MANCHESTER CITY je u osmom kolu engleske Premier lige gostovao kod Wolverhamptona očekujući komotnu pobjedu. Wolvesi su uvjerljivo najgora obrana lige s dopuštenim 21 golom do tog kola, dok je ekipa Cityja zabila u istom periodu 17 golova, više nego itko drugi.

City se ipak mučio puno više od očekivanog u ovom susretu. Wolvesi su poveli golom Jorgena Stranda Larsena u 7. minuti, nakon čega je City kroz čitav susret morao probijati njihov niski blok te paziti na potencijalnu kontru. City je u konačnici slavio rezultatom 2:1, a pobjednički gol je postigao John Stones u 95. minuti nakon kornera. Međutim, igrač koji je bio ključan u ovom susretu, kao što je to bio već nekoliko puta, bio je trenutno najbolji branič lige Joško Gvardiol.

Neprirodno je raditi ovo što radi Gvardiol

U 33. minuti susreta se Gvardiol našao u protivničkoj trećini u lijevom centralnom prostoru, onom koji danas analitičari i komentatori popularno zovu halfspaceom. Kao u utakmici četvrtfinala Lige prvaka protiv Real Madrida prošle sezone, pronašao je prostor i opalio slabijom, desnom nogom te rasparao mrežu protivnika.

Erling Haaland u toj utakmici nije uputio niti jedan udarac. Bio mu je to tek drugi put u dresu Cityja da je odigrao 90 minuta bez udarca. Tradicionalnog rješenja za probijanje bloka nije bilo, zbog čega je Gvardiol odlučio riješiti situaciju na svoj način.

Od sedam golova, koliko ih je postigao za City, ovo mu je bio šesti da zabija slabijom nogom. U prošloj sezoni je, osim Realu, zabijao i Lutonu, Forestu te dva Fulhamu, od čega je samo gol Forestu bio glavom. Protiv Lutona je opalio bombu s ruba kaznenog prostora, dok je protiv Fulhama imao sjajan prodor u sredinu te zabio u kut suprotan smjeru trka, a nakon toga i utrčavanje na drugu stativu.

Ove je sezone svoj prvi gol zabio u utakmici protiv Newcastlea tako što je lupio lažnjak lijevom Danu Burnu i onda desnom pospremio loptu u drugi kut, dok je drugi bio projektil protiv Wolvesa spomenut ranije.

Ovakvo ofenzivno oružje kakvo ima Gvardiol trenutno nema nitko na ovoj razini svjetskog nogometa. Jednostavno je neprirodno da nominalno lijevi bek ispucava rakete desnom nogom, ali da istovremeno ima i tu kontrolu da može jačom nogom lupiti lažnjak, namjestiti loptu na slabiju i plasirati u kut. Međutim, Gvardiol prkosi tim zakonitostima.

Zabija češće od nekih koji bi trebali zabijati

Niti jedan branič u ligi u ovoj kalendarskoj godini nije zabio toliko golova kao on, a čak su i neki puno eksponiraniji nogometaši, poput primjerice Judea Bellinghama, na manjem broju golova u tom periodu. Gvardiol samo na račun svog ofenzivnog učinka već isplaćuje uloženo Cityju, no ne treba zanemariti ni njegov primaran posao.

U izgradnji igre je jedan od najtočnijih dodavača na svijetu, a dodatno treba apostrofirati da je na poziciji na kojoj on igra taj postotak točnosti puno teže održavati nego stoperima koji će dati loptu prvom do sebe.

Ako uzmemo u obzir koliko često probija u protivničku trećinu te pritom ulazi u riskantne prostore, tada njegova uspješnost u davanju bilo kratkih bilo dugih lopti vrijedi još više. Gledajući te brojke u zadnjih godinu dana u svim natjecanjima, Gvardiol se nalazi u top 1% bekova svijeta.

Cityjevi problemi u obrani nemaju veze s njim

Par mjeseci nakon dolaska u City je bio pod kritikama engleskih medija koji su mu tražili mane gdje god su mogli kako bi isplaćeni iznos za njega nazvali neopravdanim. Iako je imao svojih grešaka, kao što ima nekih i sada, nije ga se nikako moglo prozvati isključivim krivcem za neke od primljenih golova u tom periodu.

City je i sada upao u određene defenzivne probleme, što je čudno reći za momčad koja je upravo nanizala 31 utakmicu bez poraza u ligi - što je klupski rekord. Ali kada se usporedi njihov start prošle sezone s ovom, vidi se da protivnici kreiraju više velikih prilika protiv njih nego tada. Momčadi poput Wolvesa i Fulhama su pokazale da su ranjivi. To je doduše najmanje krivica Gvardiola.

Izostanak Rodrija i Kevina de Bruynea znači da City češće izgubi loptu prilikom izgradnje napada negoli inače, a to omogućuje protivnicima da u tranziciji kazne takve situacije. Istovremeno, City je pomalo izgubio na fizičkoj moći, pa su situacije kao protiv Fulhama u kojima Raul Jimenez može primiti dugu loptu i odložiti je natrčalom igraču također češće.

Pep Guardiola, primjerice, zna u igru postaviti Kylea Walkera da svojom brzinom anulira taj nedostatak, međutim isti taj Walker ima ozbiljnih problema s pozicioniranjem, zonskom obranom i postavljanjem zamke zaleđa. Rico Lewis je pak kvalitetniji u igri s loptom, ali nema tu fizičku moć kakvu ima Walker.

Pep o njegovom stanju uopće ne mora razmišljati

Postoji mnogo tih varijacija gdje Pep mora odlučiti s kojim prednostima i kojim manama može ući u nadolazeći susret, no s Gvardiolom takvog pitanja uopće nema. Posjed, povratni trk, zonska obrana, obrana na čovjeka, što god da se zatraži od njega, on to u ovoj sezoni radi na vrhunskoj razini.

Dovoljno je vidjeti primjer bekova koji su odigrali približno isti broj utakmica kao on u ligi i njihovu defenzivnu stabilnost. Aaron Wan-Bissaka je jedini koji je manje puta predriblan i pretrčan od Gvardiola, a radi se o igraču kojem je to supermoć i koji je godinama držao status beka kojeg je najteže proći jedan na jedan.

Kada se na to nadodaju još i poprilično uspješne stavke duel i skok igre, sposobnosti čitanja protivničkog dodavanja te presijecanja istog te općenite defenzivne inteligencije, onda nema sumnje da je Gvardiol posebna sorta modernog braniča. Jer niti jedan ne može raditi sve to, a paralelno biti i ofenzivna neman koja ti u bilo kojem trenutku može proparati mrežu slabijom nogom.