MALO JE stvari - a praksa holivudskih nastavaka i remakeova to najbolje pokazuje - svojim kvalitetom zaslužuje da se pojavi dva puta. Jedan od takvih primjera je i "Žuti til", projekt u kojem su Velimir Grgić i Marko Mihalinec pokazali kako se ljubav prema filmu može na izuzetno originalan i efektan način iskazati kroz medij knjige.

"Žuti titl" je, naravno, dobio nastavak koji je prije nekoliko mjeseci imao svečanu premijeru, ali da hvaljenja dobrih stvari nikada ne treba biti dosta svjedoči i jučerašnja promocija u birtiji CZK Trešnjevka. Što je, dakako, dobar povod da se sa "Žuti titlom" odnosno "Povratkom žutog titla" upoznaju oni koji ne znaju o čemu je zapravo riječ.

Izraz "žuti titl" - koji uz originalnu knjigu drži i web-stranica www.zuti-titl.com - je nastao od žutih slova na crnoj pozadini - standardnom titlu koji se u drugoj polovici 1980-ih koristio za prijevode filmova koji su činili repertoar prvih videoteka u bivšoj Jugoslaviji. U to piratsko doba nisu postojali video-distributeri, niti išta što bi sličilo na današnje video-tržište pa su i najveći holivudski blockbusteri te dobitnici "Oscara", "Zlatnih palmi" i drugih snobovskih nagrada bili ravnopravni u srazu s hongkonškim hororima, izraelskim seks-komedijama, talijanskim "šokumentarcima", indonežanskim nindža-filmovima, filipinskim SF-epopejama i sličnim primjerima sedme umjetnosti.

Naravno, ovo potonje je predmet "Žutog titla" kojemu autori u dvije knjige odaju počast na prilično originalan i zanimljiv način.

Nastojeći se ne ponavljati, Grgić i Mihalinec su "Povratak žutog titla" zamislili kao svojevrsnu "knjigu-DVD", koja uz glavni sadržaj ("film") sadrži i "posebne dodatke". Od njih je možda najprimjetniji "audio-komentar" koji se sastoji od dijaloga dvojice autora kojim se na dnu svake stranice osvrću na ono što su napisali u redovnom tekstu.

Najkonvencionalniji dio knjige predstavlja predgovor Sama Firstenberga, filmaša poznatog po filmi "Američki nindža", u kojem on opisuje svoja iskustva prilikom snimanja nikad dovršenog filma Zagrebu krajem 1980-ih. 

Nakon toga slijedi niz zanimljivih tekstova u kojima autori svoje izvrsno poznavanje tematike izlažu na način koji opravdava podnaslov knjige "Ukoričeni filmski zabavnik". Već na samom početku nas čeka veliki test filmskog znanja u kojemu autori kroz 43 pitanja i alternativnih odgovora čitatelju daju uvid u čarobni svijet B-filma, ali i koriste priliku da iznesu vlastita mišljenja o "mainstreamu" kojeg simboliziraju naslovi poput "Engleskog pacijenta".

Nakon tog teksta slijede križaljke, koje su, svaka na svoj način posvećene nekim od najpopularnijih, ali i najozloglašenijih žanrova koji su u svoje vrijeme žarili i palili kinima i videotekama. Uz skoro svaki pojam koji se mora opisati dolazi kratki opis nekog od kultnih ostvarenja, odnosno biografija umjetnika.

Tako nakon početne seksploatacijske križaljke - posvećene legendarnim "soft" i "hard" ostvarenjima erotskog žanra - dolazi križaljka koja se bavi žanrom poznatim kao WIP ili "Žene u zatvoru". Taj žanr, dakako, ima dva podžanra koji su dobili svoje križaljke - "nacisploatacijski" se obrađuju kroz "kukastu križaljku", a "nunspolitation" (filmovi o časnim sestrama) jednostavno kroz "križaljku". Uz to ide i "kanibalka" posvećena filmovima koji su na svoj (i u pravilu prilično eksplicitan) način obrađivali i obrađuju neke alternativne načine prehrane.

Ipak, najvrijedniji od svih dijelova knjige bez svake sumnje je psiho-test. U njemu autori čitatelje suočavaju s kratkim opisima nekih od najžešćih, odnosno "najzanimljivijih" i najeksplicitnijih scena u kultnim B-filmovima. Za svaki od tih naslova su ponuđeno četiri prilično domišljato sročena odgovora, a na kraju testa će, na osnovu njih, čitatelj moći zaključiti da pripada jednom od četiri isto tako domišljato opisana psihološka profila.

Nakon toga knjiga pomalo gubi na intenzitetu, pa usporedni testovi klasičnih filmova o silovanju i osveti, sijamskim blizankama, slijepim mačevaocima i negativcima iz 1980-ih neće ostaviti tako dobar učinak. "Jakuzosmjerka", posvećena jednom kod nas gotovo potpuno nepoznatom žanru, će s druge strane biti prilično zanimljiva ljubiteljima Tarantinovog "Kill Billa".

U knjizi se kao posebni gosti pojavljuju i poznati svjetski filmaši koji opisuju najbolje scene u posebnim kategorijama filmova. Tu domaće boje brani Dalibor Matanić s top-listom "5 filmova s krvlju koje pamti".

Na kraju su se Grgić i Mihalinec pobrinuli da se u ovoj knjizi može uživati i više od jednog puta. Uz nju dolazi i poseban prilog u obliku igre zvane "Hollywoode ljuti se" gdje je igračima dostupna mogućnost igranja nekoliko (ne)holivudskih likova.

Ova knjiga pokazuje - slično kao i predmet kojim se bavi - kako se danas originalnost, kreativnost i kvalitet u suvremenoj kulturi češće može pronaći na njenim marginama nego u onome što se naziva "mainstream".

Dragan Antulov