OVOGA tjedna Bliski se istok sasvim približio sveopćem ratu.

U prošlih sedam dana ubijen je vođa Hezbolaha Hassan Nasrallah, Izrael je pokrenuo invaziju na Libanon, a Iran je ispalio gotovo 200 balističkih projektila na mete diljem Izraela. Zapadne i regionalne sile pozivale su na smirivanje sukoba. Vijeće sigurnosti UN-a pozvalo je na „momentalni prekid” neprijateljstava, a skupina zemalja G7 apelirala je na suzdržanost.
Međutim, dosad su ti napori bili neuspješni i Bliski istok je bliže sveopćem ratu nego ikad prije.

BBC donosi pregled događaja prošlog tjedna.

Petak navečer: Nasrallah je ubijen

Dok je sunce zalazilo nad Bejrutom 27. rujna, južnim dijelom grada odjeknuo je niz velikih eksplozija. Pogođeno je nekoliko stambenih zgrada, nastao je ogroman krater. Oblaci prašine i krhotina ispunili su horizont, što je bilo vidljivo iz cijelog libanonskog glavnog grada.

U napadu usmjerenom na podzemni bunker ubijen je vođa Hezbolaha Hassan Nasrallah. Nasrallah godinama nije viđen u javnosti jer je strahovao da će ga Izrael ubiti. Njegovom smrću okončan je tjedan pojačanih izraelskih napada na Hezbolah u kojima je poginulo više od 500 ljudi. Tjedan prije toga, serija eksplozija walkie-talkieja i pagera, koje su koristili pripadnici Hezbolaha, usmrtila je 32 osobe, a više od 3000 je ozlijeđeno.

Nasrallahova smrt izbrisala je sve nade u smirivanje, koje se samo nekoliko sati ranije činilo mogućim.
O američkom prijedlogu za 21-dnevni prekid vatre raspravljalo se na marginama Opće skupštine Ujedinjenih naroda (UN) u New Yorku. Izraelski veleposlanik pri UN-u Danny Danon čak je rekao da je njegova zemlja „otvorena za ideje”. Ali nekoliko sati nakon napada, izraelski premijer Benjamin Netanyahu vraćao se kući iz UN-a i nestale su sve nade u diplomatsko rješenje.

Ponedjeljak navečer: Izrael napada Libanon

Tri dana kasnije, izraelske snage ušle su u Libanon, označivši početak kopnene invazije. Izraelske obrambene snage (IDF) najavile su da će njihove operacije biti „ograničene i ciljane”. Dosadašnje borbe nagnale su gotovo 1,2 milijuna ljudi na bijeg iz svojih domova. Najmanje osam izraelskih vojnika je ubijeno.
Izrael kaže da je cilj operacije onemogućiti Hezbolaha da lansira rakete i bespilotne letjelice preko granice – što je činio gotovo svakodnevno otkako je Hamas, njegov palestinski saveznik, pokrenuo smrtonosni napad na južni Izrael prije gotovo godinu dana.

Sada izraelske trupe vode rat na dva fronta istovremeno: Gaza i Libanon. To se nije dogodilo desetljećima.

Posljednji rat između Izraela i Hezbollaha iz 2006. godine završio je neuvjerljivo Rezolucijom 1701 UN-a, koja je predviđala povlačenje Hezbolaha iz južnog Libanona. To se nikada nije dogodilo, a uz iransku potporu Hezbolah je samo ojačao.
Izrael nije rekao da želi u potpunosti ukloniti Hezbolah iz libanonske političke svakodnevice (kao što je učinio s Hamasom u Gazi), ali unatoč najavama da je ovo „ograničena i ciljana” operacija, jasno je da Izrael namjerava odlučno prekinuti aktivnosti Hezbolaha.

Utorak navečer: Iran napada Izrael

Sljedećeg dana, oko 19:30 po lokalnom vremenu, 10 milijuna Izraelaca je moralo potražiti skloništa nakon što je Iran lansirao gotovo 200 balističkih projektila na Izrael. Nacionalni sustav protuzračne obrane se aktivirao - a saveznici, uključujući SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo, sudjelovali su u odbijanju napada - što je još jedan znak širenja sukoba.
IDF je objavio da je većina projektila zaustavljena, ali da je manji broj pogodio središnji i južni Izrael. Jedina osoba za koju je javljeno da je ubijena bio je Palestinac na okupiranoj Zapadnoj obali.

Budući da je njegova najveća saveznička organizacija u rasulu, Teheran je smatrao da mora učiniti nešto dramatičnije od posljednjeg, jasno najavljenog, napada raketama i dronovima na Izrael u travnju. Zato je lansiran veći broj balističkih projektila i nije bilo prethodne najave.

Demonstracija moći

Iako je ovaj napad bio više nego puka demonstracija moći, čini se da nije signalizirao želju Irana za sveobuhvatnom borbom. To i nije iznenađujuće. Kad bi došlo do potpunog rata, Iran zna da bi bio poražen. I to teško. To bi čak moglo navijestiti kraj Islamske Republike.

Izrael ima moćne zapadne saveznike i ponešto bliskoistočnih susjeda voljnih pomoći u obaranju iranskih projektila te se smatra regionalnom supersilom.

Iran je ekonomski ranjiv i vođen nepopularnom vladom. I nema saveznike koji bi bili voljni priskočiti mu u obranu u slučaju sukoba. Vrhovni vođa, ajatolah Hamenei, davao je prikladno prkosne izjave na molitvi u Teheranu, ali Iran zna da si ne može priuštiti daljnju eskalaciju.

Što dalje?

Unatoč teškim gubicima, Hezbolah je obećao da će se nastaviti boriti u Libanonu. A povijest nam pokazuje da je Izraelu lako ući u Libanon, ali mu je teško izaći. Što se tiče izraelskog odgovora na iranski napad, regija i svijet su u nemiru od utorka. Američki predsjednik Joe Biden kaže da je odvratio Izrael od napada na iranska nuklearna ili naftna postrojenja u znak odmazde.

Čini se da je oštra reakcija neizbježna, a neke nedavne retorike Benjamina Netanyahua sugeriraju da on možda razmišlja o promjeni režima u Iranu. Ali izraelski neposredni ciljevi su bliže kući: „totalna pobjeda” u Gazi i uklanjanje prijetnje koju je Hezbolah predstavljao duž sjeverne granice.

Izraelski čelnici ističu da su u ratu na mnogim frontovima. Benjamin Netanyahu kaže da ih je sedam: Gaza, Libanon, Zapadna obala, Jemen, Iran, Irak i Sirija. Istina je da su tijekom prošle godine napadi dolazili iz svih ovih smjerova, iako su proiranske skupine u Iraku i Siriji do sada predstavljale malu stvarnu prijetnju.
Još uvijek ne vidimo sveobuhvatni regionalni rat, ali činjenica je da je sukob u Gazi metastazirao na dramatičan način.