GODINE 1968. je dr. Laurence Peter u svojoj slavnoj knjizi "Peterovo načelo" ustanovio da svaki pojedinac u nekoj organizaciji ili hijerarhiji ima tendenciju napredovati sve dok ne dosegne vlastitu razinu nesposobnosti. Za osobe koje zbog iznimnog talenta pokazuju sposobnost čak i na samom vrhu je pravilo da se preorijentiraju na neku drugu aktivnost gdje će se konačno pokazati nesposobnima.

U svjetlu današnjeg trijumfa Mirka Filipovića u Prideu moglo bi se reći kako je jedan od najpopularnijih i najuspješnijih hrvatskih sportaša svjesno ili nesvjesno na sebe odlučio primijeniti Peterovo načelo nastupom u igranom filmu "Ultimate Force".

Iako nije rijetkost da majstori borilačkih vještina svoj talent i popularnost nastoje iz ringa prenijeti u svijet sedme umjetnosti, odnosno nastupom u "tabatorskim filmovima", vrlo malo ih se uspije etablirati kao punokrvne zvijezde, čak i u kontekstu žanra koji je odavno prestao puniti kino-dvorane i umjesto toga postao sinonim za tzv. "straight-to-video", odnosno B-film.

Scenarij režisera Marka Bursona je, pak, nastojao Filipovićevo relativno glumačko neiskustvo kompenzirati stvorivši za njega lik Axona Reya, vrhunskog specijalca koji kao bešćutni stroj za ubijanje obavlja prljave poslove za SIN, obavještajni organ SATO-a - kvazidržavne futurističke tvorevine čiji građani imaju običaj govoriti engleski sa snažnim istočnoeuropskim naglaskom. Kao u mnogim sličnim filmovima, robot-ubojica razvije nešto nalik na savjest te se pobuni protiv svojih licemjernih poslodavaca, a cijelu stvar komplicira pojava njegove bivše djevojke Nine (Mađarević).

I dok se, s obzirom na relativnu jednodimenzionalnost lika, filmu ne može zamjeriti Filipovećeva gluma, dotle prilično pada u oči traljava režija, kao i scenografija i spec-efekti koji se čine "posuđenim" iz "futurističkih" TV-emisija snimljenih na prostorima bivše Jugoslavije 1980-ih.

Međutim, najveći problem filma je u tome što u njemu ima premalo akcije, a previše drame. Zbog toga ugledni veterani poput Božidara Smiljanića i Igora Gala ne mogu odoljeti iskušenju da u svakoj zajedničkoj sceni Filipoviću po pitanju glume učine isto ono što bi on učinio njima da mu se kojim slučajem suprotstave u ringu.

"Ultimate Force" nije u potpunosti negledljiv, a poneke od njegovih polunadrealnih scena znaju imati i određenu "trash" kvalitetu. Međutim, Mirko Filipović bi se, ukoliko namjerava nastaviti filmsku karijeru, morao više potruditi prilikom izbora suradnika i projekata u kojima namjerava sudjelovati.

uloge: Mirko Filipović, Ružica Mađarević, Igor Galo, Božidar Smiljanić
režija: Mark Burson
proizvodnja: Aramis Films Inc., Hrvatska/SAD, 2005.
trajanje: cca. 90 minuta
Ocjena: podnošljiv (3/10)

Dragan Antulov