17. STOLJEĆE u Engleskoj obilježio je unikatan period kada na otoku nije postojala monarhijska vlast. Radi se o vremenu Olivera Cromwella, koji je 16. prosinca 1653. godine postao Lord Protector of the English Commonwealth. Bio je to prvi put da je ista titula vrijedila u Engleskoj, Škotskoj i Irskoj.

Oliver Cromwell bio je engleski vojnik koji se borio protiv režima kralja Charlesa. Charles je svojim djelovanjem izazvao tri rata na području Britanskog otočja te su rezultirali njegovim porazom. 

U tim ratovima istaknuo se gospodin Cromwell, čiji je utjecaj uvelike narastao tijekom 1640-ih. Nakon što je Charles izgubio ratove i skrivao se u Škotskoj, Cromwell je naredio njegovo uhićenje, a kasnije i pogubljenje. Tako je Oliver postao "čovjek koji je ubio kralja".

Percepcija kraljeva u 17. stoljeću

Danas nam je ubojstvo osobe na visokoj funkciji jednako strašno kao i kada u vijestima čitamo o ubojstvu bilo kojeg čovjeka, no u ono vrijeme percepcija kralja bila je bitno drukčija nego danas. 

Kraljevi 17. stoljeća su bili smatrani polubožanstvima. Oni su narodu govorili kako je sam Bog odabrao njih i njihovu lozu da vode zemlju jer je njihova sudbina drukčija i bitnija od one običnog čovjeka.

Premda to nama može zvučati smiješno, u vremenu kada nisu postojale novine niti su ljudi bili informirani o svijetu oko sebe, takva je priča zvučala vrlo uvjerljivo. Zato je dio naroda osudio Cromwellovo ubojstvo kralja te interpretirao taj čin kao nešto nemoralno i nešto što se ne slaže s Božjim planovima.

Neovisno o tome, Cromwell je 1653. postao lord protector i nominalno vlast dijelio s parlamentom. On je idućih pet godina djelovao kao svojevrsni diktator, odnosno osoba u čijim su rukama bile sve poluge vlasti u regiji. S parlamentom se često svađao, no uvijek je uspio ignorirati njihove zahtjeve i provoditi svoju volju. 

Cromwell kao lord protector

Donio je Instrument of government, prvi engleski ustav, i tako učinio zemlju republikom. Njegova vladavina obilježena je ratom s Nizozemcima, što su mu zamjerali u velikoj mjeri jer je time povećan porez u zemlji koja se oporavljala od godina i godina građanskih ratova. Dodatne zamjerke pojavile su se kada je poveo vojsku na Irsku, gdje su ubijani protivnici vlasti pune dvije godine.

Popularnost mu je opadala s većinom političkih poteza, no ništa ga nije toliko okaljalo kao njegova vjerska politika. Cromwell je bio puritanac koji je htio Englesku "očistiti od nemorala" i odvesti na "pravi put".

U praksi je to značilo da je svaki oblik zabave koji je narod preferirao bio ukinut ili ilegalan. Mnoga kazališta su zatvarana jer "nisu bila u skladu s puritanskim načelima", a policija bi gasila lokalne tulume i plesnjake pod argumentom da se samo razvratnici okupljaju kako bi plesali.

Najveći gaf: Ukinuo je blagdanske proslave

Međutim, najviše problema izazvao je dekret kojim je objavio da ukida božićne svetkovine i proslave. Njih je nazvao nemoralnim te smatrao da degradiraju pravu važnost Božića. Narod je narednih godina slavio Božić u tajnosti, bježeći od policije.

Cromwell je umro 1658. godine, a titulu je naslijedio njegov sin Richard. U tom trenu engleskoj aristokraciji, kao i običnom puku, bilo je već dosta Cromwellovih ideja te nisu htjeli još jednog da provodi tiranske politike. Monarhija je bila obnovljena već 1660. godine.

Neovisno o njegovim politikama i restrikcijama, Cromwell je u britanskoj povijesti ostao zapamćen kao jedini vladar koji nije bio kralj, ali i kao prva osoba koja je ujedinila Englesku, Škotsku i Irsku te stvorila jedinstven politički entitet na području cijelog Britanskog otočja.