Mao Ce-tung proglasio je Narodnu Republiku Kinu
NA DANAŠNJI dan 1949. započela je moderna povijest Kine. Mao Ce-tung izašao je pred golemu masu na trgu Tianmen i proglasio osnivanje Narodne Republike Kine. Bila je to velika prekretnica u kineskoj povijesti jer je zadnjih dvadeset godina u toj regiji bjesnio građanski rat. Kineska komunistička partija u tom je ratu pobijedila, pa je sada napokon mogla konsolidirati vlast.
Kina je prije uspostave Narodne Republike Kine prolazila vrlo teško razdoblje svoje povijesti, koje je počelo još u ranom 19. stoljeću. Smrt, glad i nepravda koje će nastupiti zbog europskog imperijalizma neće samo pomoći Mau da sto godina kasnije mobilizira kinesko stanovništvo već će postati ujedinjujući faktor modernog kineskog društva.
Stoljeće europskog imperijalizma
U prvoj polovici 19. stoljeća Velika Britanija zaratila je s Kinezima kako bi ostvarila pravo da prodaje drogu u njihovim lukama. Kad su vlasti u Londonu shvatile koliko je ogromno kinesko tržište, odlučile su ga što više iskoristiti. U idućih pedesetak godina pridružile su joj se i ostale europske velesile, kao i Japan, koji je u Kini vidio strateški interes.
Kineska zapadna obala bila je gotovo kompletno podređena britanskim i francuskim trgovačkim kompanijama, njemačkim industrijskim tvrtkama ili japanskoj vojsci. Vladajuća dinastija Qing nije se pokazala dovoljno moćnom da zaustavi prodor europskog imperijalizma, pa je tako organiziran veliki Tajpinški ustanak sredinom 19. stoljeća. Ustanak je propao, a u njemu je poginulo više od 20 milijuna ljudi.
Slično se dogodilo i početkom 20. stoljeća kad je započeo Bokserski ustanak protiv utjecaja Zapada na Kinu. Njega je ugušila koalicija osam stranih država, koje su nametnule još teže uvjete Kini i prisilile je na daljnje ustupke.
Ova dva ustanka pokazala su koliko je dinastija Qing nesposobna voditi samostalnu politiku u Kini. Njihova vlast nad Kinom bila je sve slabija, pa su zavladali lokalni vladari koji su fragmentirali zemlju. U takvom ozračju pojavile su se moderne političke struje, koje su obećavale vratiti Kini stari sjaj i čast koju je imala prije nego što su došli Europljani.
Građanski rat u Kini
Jedna od njih bila je predvođena kineskim nacionalistima, koji su se oslanjali na stare tradicije. Kuomintang je ljudima obećao da će ujediniti zemlju te ukinuti vlast lokalnih gospodara, a Kinu odvesti u industrijalizaciju na temelju modernog kapitalističkog društva.
Druga struja okupila se oko marksističkih ideja, a pozivala je ljude na ujedinjenje kako bi zajedno izbacili strani utjecaj iz Kine te zemlju podijelili radnicima i seljacima.
Dvije su se političke struje sukobile krajem 1920-ih kad je Kuomintang pozvao na zatvaranje komunista u Šangaju. Od tada počinje otvoreni rat između pristaša komunista i nacionalista, a trajao je gotovo deset godina prije nego što je bio naglo prekinut.
Dvije su se strane ujedinile krajem 1936. godine kad je susjedni Japan počeo grabiti i okupirati sve više kineskog teritorija. Postignut je privremeni mir kako bi se Kinezi zajedno oduprli novom valu imperijalizma.
Japanska okupacija Kine, koja je popraćena masovnim ubijanjima, mučenjima i masakrom, završila je 1945. godine i SAD je planirao kineske posjede predati Kuomintangu, no bogate regije na sjeverozapadu preuzela je sovjetska vojska, koja je bila više nego voljna predati to kineskim komunistima unatoč američkim planovima.
Građanski rat nastavio se već 1945. godine, no Kineska komunistička partija sada je imala puno veću podršku naroda, pa je u ljudstvu kompletno nadmašila Kuomintang. Pomogla je i činjenica da su iskoristili funkcionalno oružje i tenkove koje su Japanci ostavili za sobom, a koje im je dostavila sovjetska vojska.
Kuomintang je u idućih par godina izgubio sve posjede u kontinentalnoj Kini te se povukao na otok Tajvan, koji i danas nosi ime Republika Kina.
Moderna povijest Kine
Proglašenjem Narodne Republike Kine završili su Stoljeće sramote i Kineski građanski rat. Komunisti su pobjedu odnijeli iz više razloga - imali pomoć Sovjetskog Saveza, Kuomintang je sve češće surađivao sa stranim silama, a i komunistička propaganda mobilizirala je milijune Kineza da se priključe ratu.
Mnogi Kinezi tog vremena slušali su priče svojih baka i djedova o tome kako su razni stranci iskorištavali njihovu zemlju preko sto godina ne mareći za boljitak kineskog naroda. Bili su spremni prodavati im drogu, oduzeti luke, zatvarati njihove lidere i diktirati im živote dok stoje na njihovoj zemlji.
Zato je mnogim Kinezima bila puno draža priča komunista, koji su nudili ideje oprečne onima koje su imali isti oni stranci. Kinesko moderno društvo ne počiva samo na idejama kineske nacije i komunizma već je ujedinjeno i oko zajedničkog osjećaja nepovjerenja prema stranim silama. Upravo je to društvo postalo novi globalni faktor, čije će politike nesporno obilježiti vrijeme u kojem živimo.