STANOVNICI ruralne Hrvatske, koja zauzima četiri petine državnog teritorija, htjeli bi ostati živjeti u svojim domovima, ali im je za to nužna pomoć središnje vlasti, u koju imaju nisko povjerenje, rezultat je socioloških istraživanja objavljenih u dvije doktorske disertacije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Prva disertacija, Vladimira Ivanovića, ključno ocjenjuje da opstanak u hrvatskim ruralnim područjima ovisi o onome za što se pojedinci vlastitim radom izbore, a manje o sustavno organiziranim, isplaniranim i provedenim strategijama razvoja.

Druga, Brune Šimca, zaključuje kako većina mladih, inače "kompleksne i heterogene društvene skupine" o kojoj "ovisi budućnost hrvatskih ruralnih područja", iskazuje namjeru ostanka i daljnjeg življenja u vlastitom ruralnom naselju.

Radovi su nastali u okviru projekta "Socijalno-ekološki izazovi ruralnog razvoja u Hrvatskoj" čija je voditeljica sociologinja Tijana Trako-Poljak na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Negativna slika - pretjerano simplificiranje

Činjenica da otpornost ovisi o pojedincu dugoročno može predstavljati problem, jer nedostaje značajan, kontinuiran i usmjeren poticaj iz centra, ističe se u disertaciji.

Ivanović dodaje da je poticaj iz centra važan kako bi se poboljšao položaj stanovnika hrvatskih ruralnih područja i učinio ih boljima za život, ali i relevantnima na nacionalnoj i široj razini. Zaključuje da izrazito negativna slika ruralnih područja u Hrvatskoj kao prostora nezaustavljivog odumiranja, kakva je nerijetko prisutna u medijima i statističkim podacima, nije nužno pogrešna, ali da svakako predstavlja pretjerano simplificiran prikaz stvarnog stanja.

Istraživanje je pokazalo da je situacija u suvremenim ruralnim područjima u Hrvatskoj vrlo složena i daleko od savršene, ali iskazi sugovornika kazuju da su ta područja itekako aktivna te relevantna kao prostori posebnog oblika društvenog življenja. Sugovornici su svjesni problema i nedostataka života u ruralnim naseljima i područjima, posebice povezanih sa slabijim ekonomskim prilikama i infrastrukturom.

Međutim, većina ih je iskazala generalno zadovoljstvo vlastitom kvalitetom života, pri čemu su istaknuli snažno zajedništvo i osjećaj solidarnosti, samodostatnost, bliski suživot s prirodnim okolišem te mogućnost vlastite poljoprivredne proizvodnje, kaže Ivanović u istraživanju temeljenu na 53 reprezentativna intervjua.

40 posto stanovnika, 80 posto teritorija

Ruralna područja su važna jer u njima unatoč rapidnim opadanjima i dalje živi više od 40 posto ukupnog stanovništva, i jer obuhvaćaju više od 80 posto ukupnog teritorija Hrvatske.

Dodatna važnost im proizlazi i iz njihove prepoznate te rastuće važnosti u nacionalnim i europskim razvojnim strategijama. Primjerice, gledajući krovni dokument za ruralni razvoj na razini EU, kojeg je i Hrvatska kao punopravna članica dužna provoditi, ruralna područja imaju ključnu ulogu za očuvanje kvalitete okoliša i sigurnosti opskrbe hranom kao i u kontekstu rastućeg utjecaja klimatskih promjena, napominje Ivanović.

Bruno Šimac se u disertaciji usmjerio na istraživanje "društvenih odrednice namjere ostanka mladih u ruralnim područjima Hrvatske" i proveo složen postupak koji je obuhvatio kvalitativnu metodu 37 polustrukturiranih intervjua s mladima iz ruralnih područja, te kvantitativnu metodu anketiranjem uzorka od 351 mladih također iz ruralnih naselja.

U kvantitativnom istraživanju 60 posto ispitanika namjerava ostati i dalje živjeti u vlastitom mjestu stanovanja, a 21 posto ih namjerava otići, dok je 19 posto ostalo neodlučno. U kvalitativnoj dionici od ukupno 37 sugovornika 26 ih je iskazalo namjeru ostanka, što je 70 posto, a 11 namjeru odlaska iz vlastitog ruralnog područja.

Usporedbom nalaza obje dionice može se zaključiti kako većina sudionika istraživanja iskazuje namjeru ostanka i daljnjeg življenja u vlastitom ruralnom naselju što je u skladu i s ranijim istraživanjima u Hrvatskoj, zaključuje Bruno Šimac.

Mladi zadovoljni stanom, životom i okolišem

U pogledu subjektivne kvalitete života sudionici su najviše zadovoljni vlastitim stambenim prostorom i njegovom infrastrukturnom opremljenošću, cjelokupnim životom i okolišem. Zatim su nešto manje zadovoljni sadržajima i uslugama te prometnom infrastrukturom i povezanošću, a daleko su najmanje zadovoljni upravljanjem i poštivanjem osnovnih prava.

U pogledu društvene integracije sudionici ističu snažnu podršku i pomoć obitelji i prijatelja, razvijeno povjerenje u druge sumještane i općenito prihvaćanje ljudi različitih etniciteta, opredjeljenja i uvjerenja.

Iskazuju snažnu ruralnu identifikaciju koja se ističe kao najsnažniji integrativni čimbenik za mlade u ruralnim područjima te nisko povjerenje u institucije, a hrvatsko društvo percipiraju nepravednim.

Istraživač je uočio relativno razvijen altruizam sumještana i opće poštivanje društvenih pravila, ali i gotovo potpuni izostanak formalne društvene i političke participacije mladih iz ruralnih područja.

Preporuke politika za pomoć stanovnicima

Vladimir Ivanović je formulirao niz preporuka kako bi u ruralnim područjima bila prisutna infrastruktura koja bi zadržala ili privukla mlade i obitelji s djecom. Među prvima je to poboljšanje dostupnosti kvalitete javnih usluga poput vrtića i osnovnih škola.

Mladi uz to traže jačanje kulturnih i društvenih sadržaja i usluga.

Za sve skupine, posebno za starije i bolesne, važno je i poboljšanje dostupnosti i kvalitete osnovne zdravstvene zaštite u ruralnim područjima.

Adresiranje niske ponude poslova u ruralnim područjima za sve, a pogotovo za visokoobrazovane i za žene, predstavlja daljnju preporuku.

Poticanje bavljenja poljoprivredom, kao i otvaranje poslova iz drugih gospodarskih grana u ruralnim područjima također čini ruralna područja privlačnijima za život jer se radno sposobnom stanovništvu, koje je ujedno i stanovništvo reproduktivne dobi, omogućuje pronalazak posla i sprječava daljnji ruralni egzodus, kaže se.

Ivanović se zauzima za ograničavanje masovnog turizma, za poticanje alternativnih izvore zarade, kao i očuvanje čistoće i dostupnosti prirodnog okoliša.

On podržava prisutan okret k agroturizmu, odnosno pružanje domaće hrane, čistog okoliša i osjećaja mira, slobode i sigurnosti kojeg nudi prirodni okoliš.

Mjere za napredak

Potrebno je educirati i informirati ruralno stanovništvo o načinima poboljšanja prehrane i prehrambenih navika kao aspekta kvalitete života. Vezano za poboljšanje infrastrukturne opremljenosti, glavna preporuka predstavlja poboljšanje prometne povezanosti ruralnih područja.

Željeznički promet predstavlja velik potencijal za rješavanje problema prometne povezanosti u ruralnim područjima, također. Poboljšanje prometne povezanosti ruralnih područjima može se ostvariti u obliku poticaja i subvencija za troškove goriva, za kupnju osobnih automobila i za stjecanje vozačkih dozvola te subvencioniranje javnog prijevoza učenicima osnovnih i srednjih škola.

Preporuka za daljnji ruralni razvoj svakako leži u jačanju civilnog društva, odnosno udruga i lokalnih društava koje aktivno rade na poboljšanju kvalitete života.

U pogledu skrbi za starije i nemoćne, Ivanović ističe da oni uglavnom žele izbjeći odlazak u staračke domove, te se zauzima za projekte koji im omogućuju da ostanu živjeti u svojim domovima, uz adekvatnu skrb. Ostvarivanje tih mjera znatno bi poboljšalo kvalitetu života u 80 posto državnog teritorija i ruralna područja učinilo znatno privlačnijim za život.