TROJE mladih Afrikanaca Fidea Prosper, njezin brat Geofrey Nicolas i Hadji Omar iz Tanzanije rade u restoranu i pansionu Bijela ruža u Gorskom kotaru. Geogrey je 7 godina stariji brat 23-godišnje Fidee, a Hadji je njegov prijatelj. Oba mladića zaposlena su u kuhinji u restoranu u Ravnoj Gori, dok djevojka čisti u pansionu.

Romeo i Zrinka Maravić, vlasnici Bijele ruže, upoznali su ove Afrikance dok su prije dvije i pol godine bili u Zanzibaru na godišnjem odmoru. Goefrey je 2022. stigao u Hrvatsku i počeo raditi u Bijeloj ruži. Afrikanci koji žive u Gorskom kotaru svoju su priču podijelili s Novim listom.

Afrikanac je morao raditi s potpuno nepoznatom hranom

Na početku Goefreyju nije bilo lako jer je došao u bitno drugačiju životnu sredinu, ali i zato što je morao raditi s potpuno nepoznatom hranom.

"No oduševio me svojim pristupom – sva je jela koja smo pripremali slikao mobitelom, proučavao način na koji su napravljena, prevodio recepte… Bio je iznimno posvećen poslu i jako marljiv, a nagrada za to je da je već nakon godinu dana bio u stanju preuzeti jednu smjenu i voditi kuhinju.

Kad sam vidio kako dobro radi i koliko je pošten, predložio sam mu da pozove još nekoga, djelomično zato i da njemu bude lakše. I tako su došli Fidea i Hadji koji su također odlični radnici, uredni i pošteni", ispričao je vlasnik Romeo Maravić za Novi list.

"Svi mi mladi iz Afrike želimo otići u Europu ili SAD"

"Svi mi mladi iz Afrike želimo otići u Europu ili SAD. Jer kod nas se radi puno, plaće su male, a nisu ni redovite. Zato želimo otići, ali isto tako znamo da nije uvijek sve dobro, odnosno da u drugim državama ima puno prevara i loših gazda.

Baš zbog toga, kao i zbog činjenice da prije toga nikad nisam bio izvan Tanzanije, bilo me malo strah pa čak tjedan dana nakon Romeove ponude nisam dobro spavao jer sam se dvoumio otići od kuće ili ostati na sigurnijem, ali puno slabije plaćenom poslu. Odlučilo je to što su mi se Romeo i Zrinka nakon tih prvih kontakata činili pošteni i jednostavno nisam mogao vjerovati da će me na bilo koji način prevariti.

Zato sam pristao i sad znam da je to bila odlična odluka. Oni su jako dobri ljudi i odlični gazde, a i svi drugi primili su me iznad svih očekivanja pa sam nakon godinu dana rada predložio Romeu da, ako to smatra dobrim, pozovemo još nekoga od mojih iz Zanzibara. Gazda je prihvatio i ja sam pozvao svoju mlađu sestru Fideu i prijatelja Hagija. Njih dvoje došli su u prosincu prošle godine i sad nam je puno lakše", govori Geofrey.

Prvi put vidio snijeg

"U kuhinji mi je na početku bilo teško jer sam se susreo s meni potpuno nepoznatom hranom i namirnicama. U Zanzibaru je najveći dio jela bio vezan uz ribu i znam da tu vrstu hrane pripremam jako dobro. A u Hrvatskoj me je čekalo nešto sasvim drugo. Pa ja u životu nisam vidio medvjeda ili vepra, a sad je od toga trebalo pripremati jelo! No ja volim ovaj posao i imao sam puno volje.

Gledao sam druge kako rade, slikao pripremu hrane, čitao na internetu recepte i sve ostalo i polako sam postajao sve bolji, a to se vidi i po zadovoljstvu gazde, gostiju i ekipe u kuhinji. Uz sasvim drugačiju hranu u početku mi je problem bila i klima, tim više što sam došao u siječnju, i to u trenutku kad je u Gorskom kotaru bilo puno snijega. A ja sam do tada snijeg vidio samo na slikama! I tako ja i gazda idemo iz Ravne Gore u Delnice po dokumente, a oko mene sve bijelo. Uh!

Priznajem da je to bio šok i bilo me je malo i strah, a da ne govorim da mi je bilo hladno. Ali brzo sam se privikao i sad, u stvari, baš volim snijeg i vjetar u Hrvatskoj. Ma, znaš, snijeg i vjetar uopće nisu tako strašni jer se vratiš u toplo i uživaš kad iz te topline gledaš kako vani puše i pada", kaže mladi Afrikanac.

"Sanjala sam o boljem životu izvan Afrike"

Geofreyjeva sestra Fidea kaže kako je i ona sanjala o boljem životu negdje izvan Afrike.

"Kad mi je Geofrey javio da bih mogla doći, da njegov šef misli da bi bilo dobro da dođem jer da ima posla za mene, bila sam jako, jako sretna, ne samo jer sam znala da idem u Europu nego i zato što mi je Geofrey pričao kako mu je gazda jako dobar i kako je dobro plaćen, puno bolje no u Zanzibaru, a ne radi onako puno kao kod nas.

Meni je bilo lakše nego njemu jer je on prvi došao pa smo ja i Hadji znali da dolazimo kod dobrih ljudi. Brzo sam se privikla, radim sve što mi se kaže, a najviše posla ima na čišćenju. I ja sam došla po zimi, prvi sam put vidjela snijeg i bilo mi je hladno kao nikad u životu, ali sam se privikla i nije bilo strašno.

A poslije kad je došlo proljeće i pogotovo ovo ljeto meni je bilo kao da sam doma u Africi. Jako mi se ovdje sviđa, ljudi su baš jako dobri, odlično su nas prihvatili i ja bih voljela ovdje ostati što duže i raditi u Bijeloj ruži. Gazda Romeo mi je rekao da nakon pet godina boravka u Hrvatskoj mogu dobiti putovnicu i baš bih to željela jer sam ovdje sretna i jako mi je lijepo", kaže djevojka.

"I ja sam bio presretan kad me je Geofrey pozvao jer je to za mene značilo ostvarenje sna o odlasku iz Afrike na bolje radno mjesto. Naravno, Geofrey mi je puno pomogao i bilo mi je puno lakše nego njemu. Sad radim u kuhinji, jako sam zadovoljan i želim što bolje raditi jer mi je plaća dobra, gazda je odličan i općenito su ljudi jako dobri. Hrvatska mi se jako sviđa. Kad god imam priliku, idem malo pogledati i druge sredine, najprije sam išao u Delnice jer su malo veće od Ravne Gore, a onda sam išao u Rijeku i u Zagreb i tamo mi se isto jako dopalo", rekao je Geofreyjev prijatelj Hadji.

Vlasnici kažu da su zadovoljni svojim mladim radnicima iz Afrike.

"Tanzanija nema mirovine"

Geofrey kaže da je normalno da zaposleni Afrikanci šalju pola plaće svojim obiteljima.

"U Tanzaniji život zna biti težak. Primjerice, kod nas nema mirovine i kad dođeš u te godine, država ti ništa ne daje. Zato se oni koji rade moraju brinuti o ostalima.

Kad sam otišao iz Zanzibara, morao sam slati novce od kojih je živjelo 12 ljudi, a sad kad je došla Fidea, sad svatko od nas brine o šestero naših", ispričao je Geofrey za Novi list.

Hadji je dodao da njegova polovica plaće ide na njegovu obitelj od sedam članova u Tanzaniji.