S VIŠE od 40 godina karijere iza sebe, legendarni radijski voditelj Siniša Švec bio je vjerojatno jedan od najpoznatijih glasova hrvatskog radijskog etera, ali s obzirom na stanje radijske ponude, bilo bi pogrešno svesti ga tek na to da je bio "jedan od prepoznatljivih".

Njegov "ratni put" započeo je sredinom osamdesetih na tadašnjem Omladinskom radiju, koji bi se mogao doživjeti kao svojevrsni temelj na kojem je gradio svoj stil i pristup poslu.  

Na radio je stigao gotovo slučajno, ostavivši iza sebe dobro plaćen posao u ozbiljnoj korporaciji kako bi se upustio u nepoznato. Prihvatio je honorar koji je bio dvadeset puta manji. Unatoč tome, nikada nije zažalio zbog te odluke. Radio mu je postao više od posla – bio je to prostor slobode, kreativnosti i prilika da s publikom dijeli glazbu, ideje i osobne stavove.

Sve je počelo od Omladinskog

Omladinski radio bio je, kako je često naglašavao, pravi "melting-pot ideja, ljudi i znanja", a i često je s ponosom isticao da su ideje i način stvaranja programa na Omladinskom radiju bili ispred svog vremena i postavili nove standarde za medije u regiji.  

Bio je tamo od prve godine postojanja, a "vatreno krštenje" bilo je u kultnoj emisiji Radio tulum. Format emisije vrtio se oko toga da su slušatelji pozivali publiku na svoje tulume, a Švec je, prema riječima legendarnog Nevena Dubravčića Belog, bio idealan izbor za DJ-a. Prva pjesma koju je pustio u eter bila je Manic benda Colourbox, čime je započeo svoj put inovativnog radijskog stvaratelja.  

Današnjim klincima to će možda zvučati suludo jer streaming servisi iste nam sekunde "istovaruju" svu novu glazbu, ali Siniša je jednim dijelom bio poznat i po tome što je uvijek među prvima donosio novu glazbu. Primjerice, legendarni album The Smithsa The Queen Is Dead Omladinski je emitirao već 1986., što je u to doba bilo revolucionarno. Bio je i suvoditelj emisije Van struje, posvećene alternativnoj glazbi, te autor jinglova za emisije poput Aktualni 101, gdje je također koristio omiljenu glazbu. 

Omladinski, kasnije daleko poznatiji pod imenom Radio 101, postao je priča za sebe. Štoviše, postao je referenca jer doslovno svi novi projekti bivše ekipe sa Stojedinice u sebi su nosili obećanje da će pokušati održavati duh tog radija i stil kakav se pokušava i danas održati. 

Tijekom godina, Siniša je postao jedan od ključnih DJ-a Radija 101. Kao dio One Man Music Showa, bio je prepoznatljiv po svojoj glazbenoj selekciji i oštrim političkim i društvenim komentarima. Uvijek na tankoj granici političke korektnosti, koristio je radio kao platformu za izražavanje mišljenja koja su često rezonirala s publikom, iako je to ponekad izazivalo kontroverze.  

Novi počeci s Yammat FM-om

Nakon turbulentnih devedesetih i bankrota Radija 101 Švec je postao dio ekipe koja je 2015. pokrenula Yammat FM. 

"U petak, 06.02.2015. u 07:00h ujutro, ne propustite ono što se nikako ne smije propustiti! Švec & Peh se vraćaju za mikrofone i... sve to ide u eter. Kreće Yammat FM na 102.5 MHz. Sve što trebate čuti je Ljubav!" objavili su prije gotovo 10 godina. 

Zagreb i bliža okolica tada su dobili novu radijsku postaju - Yammat FM.

Inače, radi se o projektu koji su s producentom, pokojnim Alenom Balenom, pokrenuli Siniša Švec i Milan Peh, udarni dvojac Radija 101 iz njegovih najboljih dana, ali odmah od starta željeli su izbjeći pokušaje da žive na staroj slavi i naglasili da njihova namjera nije stvoriti "novu Stojedinicu".

Ono što su željeli bilo je oduprijeti se "formatiranju" koje se u Švecovim krugovima tretiralo kao najgore što se radiju može dogoditi. Švec je isticao kako Yammat FM ne slijedi trend igranja na sigurno i bombardiranja slušatelja selekcijom hitova koje svi ostali puštaju, već se trudi publici ponuditi kvalitetan i promišljen sadržaj. 

Strastveni kritičar "instant-glazbenog smeća"

"Uvijek postoji neka pozitivna trema, ali za mene je ovo već treći ovakav projekt koji započinjem pa znam što treba očekivati i na što treba biti spreman. To je kao vožnja bicikla. Ako si ga jednom vozio, uvijek ćeš znati kako se okreću pedale. Postoji nervoza, ali u krajnjoj liniji, gle, boca šampanjca i koji Normabel i sve je pod kontrolom", rekao je tada za Index.

Sve ovo bio je odraz njegova osobnog stava prema glazbi. Bio je strastveni kritičar suvremene hiperprodukcije "instant-glazbenog smeća", ali je vjerovao u postojanje kvalitetne, progresivne glazbe koja se mora aktivno tražiti. Doduše, smrt radio formata godinama se predviđao i zaista, nije teško doći do zaključka da budućnost nije sigurna, ali Švec je bio uvjeren da će radio, sve dok ga stvaraju živi ljudi za žive ljude, opstati i pronaći novu generaciju slušatelja.  

"Dosta sam razmišljao o tome prateći mlade generacije koje gube interes za bilo čime što iste sekunde ne mogu downloadati i kliknuti. Međutim iznenadio me razgovor s mladim ljudima kad sam doznao da je danas još uvijek 'pojam' doći na radio. Interes još uvijek postoji i to me u stvari iznenadilo. Zanima ih hoće li biti prilike za mlade bendove i kakvu ćemo glazbu puštati, a mi ćemo dati priliku da se izraze kroz eter. Budućnost je svijetla u tom smislu", rekao je svojevremeno za Index.

Švecov glas nadilazio je granice radija. Posudio ga je brojnim crtanim likovima – od Jure u Pobuni na farmi do Gruba u Čuvarima šume. Njegov talent mogao se čuti i u kultnim emisijama poput Zlikavci, gdje je oživio lik patera Vjerana Božića koji je bio nezaboravna parodija glasa Ivana Pavla II.

"Najbolji posao na svijetu, on je radio najbolje na svijetu"

Osim radija, Siniša je volio kuhati, što je postalo dio njegovog identiteta. Planirao je izdati kuharicu koju je želio nasloviti Švecka kuharica.  

Ukratko, sudeći prema svim reakcijama njegovih suradnika i onih koji su ga poznavali ili samo slušali, Siniša Švec bio je jedinstvena figura hrvatskog etera – glas koji je oblikovao radijsku scenu, neumorni promotor kvalitetne glazbe i čovjek s nesvakidašnjim talentom za povezivanje s publikom. 

Međutim možda je najbolje da tekst završimo citatom Milana Peha, njegovog dugogodišnjeg suradnika, koji je napisao: "Još kao klincu po glavi mi se vrtjela ideja da bih jednog dana mogao raditi na radiju, a kad sam čuo njega, bio sam siguran da želim raditi na radiju. Jer, iako se radio doma slušao otkad znam za sebe, kada sam čuo njega, bilo je to nešto sasvim drugo – Siniša Švec, potpuno drugačiji i neponovljivi! 

A onda sam i ja došao na radio i od prvog ozbiljnijeg kontakta kada me pitao 'jel' voliš ti hladne pohance?', a ja odgovorio da ne znam, jer se ne stignu ohladiti, nekako smo kliknuli... i gotovo 35 godina kasnije, od kojih smo 20-ak provodili često urnebesna jutra petkom u eteru, izuzetno sam mu zahvalan na svemu što sam od njega, posredno i neposredno, naučio da bih i dandanas mogao raditi najbolji posao na svijetu... 

A taj najbolji posao na svijetu, on je radio najbolje na svijetu."