U INDEXOVOJ rubrici Retrosportiva vraćamo se u prošlost i prisjećamo sportaša, klubova i događaja koji su fascinirali svijet prije 20, 30 ili 50 godina. Na Olimpijskim igrama 2000. u Sydneyu Marion Jones imala je povijesnu misiju osvajanja pet zlata i umalo je ispunila. Godinama se žestoko borila protiv optužbi i insinuacija da se dopingira, ali napravila je pogrešku koja ju je koštala i pokazala da gdje ima dima, ima i vatre.

MICHAEL PHELPS nastupio je na četirima Olimpijskim igrama i sa svakih se vratio s barem šest medalja, uključujući rekordnih osam zlata iz Pekinga 2008., kad je za jedno srušio rekord Mikea Spitza iz 1972. godine. Plivanje je jedini sport u kojem je takva žetva moguća jer samo u njemu natjecatelji mogu nastupiti u toliko disciplina.

Kod žena je isto, rekorderka je Kristin Otto, koja je u Seulu 1988. doplivala do šest zlata za Istočnu Njemačku. Po šest medalja osvojile su i gimnastičarke koje su bile vješte na svim spravama - Mađarica Agnes Keleti i Ruskinja Larisa Latinjina 1956. te Čehinja Vera Časlavska 1968. godine.

U atletici je takav učinak danas gotovo nemoguć jer nema dovoljno srodnih disciplina kao što su recimo 1924. imali finski srednjoprugaši Paavo Nurmi (pet zlata) i Ville Ritola (četiri zlata i dva srebra), kad su u programu bili i cross-country te ekipna utrka na 200 metara, ili američki sprinter Walter Tewksbury, koji je 1900. imao priliku trčati i na 60 metara na putu do ukupno pet medalja.

U moderno doba pet atletskih medalja na jednim Igrama uspjela je osvojiti samo Marion Jones, američka sprinterica koja je u Sydneyu 2000. ganjala pet zlata, ali morala se zadovoljiti s tri - na 100 i 200 metara te štafeti 4x400 - uz bronce u skoku u dalj i štafeti 4x100 metara.

Simbol za prevaru

Iako je do tada već bila dvostruka svjetska prvakinja na stotki, dvostruka dobitnica nagrade za svjetsku atletičarku godine i općepriznato najbrža žena na svijetu, Jones je u Sydneyu izrasla u svjetsku superzvijezdu i glavnu temu sportskih medija diljem globusa. Ali, njene se rezultate promatralo pod povećalom i zato što je baš tijekom Igara u Australiji, nakon što je osvojila prvo zlato, otkriveno da je njen ondašnji suprug C.J. Hunter uključen u dopinški skandal.

Nije to bio prvi put da se Marion Jones povezivalo s dopingom, ali tijekom cijele karijere nikad joj se ništa nije dokazalo na testiranjima, a ona je oštro odbijala sve optužbe i insinuacije. Sve dok se 2007. nije slomila i priznala da je lagala vlastima pod prisegom tijekom istrage te da je uoči Igara u Sydneyu koristila steroide, u suradnji sa zloglasnim laboratorijem BALCO.

"Marion Jones ostat će zapamćena kao jedna od najvećih prevara u povijesti sporta", ustvrdio je ondašnji predsjednik Svjetske atletske federacije IAAF Lamine Diack. Američka superzvijezda dobila je zatvorsku kaznu, izgnana je iz atletike, izbrisani su joj svi rezultati od 2000. nadalje te oduzete medalje iz Sydneya i svih budućih natjecanja.

Iako su i mnogi drugi atletičari bili upleteni u aferu BALCO te bili kažnjeni puno prije nje, uključujući njenog prvog muža C.J.-a Huntera i Tima Montgomeryja, oca njenog prvog djeteta, Jones je ostala simbol za prevaru. Možda zato što je njeno priznanje došlo s tolikim odmakom, možda zato što je bila miljenica nacije, ako ne i cijelog svijeta, zbog čega je otkrivanje istine donijelo još veće razočaranje.

No, je li to zaslužila? Je li ona zaista najveća prevarantica svih vremena ili žrtva trendova koji su zahtijevali dopingiranje samo kako bi se pariralo onima koji to već rade? Je li uhvaćena zato što je to jedina radila ili zato što se po konkurenticama nije toliko čeprkalo jer nisu bile tako velika imena? Jesu li joj ljubavne veze s drugim dopingiranim atletičarima bile nepravedan dodatni uteg, razlog zbog kojih je ušla u cijelu priču ili prikladan dokaz za nedjela?

Tragedija ju je očvrsnula

Marion Lois Jones rođena je 12. listopada 1975. u Los Angelesu. Njena istoimena majka imigrirala je u SAD iz rodnog Belizea 1968., uskoro se udala i dobila sina Alberta. Brak je kratko trajao te se 1971. preselila u L.A., gdje se udala za Georgea Jonesa, s kojim je dobila kćer. Georgeu se toliko sviđalo njeno ime da ga je odlučio prenijeti i na dijete, iako je ona mislila da je to glupa ideja i preferirala ime Christina.

Ipak, i taj se brak brzo raspao, a obitelj se 1983. preselila u 80-ak kilometara daleki Palmdale. Činilo se da su dvije Marion i Albert konačno pronašli sreću s Irom Tolerom, umirovljenim poštanskim djelatnikom koji je ostajao kod kuće brinuti se o djeci dok je mama Marion radila kao tajnica u pravu. Posebno se zbližio s Malom Marion, kako su je zvali. 

"Uvijek je bio tu za nju, odgovarao na sva njena pitanja, pomagao joj s domaćom zadaćom i vozio je na utakmice dječje lige u bejzbolu", rekao je svojedobno Albert za Sports Illustrated.

Nažalost, ni treći, a prvi idilični brak starije Marion nije potrajao, ali ovaj put iz puno tužnijih razloga. Ira je 1987. preminuo od moždanog udara, što je shrvalo obje Marion, a posebno Malu. Tragedija ju je zahvatila taman na početku tinejdžerstva, a zbog toga je buntovna faza koja bi nedvojbeno uslijedila bila puno izraženija.

Brzo je očvrsnula, postala odlučna, gladna uspjeha, a kao ispušni ventil koristila je sport, sve čime se bavio njen stariji polubrat Albert. Nije bila tipična curica koja se igrala s lutkama i družila s prijateljicama, više je voljela zmije. Klinci u kvartu su je zvali Hard Nails jer je bila cura s kojom se ne treba zafrkavati. 

"Bila je strašno buntovna, stalno mi se suprotstavljala, ali znala sam da je posebna i da moram pronaći način da njegujem njene osobine, a ne da ih batinama istjerujem iz nje", rekla je mama Marion.

Sprinterska rekorderka i sveučilišna košarkaška prvakinja

Atletiku je počela trenirati sa sedam godina, ali bavila se i baletom, plesom, nogometom i bejzbolom, a nakon očuhove smrti krenula je i s košarkom, u kojoj se brzo pokazala jako dobrom. Štoviše, obitelj se nekoliko puta selila kako bi Marion mogla igrati košarku na sve višoj razini. Već s 15 godina dominirala je kalifornijskim srednjoškolskim natjecanjima u oba sporta. 

Sa 16 je bila najbrža srednjoškolka u Americi na 100, 200 i 400 metara, a sa 17 je na 200 postavila nacionalni srednjoškolski rekord, koji je još dugo stajao. Iste je godine dobila poziv na nacionalne kvalifikacije za Olimpijske igre, na kojima joj je bila četvrta na 200 metara, zaostavši za trećim mjestom i putovanjem u Barcelonu za samo sedam stotinki.

Kao utjehu, Savez joj je ponudio mjesto pričuve u štafeti 4x100 metara, ali je odbila uz objašnjenje: "Kad ljudi budu dolazili gledati moje zlatne medalje, želim im moći reći da sam trčala za njih." Nije htjela priznanja za nešto što nije sama postigla. Ali rado je prihvatila ona za najbolju srednjoškolsku atletičarku Amerike, postavši tek treća u povijesti koja ju je dobila dvaput zaredom.

Unatoč uspjesima na stazi, Marion se ništa lošije nije snalazila u dvorani, s košarkaškom loptom u rukama. S 15 godina mogla je zakucati s teniskom lopticom i postizala je 24.6 poena za ekipu škole Rio Mesa, a nakon transfera u školu Thousand Oaks vodila je ekipu do dva finala regionalnog turnira i kao maturantica je proglašena najboljom srednjoškolskom igračicom Kalifornije.

O tome koliko je bila dobra u košarci svjedoče i njeni uspjesi sa sveučilišta North Carolina, poznatom po izvrsnom košarkaškom programu, kroz koji je prošao i Michael Jordan. Tamo se prebacila na poziciju razigravačice i već kao brucošica igrala u startnoj petorci te pomogla ekipi Tar Heelsa da osvoji naslov nacionalnih prvakinja.

No, željela je istovremeno gurati i košarkašku i sprintersku karijeru, a to nije išlo. Košarkaški program na sveučilištu bio je vrlo strukturiran i u koliziji s njenim atletičarskim ambicijama jer joj nije bilo lako trčati s košarkaškim tijelom. A olimpijske medalje u atletici ipak su joj bile san otkako je bila djevojčica.

"Eto ti je, tvoja je"

S očuhom Irom na televiziji je gledala natjecanja na Olimpijskim igrama u Los Angelesu 1984., opčinile su je američke sprinterske zvijezde Carl Lewis, Evelyn Ashford i Jackie Joyner-Kersee, ali prava inspiracija bila joj je Florence Griffith Joyner.

"Nakon što sam nju gledala u Seulu, na ploči sam napisala: 'Želim biti olimpijska prvakinja'. Uvijek sam vjerovala da mi je sudbina natjecati se na Olimpijskim igrama", rekla je Jones u starom intervjuu za Track & Field News. "Još s pet godina znala sam da ću napraviti nešto posebno u životu, samo nisam još znala što i kad."

Zato je 1996., na trećoj godini koledža, odlučila uzeti stanku od košarke i posvetiti se plasmanu na Olimpijske igre u Atlanti, ali u tom su je snu zaustavili problemi sa stopalom, u kojem je dvaput lomila košćicu. To ju je pokolebalo u atletskoj karijeri te se nakon oporavka opet više posvetila košarci, ali fokus joj je promijenila prva velika ljubav.

C.J. Hunter, gromada od 135 kila koja je bacala kuglu u olimpijskom finalu u Atlanti, bio je atletski trener na North Carolini. Iako je sedam godina stariji od nje, s vremenom su se zbližili, a kako je njihova veza bila u sukobu s pravilima sveučilišta o odnosima trenera i studenata, bez puno razmišljanja podnio je ostavku. Uskoro su se zaručili i vjenčali.

Hunter ju je spojio s Trevorom Grahamom, bivšim jamajčanskim sprinterom i osvajačem štafetnog srebra u Seulu. "Radio sam na atletskoj stazi u Sjevernoj Karolini kad me C.J. pitao da dođem i pomognem joj malo s tehnikom. Prišao sam, pokazao joj par stvari, nakon čega je C.J. rekao: 'Eto ti je, tvoja je.' U pet minuta sa mnom naučila je više nego u cijelom životu do tada", rekao je Graham, opisavši početak suradnje.

"Okani se skoka u dalj"

Nakon samo tri mjeseca rada s Grahamom, Marionina atletska karijera ponovno je procvjetala. Postala je državna prvakinja na 100 metara i detronizirala Jackie Joyner-Kersee u skoku u dalj, postavši prva žena nakon devet godina s naslovima u te dvije discipline. Iste je godine na Svjetskom prvenstvu u Ateni bila jedina atletičarka koja je osvojila dva zlata - na 100 metara i u odgovarajućoj štafeti.

Počela je vladati i Europom, rušiti rekorde velikih mitinga, a godinu je završila s pet uzastopnih pobjeda na 200 metara. Definitivno se opredijelila za atletiku i odlučila ostvariti ono što je s 13 godina napisala na ploči - osvojiti olimpijsko zlato. Ne jedno, nego što više njih.

Osim u sprinterskim utrkama, Jones je nastupala i u skoku u dalj, poput Carla Lewisa, jednog od svojih prvih idola. Samo, Lewis je bio tako dobar daljaš da je većinu natjecanja mogao osvojiti s jednim ili dva skoka i tako ne gubiti previše energiju potrebnu za sprinteve. Marion je trebala četiri ili maksimalnih šest skokova, i to ju je koštalo.

Tako je na Svjetsko prvenstvo 1999. u Sevillu došla po četiri zlata, ali nakon pobjede na stotki uzela je "samo" broncu u skoku u dalj te toliko opteretila leđa da se tijekom utrke na 200 metara srušila na tartan od bolova. U štafeti takva nije ni nastupila.

Dok se oporavljala, fanovi su joj pisali i molili je da se okani skoka u dalj, ali ona i Hunter, koji je u Sevilli postao svjetski prvak u kugli, nisu se dali. Odlučili su da će i dalje gurati sve discipline i na Olimpijskim igrama pokušati nemoguće - osvojiti pet zlata: na 100 i 200 metara, u dalju te štafetama 4x100 i 4x400 m.

Tatica umjesto tate

Marion je zavoljela Huntera jer je uvijek bio uz nju u teškim trenucima. Kao buntovna djevojka imala je vrlo napet odnos s majkom, iako je ona činila sve za njenu karijeru, pa ju je izuzetno frustrirala njena odluka da se iz Kalifornije preseli s njom u Sjevernu Karolinu kad je otišla na koledž.

Više ju je privlačila ideja - ili potreba - da se poveže s biološkim ocem Georgeom, ali on je imao druge planove i uspješno ju je izbjegavao, čak i kad je već postala ozbiljna atletska zvijezda. Shvativši da ju tata ne želi, okrenula se "tatici", koji ju je nasmijavao i služio joj kao distrakcija dok je bila ranjiva.

"Nitko nije znao što vidi u njemu", prokomentirao je za ESPN jedan od trenera na North Carolini o Hunteru, za kojim je bio svjež razvod od supruge s kojom je imao dvoje male djece, ali joj nije plaćao dogovorenu alimentaciju. Kad je dotična čula da Hunter izlazi s Marion, nazvala je sveučilište, rekla da joj je taj čovjek uništio život i da je netko treba upozoriti. Ali upozorenja su samo izazivala još veći inat i Marionino uvjerenje da su njih dvoje sami protiv cijelog svijeta.

C.J. je bio grub i sirov tip, vječito namrgođena pogleda koji se nazirao u sjeni neizostavne šilterice. Kad se na američkom prvenstvu 1999. Jones spremala za utrku na 200 metara, inzistirao je da bude uz stazu, iako mu tamo nije bilo mjesto. Kad je zaštitar bojažljivo to pokušao objasniti gromadi od 135 kila, netko mu je došapnuo da je to muž Marion Jones.

Zaštitar se samo odmaknuo i propustio ga, a on je, dok je cijeli stadion šutio u iščekivanju starta, zaurlao nešto u stilu "ajmo". Marion ga je čula, nasmiješila se i dvadesetak sekundi kasnije ostavila protivnice u prašini.

Hunterov skandal zasjenio povijesni pohod

Zato je Olimpijske igre u Sydneyu pratio iz prvih redova tribina kao akreditirani trener svoje supruge. I on se trebao natjecati, ali se uoči Igara povukao zbog ozljede. Samo, kad su Igre već počele, otkrilo se da je razlog njegova povlačenja druge prirode.

Nakon što je Marion osvojila prvo od predviđenih pet zlata, na 100 metara, objavljeno je da je Hunter pao na predolimpijskom dopinškom testu, na kojem su mu pronašli nandrolon. Dakako, akreditacija mu je oduzeta i Jones je svoj povijesni pohod nastavila sama. Uz tolike distrakcije, nije u potpunosti uspjela u naumu.

Iako je zaista osvojila medalje u svih pet disciplina, "samo" tri su bile zlatne - na 100, 200 i 4x100 metara, dok se u četverostruko dužoj štafeti i onom nesretnom skoku u dalj morala zadovoljiti broncom. Ipak, postala je prva atletičarka u povijesti koja je osvojila pet medalja na jednim Olimpijskim igrama.

No, Hunterov skandal bacio je sjenu na taj čaroban uspjeh i otvorio pitanje je li njegova supruga, koja je uvijek bila "čista" i glasno govorila protiv dopinga, također koristila nedopuštena sredstva.

Iako nikad nije bila pozitivna na testu, Jones je i sama imala veliki dopinški skandal još u srednjoj školi, kad je propustila najavljeno rutinsko testiranje Američkog atletskog saveza, koji ju je zbog toga suspendirao na čak četiri godine. 

Marion je tvrdila da nikad nije dobila obavijest - koje su se tada slale poštom - a mama Marion angažirala je poznatog odvjetnika Johnnieja Cochrana, koji je već ranije branio brojne sportaše od optužbi za doping, a kasnije i O.J.-a Simpsona. Nekoliko mjeseci kasnije suspenzija joj je ukinuta, ali Jones se u međuvremenu bila više okrenula košarci.

Razvod s Hunterom i dijete s Timom Montgomeryjem, još jednim dopingašem

Nakon Sydneya odlučno je odbijala bilo kakvu povezanost s dopingom i tvrdila da nije znala za nedjela svog muža. Nastavila se natjecati, s kratkoročnim fokusom na Svjetsko prvenstvo 2001., a dugoročnim na Olimpijske igre u Ateni tri godine poslije. Ali brak s Hunterom nije izdržao i par se razveo 2002. godine.

Na SP-u u Montrealu posvetila se samo trima glavnim disciplinama, konačno se okanila skoka u dalj i nije se gurala u štafetu 4x400, ali ni iz Kanade se nije vratila s maksimalnim učinkom jer ju je na stotki senzacionalno pobijedila Ukrajinka Žana Pintuševič-Block, nanijevši joj prvi poraz na toj dionici nakon šest godina. Utješila se zlatima na 200 i 4x100 metara.

Od razvoda s Hunterom se pak utješila drugim kolegom iz atletske reprezentacije. Ljubav s Timom Montgomeryjem, koji je također trenirao kod Trevora Grahama, rasplamsala se na pariškom tartanu 2002. kad je u sprintericama koje je posudio od nje - jer nosili su isti broj - istrčao 100 metara za 9.78 sekundi i srušio svjetski rekord Mauricea Greenea, nakon čega se par strastveno poljubio pred cijelim svijetom. S njim je i zatrudnjela te rodila Tima Montgomeryja Jr., zbog čega je 2003. uzela stanku od atletike i usredotočila se na nadolazeće Igre u Ateni.

Imidž čiste sportašice opet joj se urušio kad je i njen novi partner dospio u dopinšku aferu vezanu za laboratorij BALCO, u koju je bio uključen i Hunter. Iako nije pao na testu, Montgomeryju je dokazano korištenje steroida, što je uskoro i priznao, uslijed čega su mu izbrisani svi rezultati od SP-a u Edmontonu nadalje, uključujući i svjetski rekord od 9.78 sekundi na 100 metara. Suspendiran je na dvije godine, ali uskoro je objavio kraj karijere.

BALCO, odnosno Bay Area Laboratory Co-operative, opskrbljivao je sportaše raznim dopinškim sredstvima, među kojima je bio i tetrahidrogestrinon, odnosno THG ili The Clear, kako su ga upućeni zvali. Taj je steroid imao sličan učinak kao testosteron, ali nije utjecao na njegovu razinu niti ga se moglo otkriti.

Stvari su se promijenile kad je Američka antidopinška agencija primila anonimnu pošiljku u kojoj je bila epruveta s tragovima nepoznate supstance - The Cleara. Uskoro je razvijen test, a među prvih 550 uzoraka na sportašima bilo je 20 pozitivnih, među kojima poznati atletičari poput sprintera Dwaina Chambersa, kuglaša Kevina Totha, srednjoprugašice Regine Jacobs...

Kasnije se ispostavilo da je anonimni pošiljatelj bio Trevor Graham, kojeg je Marion napustila nakon razvoda od Huntera. Kao i tri godine ranije tijekom istrage o ondašnjem mužu, Jones je poricala bilo kakvu upletenost, saznanja o nesportskim potezima svog aktualnog partnera, kao i prevari s čekovima u koju se uvalio pokušavajući se izvući iz optužbi za doping. Glamurozna veza dvoje najbržih ljudi svijeta uskoro se raspala.

Debakl u Ateni

Što zbog fantastične karijere, što zbog veze s Montgomeryjem, što zbog filma Top Speed, u kojem je sudjelovala s drugim specijalistima za brzinu poput vozača i biciklista, Jones je imala status superzvijezde, a sve se češće pojavljivala i u zabavnim emisijama na televiziji.

Što zbog toga, što zbog svježeg majčinstva, što zbog istrage o povezanosti s aferom BALCO, Jones je na Olimpijske igre u Atenu otišla puno tiše nego četiri godine ranije u Sydney, kad je najavljivala pet zlata. Nedovoljno spremna za vrhunske rezultate u sprintu, nastupila je samo u skoku u dalj i u štafeti 4x100 metara.

Mnogi su, uključujući legendarnu Gail Devers, tražili da je se izuzme iz štafete jer bi u slučaju da ju se proglasi krivom i druge trkačice ostale bez medalje. Na kraju nije bilo ni važno jer iako su Amerikanke pomele kvalifikacije, finalnu utrku nisu završile. Pogriješila je upravo Jones, koja je trčala drugu izmjenu, ali je ostala bez daha i nije se uspjela iskoordinirati s Lauryn Williams te joj predati palicu na vrijeme.

U skoku u dalj Marion je završila peta i kući se vratila razočarana "više nego što riječi mogu opisati", najavivši da to nije bio njen olimpijski kraj nego da joj je cilj medalja 2008. No, nikad se više nije vratila vrhunskim rezultatima, iako je na račun stare slave i dalje zarađivala 70-80 tisuća dolara po utrci, a do Igara u Pekingu život joj se potpuno promijenio.

Ne zato što se ponovno spetljala s atletskom zvijezdom, sprinterom s Barbadosa Obadeleom Thompsonom, za kojeg se 2007. udala i rodila drugog sina Ahmira, nego zbog onog što je uslijedilo krajem godine.

"Ako je rekla da nije koristila doping, lagala je"

Još na ljeto 2006. federalni istražitelji povezali su je s prevarom s čekovima u kojoj je sudjelovao Montgomery. Ona je sve poricala, kao i kad su je godinama ranije optuživali za doping, no naknadno je dokazano da je svota od 25.000 dolara u višemilijunskoj shemi išla preko nje.

Osnivač instituta BALCO Victor Fonte već je godinama javno govorio o načinu na koji je njegov laboratorij opskrbljivao Marion steroidima, iznosio i detaljan program njenog dopingiranja, a čak je i Hunter svjedočio kako joj je pomagao s dopingom i gledao kako si ubrizgava steroide u trbušni zid. No, kako nikad nije pala na testu, nije mogla biti kažnjena. Doduše, 2006. joj je A uzorak urina pokazao prisustvo EPO-a, ali B uzorak ga nije potvrdio.

"Mislim da je donijela svoje odluke i da mora preuzeti odgovornost i i prihvatiti posljedice. Ako je rekla da nije koristila doping, lagala je", rekao je za ABC Conte, na što ga je Jones tužila za klevetu. Čak je i u nastupu u Oprah Showu odgovorila protuoptužbom za laž, no on je nastavio iznositi detalje.

"Donio sam joj u hotel uređaj zvan Novopen, naučio je kako si njime ubrizgati 4.5 jedinice hormona rasta, kako promijeniti iglu, podesiti dozu i rekao joj da sve ponavlja triput tjedno", ispričao je kasnije Conte za LA Times kao odgovor na njeno gostovanje kod Opre.

Bez obzira na nedostatak čvrstih dokaza i njenog priznanja, svi su "znali" da je Marion koristila steroide. A istražitelji su je konačno prisilili na priznanje prijeteći joj višegodišnjom zatvorskom kaznom zbog krivokletstva u slučaju s čekovima.

"Ja sam kriv za to", rekao je Montgomery za ESPN u intervjuu koji da dao 2009. dok je bio u zatvoru zbog spomenute prevare, ali i odvojenog slučaja dilanja heroina. "Uplela se u to da bi meni pomogla. Ja sam je pokušavao zaštititi, ali ona je istražiteljima pričala drukčiju priču, govorila da ne zna ništa, i to se nije poklapalo. Rekli su joj: 'Imamo te zbog ovoga, a ako ne priznaš da si koristila steroide, ideš u zatvor na pet godina zbog krivokletstva.' Znali su da je lagala o steroidima i stjerali su je u kut."

Priznala je u suzama. Oduzeli su joj sve i poslali je u zatvor

Pred sucem Kennethom M. Karasom 5. listopada 2007. Jones je priznala da je federalnim istražiteljima lagala pod prisegom o korištenju steroida uoči Olimpijskih igara 2000. te rekla da se osjeća krivom. Priznala je i da je davala lažne iskaze u slučajevima s BALCO-m i s čekovnom prevarom, a istog dana sazvala je press-konferenciju na kojoj je u suzama sve ponovila i javno.

"S ogromnom količinom srama stojim pred vama i priznajem da sam izdala vaše povjerenje. Davanje krivih iskaza bilo je nevjerojatno glupo i nemam koga okrivljavati za to osim sebe. Imate pravo biti ljutiti na mene. Iznevjerila sam sve, svoju zemlju i sebe", rekla je Marion Jones priznajući laži, krivokletstvo i - korištenje dopinga.

Američka antidopinška agencija izbrisala je sve njene rezultate od 1. rujna 2000., uključujući Olimpijske igre u Sydneyu, oduzela joj sve medalje i čak naložila da vrati sav novac od nagradnih fondova, a medalje su oduzete - pa kasnije ipak vraćene - i njenim kolegicama iz štafeta. Svi sponzori su je se odrekli, a kako je morala trošiti bogatstvo na odvjetnike i nije imala prihoda od novih utrka, uskoro joj se bankovni račun isušio na 2000 dolara.

Zbog nagodbe je dobila "samo" šest mjeseci zatvora - uz dvije godine uvjetne i 800 sati društveno korisnog rada - koje je odradila od ožujka do rujna 2008., pa je tamo ispratila i Olimpijske igre u Pekingu, o kojima je maštala kao pozornici za svoju posljednju veliku medalju.

U zatvoru je imala vremena za razmišljanje o pogrešnim odlukama i odlučila iz svega izaći jača. Pisala je pisma suprugu Obadeleu i djeci, objašnjavajući zašto je donosila te pogrešne odluke, a kasnije ih iskoristila za objavljivanje memoara u kojima se prisjetila i opasnih situacija iz zatvora, kao kad ju je druga zatvorenica napala. "Osjećala sam da mi je život u opasnosti i puknula sam. Udarila sam je prijenosnim frižiderom u lice i nogom u rebra", napisala je Jones.

Nije željela da je djeca posjećuju kako bi ih naučila lekciju o svojim pogreškama te kako ih ne bi od rane dobi naviknula na zatvorsko okruženje. Nakon izlaska iz zatvora rodila je trećeg sina, drugog s Obadeleom, i pokušala vratiti život na pravu stazu.

Povratak košarci u WNBA ligi i put iskupljenja

Atletska karijera zauvijek joj je završila, no s 34 godine počela se vraćati košarci i trenirati s WNBA ekipom San Antonio Silver Stars. Još 2003., šest godina nakon što je posljednji put igrala na koledžu, na WNBA draftu izabrao ju je Phoenix Mercury u nadi da će se Jones okrenuti košarci nakon Olimpijskih igara u Ateni, no to se, dakako, nije dogodilo.

Godinu dana Marion se pripremala da ostvari svoj stari san, a i testira samu sebe može li igrati košarku na najvišoj razini, te je 2010. potpisala za Tulsa Shock. "Donijela je neke loše odluke, ali svatko zaslužuje drugu priliku da zablista radeći ono što voli", rekao je predsjednik kluba Steve Swetoha, a trener Nolan Richardson dodao: "Na treninzima sam vidio igračicu savršenu za naš sustav. Zasigurno znam da može trčati, a svaka igračica u mom timu mora znati trčati."

Igrala je za Tulsu dvije sezone, ali malo i ne baš dobro. Nastupila je na ukupno 47 utakmica, a u drugoj sezoni za najlošiju ekipu lige postizala je manje od poena po susretu. Nakon druge sezone Tulsa ju je otpustila, ali Marion je u te dvije godine koristila svaku priliku da dokazuje kako se promijenila i tražila od mladih da uče na njenim pogreškama.

To, uostalom, radi i danas, pokušava se povezati s mladima i pomagati im savjetima, a istovremeno je trenerica fitnessa u organizaciji koja pomaže ljudima svih dobi i tjelesnih sposobnosti da budu aktivni i ostaju u formi.

"Sve su se one dopingirale, ali Marion je uhvaćena, a druge nisu"

Je li se iskupila za svoje grijehe? Je li kazna za njih bila prikladna? Je li zaista pokušavala varati ili je "samo" radila ono što su činili i svi drugi oko nje i što je smatrala potrebnim da ostane kompetitivna, da se ne dovodi u situaciju da čista gubi od drugih prevaranata?

Konačno, ako je već u adolescentskim danima bila tako dobra, bi li do svih svojih uspjeha došla i bez pomoći nedopuštenih sredstava? Ona je uvjerena da bi i da to njene odluke čini još glupljima. Victor Conte ne misli tako.

"Sve je bilo osmišljeno kako bi se mogla brže oporavljati i natjecati se na višoj razini dok je nastupala u brojnim disciplinama. Mislim da joj je u tom smislu pomoglo", rekao je Conte u intervjuu u kojem je razotkrivao detalje o dopingiranju Marion Jones, uključujući kalendar za korištenje The Cleara, EPO-a, hormona rasta i inzulina.

Ipak, stao je u njenu obranu tvrdeći da ona nipošto nije bila jedina aspirantica na medalje u sprintu koja je posezala za onim za čim nije smjela: "Vjerujem da je većina drugih finalistica na olimpijskoj utrci na 100 metara, ako ne sve do jedne, koristila sredstva za poboljšanje sposobnosti. Za neke su mi rekli njihovi treneri, drugima sam osobno davao doping."

Među njima je, svjedočio je Conte, bila i Žana Pintuševič-Block, koja je pobijedila Marion u finalu SP-a 2001. te je i sama 2011. suspendirana i ostala bez većine rezultata zbog suradnje s BALCO-m. No to ne znači, smatra osnivač zloglasnog laboratorija, da i Marion nije zaslužila kaznu.

"Od nje su se uvijek očekivali drukčiji standardi i uvijek je bila pod posebnim povećalom. Da se po svima drugima toliko čeprkalo, siguran sam da bi se svašta pronašlo. Iza njih su stajali i sponzori i treneri i liječnici koji su sve znali. Mislim li da joj je trebalo dopustiti da zadrži medalje iz Sydneya? Ne mislim. Ona je uhvaćena, a druge nisu."