ZAPOVJEDNIK obrane Škabrnje Marko Miljanić svake godine sudjeluje u obilježavanju Dana sjećanja u ovom mjestu. Za N1 ove godine kaže kako nitko ništa nije napravio da se zločinci dovedu pred sud pravde.

"Da zamažu oči će baciti neku medicinsku sestru, pilićarku. Gdje su pukovnici? Ja ću im dati adrese u Beogradu. Gdje su oni koji su doveli specijalce na Jabuku, zna se sve tko je ratovao, nismo mi u Zanzibaru da ne znamo tko nas je napao", kaže Miljanić.

"Nismo mi pali u jednom danu, mi smo tri mjeseca vodili borbu da sačuvamo ovo svoje ovdje i platili smo cijenu jer nismo htjeli bježati. Nitko nije odgovarao i nitko neće odgovarati. Mora se promijeniti politika prema hrvatskim braniteljima", jasno poručuje Miljanić.

Zločini u Škabrnji

Podsjetimo, 18. studenoga obilježava se 33. godišnjicu stradanja civila i branitelja u Škabrnji u napadu koji su pod zapovjedništvom Ratka Mladića počinili pripadnici bivše JNA i srpskih paravojnih postrojbi.

Toga dana mučki je ubijeno i masakrirano 43 civila i 15 hrvatskih branitelja, a ukupno je u Domovinskom ratu Škabrnja imala 56 civilnih žrtava i 25 poginulih branitelja. Nakon rata još je šestero mještana stradalo od zaostalih minsko-eksplozivnih sredstava.

Do oslobođenja u Vojno-redarstvenoj operaciji Oluja 1995. godine u Škabrnji je ubijeno 86 osoba.

Napad na Škabrnju počeo je 18. studenoga 1991. godine rano ujutro iz dva smjera. Jedna kolona tenkova i oklopnih transportera s kamionima pješaštva došla je preko Zemunika Gornjeg, a druga iz smjera Biljana Donjih.

Glavni udar i težište napada agresora bili su na zapadnom ulazu u Škabrnju, kod zaseoka Ambar i Ražovljeve glavice, gdje su uz žestoku vatrenu potporu iz neprijateljskih uporišta i zrakoplovstva angažirane jake tenkovsko-pješačke snage JNA, srpske paravojne snage SAO Krajine i dobrovoljačke skupine iz Srbije i BiH.

Do središta sela i crkve Velike Gospe paravojne snage i pripadnici JNA došli su tek predvečer tjerajući ispred tenkova zarobljene branitelje i civile kao živi štit.

Civili, pretežito žene, djeca i starije osobe, koji su se skrili u podrumima i drugim zaklonjenim prostorima, nasilno su izvlačeni van, ubijani i masakrirani. Stotinjak civila, uglavnom žena i djece, zarobili su i odveli u Benkovac.

Za zločine u Škabrnji osuđena samo – medicinska sestra

Po završetku napada Škabrnja je spaljena i u potpunosti uništena, a crkva do temelja srušena. Nakon što je selo opustošeno, cijelo je područje minirano. Civili koji su bili pošteđeni kasnije su predani hrvatskoj strani u mjestu Pristegu, a muškarci su zatočeni u kninskim logorima te kasnije razmijenjeni.

Za zločine u Škabrnji osuđena je samo nekadašnja medicinska sestra Zorana Banić, i to za kršenje međunarodnog prava, odnosno za sudjelovanje u napadu i ubijanju stanovništva u Škabrnji 18. studenoga 1991.

Najprije je u odsutnosti osuđena na 20 godina zatvora, a po uhićenju u Švicarskoj 2001. i izručenju Hrvatskoj na ponovljenom suđenju bila je osuđena na 13 godina zatvora. Nakon poništenja te odluke na još jednom ponovljenom suđenju osuđena je na deset godina, a Vrhovni sud je smanjio tu kaznu na šest godina. Iz zatvora je izašla u listopadu 2007. godine.