NEMOGUĆE je zamisliti filmske devedesete i dvijetisućite bez njega. Bio je nezaobilazan kao šarmantan, pomalo nespretan i sramežljiv Englez u romantičnim komedijama kao što su Četiri vjenčanja i sprovod, Ja u ljubav vjerujem, Zapravo ljubav te ipak nešto drugačiji, ali svejedno prokleto šarmantan u serijalu o Bridget Jones.

No, da Hugh Grant ima i drugu, mračniju stranu, mogli smo se uvjeriti prošle godine u televizijskom prijenosu uoči dodjele Oscara, kad je tijekom uobičajenog kratkog intervjua na crvenom tepihu toliko iritantno nezainteresirano, šturo i bezvezno odgovarao na pitanja modela Ashley Graham u ulozi novinarke da je to graničilo sa zlobnim ponižavanjem. 

Zločesta strana Hugha Granta

Posljednjih godina Grant sustavno gradi svoju zločestu stranu oslanjajući se na slatkasti background dosadašnje karijere te na njemu kreira neke sasvim drugačije i neočekivane likove.

Očito je koliko uživa u ulogama perfidnih nitkova u Paddingtonu 2, Gospodi (filmu, ne seriji) ili Operaciji Fortuna: Prevara stoljeća, kao i HBO-ovoj miniseriji Slom (The Undoing), ostajući pri tome i kao negativac podjednako neodoljiv kao pozitivac.

Upravo je na toj premisi sagrađen lik ekscentričnog gospodina Reeda kojemu je nemoguće odoljeti, kako nama gledateljima tako i dvjema mladim i nadobudnim mormonkama u filmu Heretik.

One su sestra Paxton (Chloe East iz Fabelmansa) i sestra Barnes (Sophie Thatcher. koju smo gledali u Yellowjackets), pripadnice su Mormonske crkve te poput Jehovinih svjedoka idu od kuće do kuće kako bi preobratile poneku zalutalu dušu.

Između toga razgovaraju o sasvim običnim stvarima koje se, doduše, u njihovom slučaju ipak čine ponešto neobičnim, npr. o veličini kondoma brenda Magnum. To je diskusija kojom jako zabavno i započinje film. 

Sestra Paxton je mlađa i neiskusnija, do sada još nije preobratila nijednog vjernika pa se nekako nada da bi simpatični gospodin Reed mogao biti njezin prvi uspjeh. On je, naime, iskazao interes da sazna više o Crkvi Isusa Krista svetaca posljednjih dana, kako se službeno zove Mormonska crkva.

I doista, kad im otvori vrata, pomalo nesiguran, u simpatičnom šarenom džemperu te ih pozove na pitu od borovnice koju upravo priprema njegova supruga, Grantov gospodin Reed čini se kao dobroćudni školski profesor, odnosno laka meta za mlade mormonke koje žele proširiti svoju vjersku zajednicu. No, uloge lovca i lovine vrlo brzo će se zamijeniti.

Ugodan uvodni razgovor s vremenom ulazi u neki bizaran tijek. Ispostavit će se da je gospodin Reed veliki poznavatelj svjetskih religija, da Mormonsku crkvu poznaje mnogo bolje od samih propovjednica te da znanje ne crpi samo iz čuvenog mjuzikla The Book of Mormons, u kojemu se autori South Parka sprdaju s mormonima, iako i njega spominje.

Prva polovica filma rastura (kao i Hugh)

Djevojke uskoro pomisle da supruga zapravo ne postoji te da bi trebale što prije izaći iz kuće. No, kad im to ne pođe za rukom, postaju dio perverzne igre mačke i miša u kojoj fitilj izgara sporo, ali se zato krv u žilama smrzava brzo. 

Ne pomaže ni učen i duhovit monolog o povijesti religija i međusobnoj sličnosti njihovih narativa, kao i sličnosti s narativima suvremenih kulturnih fenomena.

Osim zanimljivih analogija s Monopolijem i Radioheadom, jedan od primjera je i film Ratovi zvijezda: Fantomska prijetnja, a Grantova je urnebesna imitacija Jar Jar Binksa uskoro postala viralna. Usput rečeno, dotični je nedavno priznao da nikada nije gledao Ratove zvijezda te da je Jar Jar Binksa skinuo nakon što ga je pogledao na YouTubeu.

Iz današnje perspektive dojma sam da smo Hugha Granta u njegovim zvjezdanim danima uzimali olako, zdravo za gotovo, barem ja jesam, pa tek sada osvještavam koliko je zapravo genijalan glumac, mnogo šire glumačke lepeze nego što bismo očekivali.

Heretik funkcionira samo zbog njega, a upravo prepričana filmska ekspozicija svakako spada među ono najbolje što sam ove godine gledao na filmu. Pametno napisana, maestralno režirana, duhovito odglumljena prva polovica filma rastura i jedino što sam želio jest da traje što duže.

No, film na pola puta ostaje bez benzina

No, kako kaže poznati šlager, svemu dođe kraj, pa tako i uvodu u Heretika, a kad je počeo drugi dio, dakle core business svakog pravog horora, onaj u kojemu će djevojke morati izabrati kroz koja će vrata izaći i suočiti se s užasom, ali i s vlastitom vjerom, posve sam izgubio interes za njega. 

Pošteno rečeno, Grantov ekspoze o religijama nije nam pružio neke originalne ni duboke uvide, sve je to već prožvakana, banalna pop filozofija za tinejdžere, podjednako vjernike i nevjernike, ali je izuzetno zabavno garnirana.

No, čim djevojke prođu kroz vrata, zabava prestaje, a osim prilično odvratnih prizora kasapljenja, drugi dio filma posve odustaje od autoironične zajebancije te umjesto nje pokazuje smrtno ozbiljnu ambiciju da nam predoči neke zaključke o ljudskoj prirodi kao temelju religioznosti, o submisivnosti, kontroli i… još koječemu. E, tu me tek izgubio. 

Redateljsko-scenaristički dvojac Bryan Woods i Scott Beck više od deset godina je pripremao ovaj film, no dok su istraživali religije, vrijeme su kratili pišući scenarije za Mjesto tišine i Boogeymana.

Svim je ovim naslovima zajedničko da pokušavaju u žanr horora udahnuti nove ideje, motive i registre, što nekad ispadne pametno i kreativno (Mjesto tišine, prvi dio Heretika), a nekad tek iritantno (drugi dio Heretika), no svakako predstavljaju osvježenje za žanr koji se tradicionalno muči s repetitivnošću. 

Repetitivnost nas pak vraća na temu Heretika, koji kao da je na pola puta ostao bez benzina, odnosno bez kreativnosti, pa se iz horor-trilera bliskog npr. Miseryju razočaravajuće lako vratio klasičnim tropima i klišejima bezbrojnih psihopatskih horora. Grant je zabavan dok zločestog momka oblaže šarmom i humorom, no kad se pretvori u pravog zlikovca i još k tome s agendom, čarolija nestaje. 

Nevjerojatno, ali čak i Hugh Grant tada postaje zamoran, a film se pretvara u njegovu malu sadističku igraonicu. Kao da želi testirati koliko odvratnosti možemo podnijeti. Ma može se, ali čemu kad nagrada u obliku neke inteligentne poante, nažalost, izostaje.