KRALJ Dmitar Zvonimir vladao je Hrvatskom od 1075. do 1089. godine. Njegova vladavina poznata je po unutarnjoj stabilnosti i razvoju kulture i ekonomije više nego nekakvim slavnim vojnim pohodima. Zvonimir je bio jedan od zadnjih kraljeva samostalne srednjovjekovne Hrvatske – već petnaestak godina nakon njegove smrti Hrvatska ulazi u uniju s Mađarskom. O Zvonimiru najviše znamo iz zapisa Tome Arhiđakona te iz Ljetopisa popa Dukljanina.

Plemić koji je obećavao

Malo se zna o njegovom porijeklu. Zvonimir je bio iz ugledne hrvatske obitelji te posjedovao veliku količinu zemlje u Hrvatskoj. Prema nekim tumačenjima, bio je potomak Stjepana Suronje iz obitelji Svetoslavića. Neovisno o njegovom porijeklu, znamo da je bio plemić – a plemićima je dano da vrše državne funkcije. Tako je Zvonimir postao ban Slavonije, što ga je povezalo s tamošnjim plemstvom.

Kao mladić oženio je kćer ugarskog kralja Jelenu Lijepu, što ga je još više istaknulo među plemićima. Baš u to vrijeme događa se napad Normana na hrvatsku obalu gdje je zarobljen kralj Petar Krešimir. Pretpostavka je da je Krešimir umro u zatočeništvu, stoga je trebalo izabrati novog vladara.

Zvonimira se smatralo idealnim kandidatom: imao je političkog iskustva, dobre veze te karizmu. Nismo sigurni kako je točno došao na vlast, no vjeruje se da su se plemići dogovorili s predstavnicima Crkve te izabrali baš njega. Okrunili su ga na današnji dan 1075. godine.

Diplomatska politika osigurala mu je savez s papom

Dmitar Zvonimir njegovao je odnose s papom. Postao je njegov vazal te u vanjskoj politici nastupao zajedno s predstavnicima iz Rima. To ga je dovelo u sukob s Bizantskim Carstvom u kojem je nizao i pobjede i poraze. Kada je Bizant pobijedio u ratu te nametnuo svog saveznika Veneciju kao vladara Bizantske Dalmacije, njihov dužd bio samo nominalni gospodar Jadrana. Zvonimir je bio veliki mecena crkvene umjetnosti, pa je tako obalno stanovništvo i dalje nastavilo slušati njega umjesto Mlečane.

1080. godine savez s papom je kulminirao jer je papa dao Zvonimiru kraljevski naslov. Zvonimir mu je ponovo priznao vlast nad Crkvom u Hrvatskoj i obećao štititi papinske interese. U praksi je to izgledalo tako da Zvonimir pomaže obnoviti crkve, potaknuti događanja na religijske praznike te graditi nove sakralne građevine.

Smrt i nasljeđe

Zvonimir je umro 1089. godine, a njegova smrt označila je kraj jednog stabilnog razdoblja Hrvatske nakon čega slijedi sukob s Mađarima i Pacta Conventa. Hrvatski plemići će u narednim stoljećima često spominjati Zvonimira u svim državnim spisima kao "zadnjeg velikog kralja Hrvatske".

Zvonimir je kao vladar djelovao diplomatski – birao je svoje saveze, dogovarao je ustupke i ratovao onda kad je trebalo. Na neki način, možemo argumentirati da je njegova vladavina postala inspiracija mnogim budućim hrvatskim plemićima, banovima i vojskovođama koji su držali moć u Hrvatskoj. Oni su rijetko odlazili u osvajačke pohode te stvari često rješavali diplomatski. Možda je njegova najveća ostavština upravo njegov modus operandi koji vidimo više nego često u ostatku hrvatske povijesti.

Kletva kralja Zvonimira

Kako su se informacije o Zvonimirovoj smrti vrlo rano izgubile, nastale su i legende o kletvi kralja Zvonimira koje datiraju još iz 14. stoljeća. Prema njima, Zvonimir je umro nasilnom smrću kada su ga ubili Hrvati jer je htio ići u križarske pohode. On je prije svoje smrti prokleo cijelu zemlju nagovještavajući im tisućljetni period strane vlasti. Kletva je nastala u vrijeme kada su Hrvatskom vladali kraljevi iz francuske dinastije Anjou.

Legende su često preuveličane priče koje imaju nekakvo uporište u povijesnim događajima. No, sami temelji ove priče ne drže vodu. Moguće da je Zvonimir zaista ubijen, ali razlog ne mogu biti križarski pohodi koji su počeli tek nekoliko godina nakon njegove smrti.