NA DAN kad su svjetski mediji izvjestili da je sirijski diktator Bašar al-Asad napustio zemlju, u ludbreškoj obiteljskoj kući radosno su nazdravljali šampanjcem, uvjereni da će ubuduće Safwan Tayfour bez straha moći posjećivati rodnu Siriju.

Safwan Tayfour, danas vitalan 74-godišnjak, još je u vrijeme Jugoslavije došao na studij kemije, koji je uspješno završio u Sarajevu. Oženio se suprugom Verom, koja je radila u kliničkom laboratoriju u Koprivnici, a on je stekavši diplomu bio šef laboratorija u Slunju i potom u Ludbregu.

Zov rodne domovine bio je snažan, pa se s obitelji 1988. godine vratio u Homs. Tu je osnovao i vodio klinički laboratorij.

"Volim svoju Siriju, poglavito Homs, čiji stanovnici gaje specifičan crni humor", kaže Tayfour, kojem je žao što u svijetu vlada potpuno pogrešna slika o njegovu narodu.

Kaže da su duhom tipičan mediteranski narod, veseo, velikodušan, karakterno sličan Grcima i Talijanima.

S druge strane, hrvatski narod Sirijcima nije nepoznanica. Mnoge su ovdašnje kompanije bile angažirane u njegovoj domovini, a dobar dio Sirijaca školovao se na prostoru Jugoslavije.

"Nemojte slučajno koristiti hrvatske psovke na sirijskim ulicama jer će vas razumjeti", kaže Tayfur smijući se. 

Posao u srcu Homsa je cvjetao. Zahvaljujući njemu stvorio je svojoj obitelji lagodan život. No represija režima prema sirijskom narodu stalno ga je morila. 

Godine 2000. dolaskom Bašara al-Asada na vlast činilo se da će Sirija postati otvorenije društvo. U to je i Tayfour isprva povjerovao.

Režim je pozvao intelektualce, stručnjake i profesore s fakulteta na otvoreni razgovor o budućnosti zemlje. Vjerujući da za Siriju dolaze svjetliji dani, predstavnici civilnog društva našli su se za istim stolom s režimskim ljudima.

Tri mjeseca kasnije svi predstavnici civilnog društva s toga sastanka završili su u zatvoru.

Utamničenje

Hafez al-Asad, Bašarov otac, Sirijom je vladao od 1971. do 2000. godine. Kakav je to režim bio, kaže Tayfour, najbolje govori podatak da je u Siriji djelovalo čak 17 obavještajnih službi koje su imale jednak budžet kao i vojska, koja se naoružavala za oslobođenje Golanske visoravni. 

Sve to oružje kasnije je usmjereno protiv vlastitog naroda.

Posebno teški dani za sugovornika Hine dolaze 2005. godine kad je stavio potpis na deklaraciju iza koje su stajali sirijski i libanonski intelektualci i aktivisti za ljudska prava. 

Njome se tražilo da predstavnici vlasti u Siriji i Libanonu podrže širok skup liberalnih demokratskih načela na kojima bi se zasnivale promjene u zemlji.

Nije trebalo proći mnogo da se podupiratelji dokumenta nađu iza rešetaka.

U ćelijama veličine 45 četvornih metara nalazilo se 85 zatvorenika. Kreveti su bili na kat, a kako ih nije bilo dovoljno, većina je, kaže, spavala na podu natiskana poput sardina.

"Mi politički zatvorenici dijelili smo prostoriju s kriminalcima i ubojicama", ističe Tayfour koji se smatrao sretnikom jer je imao svoj ležaj.

Nije se dugo zadržao u kaznionici zahvaljujući tome što se njemački kancelar Gerhard Schröder i dobar dio stranih diplomata angažirao da se njega i još nekolicinu političkih zatvorenika oslobodi.

"Nažalost, bilo je onih koji tada nisu izašli na slobodu i njih smatram pravim žrtvama", naglašava Tayfour. Misli da mu je olakotna okolnost pri puštanju na slobodu bila to što je imao hrvatsko državljanstvo. 

Nakon toga mu je zabranjen izlazak iz Sirije i jasno mu je bilo rečeno da će, prijeđe li crvenu liniju u svojim istupima, ponovno u tamnicu. 

Spas 

Iako je bio na popisu tajnih službi, Tayfour je zahvaljujući hrvatskoj putovnici ipak uspio napustiti Siriju. 

"Kad je oficir na granici u ruke uzeo putovnicu, pitao me živim li u Hrvatskoj, što sam po struci i slična pitanja. Zaključio sam da nije na sebe želio preuzeti odgovornost zatvaranja hrvatskog državljanina pa me pustio", svjedoči Tayfour. Prešavši granicu, mislio je da mu nema povratka u domovinu do pada režima.

Ipak, kaže sa smiješkom, prije nekoliko mjeseci skupio je hrabrost i posjetio Siriju. Ohrabrio se i stoga što je znao da je režim oslabio zbog sveprisutne korupcije uzrokovane neimaštinom i činjenice da se na potpisnike deklaracije pomalo zaboravilo jer su u prvi plan interesa tajnih službi došli vinovnici Arapskog proljeća.

Znao je da će ga vjerojatno u slučaju problema pokoja novčanica gurnuta u džep oficira spasiti neprilika.

"Plaća Asadova vojnika mjesečno je iznosila svega 40 dolara. Da bi preživjeli, postavljali su kontrolne barikade i propuštali ljude za samo nekoliko centa", objašnjava Tayfour.

Stoga vjeruje, da nije došlo do ovog prevrata, režim bi se s vremenom raspao sam. 

U Siriji se zadržao dva mjeseca. Kaže da je svoju ordinaciju našao potpunu devastiranu. Osim što je u potpunosti opljačkana, čak su izvađene utičnice iz zidova i mramor s poda.

Uvjeren je da će se mnogi Sirijci ipak vratiti u domovinu. 

"Vjerujem da će se oni koji nisu osnovali obitelj u Europi vratiti doma, taj proces već je započeo", kaže Tayfour. 

On se neće trajno vratiti u Siriju jer vezan je za kćer, koja iz Zagreba seli u Varaždin, a sin je postao Virovitičanin.

Gadovi iz Hezbolaha

Složenost stanja u Siriji za vrijeme tiranije ilustrira situacijom s Hezbolahom. Ta je militantna libanonska skupina zbog svojih sukoba s Izraelom u početku bila dobrodošla u Siriji.  

Imali su podršku i simpatije društva i nitko od njihovih pripadnika nije spavao pod šatorom, nego su im ustupljeni stanovi, kaže Tayfour.

Uskoro se pokazalo da je riječ "o običnim gadovima i kriminalcima koji švercaju kaptagon koji je bio glavni prihod Bašarovog režima nakon što je uvedena ratna ekonomija", rekao je.

Riječ je o drogi koja je široko rasprostranjena na Bliskom istoku.

Hezbolah je zauzvrat zdušno podržavao Bašarov režim i ubio na desetke tisuća Sirijaca, kaže Tayfour. 

"Velik dio članova Hezbolaha i ostalih militantnih skupina su obični plaćenici regrutirani iz najsiromašnijih dijelova društva. Primjera radi, plaća pripadnika Hezbolaha iznosi od 800 do 1400 eura, što je dovoljno da njihove obitelji lagodno žive", tvrdi Tayfour.

Sirija je Putinu bila poligon

Govoreći o ulozi Rusije koja je nesebično pomagala održavanju Asadova režima, kaže da je Putinu, između ostaloga, Sirija poslužila kao vojni poligon za vježbanje rata koji će uslijediti u Ukrajini.

"Njihovo najmodernije naoružanje korišteno je za sravnjivanje sa zemljom cijelih civilnih četvrti", ističe Tayfour i domeće da ga je srce boljelo kad je prilikom zadnjeg posjeta domovini vidio rezultate ruskog upliva u Siriju.

Na pitanje kako to da se u samo nekoliko tjedana urušio Bašarov režim, odgovara da su upravo niska plaća vojnika i korupcija odigrale veliku ulogu. Jednostavno nisu željeli ginuti za bogate vlastodršce i pucati na narod.

Svi su se iznenadili brzom padu Alepa, a razlog je bio taj što se vojska nije željela boriti. Gradovi su padali poput kule od karata.

"Treba znati da otprilike 95 stanovnika nije podržavalo Bašarov režim, pa je običan narod bio od velike pomoći ne tako velikoj skupini naoružanih boraca HTS-a", kaže Tayfour.

Želi da uspostavom nove Sirije ona postane demokratska i da štiti slobodu svakog pojedinca. No skeptičan je jer bi trusni politički prostor Bliskog istoka, na kojem se miješaju interesi raznih skupina i država, mirnu budućnost njegove domovine mogao dovesti u pitanje.