasiti da se radi o izračunu na temelju idealne situacije, potpunog vlasništva i dovoljne razine uređenosti za stanovanje. U stvarnosti je situacija drugačija, jer je država zapravo samo suvlasnik u nekima od nekretnina, mnoge nisu useljive, a neke su u zakupu.

S obzirom na prihode državnog proračuna, par milijuna eura godišnje ne bi bio prevelik izdatak. Ali radi se o principu pravednosti. Ako je građanima uveden porez na nekretnine da ih se potakne na prodaju ili stavljanje u dugoročni najam, zašto se na isti način ne potiče država?

Državne nekretnine se sporo prodaju, a država više troši na plaćanje pričuve nego što bi plaćala porez na nekretnine

Najveći dio nekretnina kojima upravljaju Državne nekretnine d.o.o. odnosi se na stanove. Osim stanovima, upravljaju i državnim rezidencijama, za koje bi se potencijalno moglo tvrditi da također trebaju biti predmet oporezivanja.

Zapravo, država trenutno daleko više plaća pričuve za sve stanove koje posjeduje nego što bi plaćala porez na nekretnine. Ali kada se govori o "državnim stanovima", to uključuje različite nekretnine. Stanovi sa zaštićenom najamninom, stanovi s pravom korištenja, stanovi za službene potrebe, stanovi s ekonomskom najamninom, stanovi bez pravne osnove i stanovi za privremeno zbrinjavanje.

Neki od tih stanova se koriste, neki su prazni ili neuseljivi, a neki se koriste povremeno. Poanta je da među tim stanovima, kojih ima više od 7000, sigurno postoje neki koji ispunjavaju uvjete za plaćanje poreza na nekretnine, od kojeg se država izuzela.

Slab interes za kupnju državnih stanova, u naravi su većinom zapušteni

Prema podacima Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, od početka 2021. je održano osam natječaja za prodaju 117 državnih stanova. Najčešće se radi o prodaji suvlasničkog udjela, ali ima i cijelih stanova.

Na zadnjem, održanom u studenom prošle godine, pristiglo je 79 ponuda za 12 stanova, a za 7 nije iskazan interes. Od 19 prodaja, 15 ih se odnosilo na prodaju suvlasničkog udjela s neodređenim udjelom. Primarno se radi o malim derutnim stanovima koji trebaju obnovu, ponajviše u gradovima poput Osijeka, Rijeke, Karlovca i Zagreba.

Država ne zna koliko ima stanova pa ne može ni razrezati porez na nekretnine na njih

U stvarnosti država uopće ne zna koliko nekretnina ima ni koliko vrijede, zbog čega proces prodaje teče jako sporo. Prije nekoliko godina je broj navedenih stanova u državnom vlasništvu bio manji nego danas, pa se može dobiti dojam da država zapravo stalno kupuje nekretnine. U stvarnosti ih samo "pronalazi" i još se ne zna konačan broj.

Središnji registar državne imovine navodi 1292 stana u vlasništvu Republike Hrvatske, nekoliko puta manje od Državnih nekretnina d.o.o., koje upravljaju tim stanovima. Prema registru, najviše ih se nalazi u Osječko-baranjskoj županiji (268), Sisačko-moslavačkoj županiji (169) i Zagrebu (138).

U većini županija još nije ni procijenjena vrijednost, ali tamo gdje je iznosi su smiješno maleni. Tako prema Središnjem registru državne imovine 138 stanova u Zagrebu vrijedi ukupno 550 tisuća eura, 4 tisuće eura po stanu u prosjeku.

1298 državnih stanova u Hrvatskoj se procjenjuje na nešto više od milijun eura, što je smiješan iznos. Jedino objašnjenje može biti da se u registar stalno ubacuju nove procjene i većina stanova još nema utvrđenu cijenu, ali onda nije ništa trebalo ni objavljivati prije nego što je cijeli posao gotov.

Sumirano, Hrvatska nema pojma koliko ima stanova, koliko vrijede, u kakvom su stanju, a ponekad ni gdje se nalaze. Različiti službeni izvori imaju različite podatke, a iz godine u godinu se "pronalaze" stanovi za koje se nije znalo da su u vlasništvu države. 

Država govori ljudima kako da koriste nekretnine, a sama je loš gospodar

Razlog zašto je država izuzela samu sebe od plaćanja poreza na nekretnine nije financijske, nego tehničke prirode. Jednostavno ni sama ne zna, niti se različite državne institucije mogu međusobno dogovoriti, koliko nekretnina ima i gdje se nalaze.

Zapravo je ironično da država, koja katastrofalno upravlja sa svojim nekretninama, poreznom politikom usmjerava građane kako koristiti svoje nekretnine. Izuzećem same sebe iz poreza na nekretnine država želi izbjeći tužnu istinu, a to je da ne bi znala koliko ni na što platiti porez koji sama uvodi.