MOŽETE li zamisliti da s neke utakmice, uzmimo da je to nacionalni derbi Dinama i Hajduka, dvije novine objave sasvim različiti rezultat? Jedna, recimo, 3:1 za Zagrepčane, druga 2:1 za Splićane. Ne možete, naravno. Takvu budalaštinu ne može sebi priuštiti, iako nikad ne reci nikad, niti posrnuli hrvatski tisak.

No, politički život u Hrvatskoj tako se konfuzno i bezglavo kotrlja od danas do sutra da su se i takve stvari već počele događati. Ovog tjedna dvije novine, Jutarnji list i Novi list, objavile su sasvim različite informacije o tome kako će službeni Zagreb reagirati na najnoviju inicijativu Ollija Rehna. (Što je trebalo objelodaniti jučer, ali je hrvatski odgovor iz neobjašnjenih razloga izostao.) Po toj bi se inicijativi granični sporovi Hrvatske i Slovenije odvojili od pitanja slovenskog pristupa otvorenome moru, a evo kako su se odvojile spomenute novine.

Crno i bijelo

Prema Novom listu Hrvatska će prihvatiti novu Rehnovu inicijativu, dok je Jutarnji, naprotiv, iz svojih izvora iskopao da će je glatko odbiti. Tako ste uz jutarnju kavu imali pred sobom dva masna naslova, izvučena u oba slučaja i na prve stranice, od kojih jedan veli "Hrvatska prihvaća arbitražu", a drugi mu proturječi "Hrvatska odbija Rehnov plan". Netko je očito zeznuo stvar, jer koliko god hrvatsko-slovenski odnosi prolazili mjesecima i godinama kroz ludu fazu, ludilo ipak ne može ići toliko daleko da bi bilo točno jedno i drugo.

No, treba odmah reći da ova dva teksta ne potpisuju nekakvi lajbeki, nego solidno informirani novinari, koji svoje informacije ne isisavaju iz prsta, nego ih obično temelje na dobrim izvorima. Pa ipak, jedan je u ovom slučaju zaribao stvar i to po svemu sudeći ne slučajno baš u ovom slučaju. Očito je, naime, da je slovensko-hrvatski granični spor ušao u onu iracionalnu fazu potpune konfuzije kada sve može biti točno i netočno, utemeljeno i neutemeljeno, crno i bijelo.

Uostalom, Jutarnji list, čija se informacija u prvu ruku doimala točnijom, a polazila je od toga da su Slovenci već toliko iznervirali druge članice Europske unije da Hrvatska može bez rizika ustrajati na odbijanju Ahtisaarijeve komisije, već se sutradan ispravio. Sada kaže da Slovenija, istinabog, jeste našmirglala živce svima u Bruxellesu, ali ako Hrvatska odbije najnoviju Rehnovu inicijativu, to će se nezadovoljstvo odmah preusmjeriti na nju.

Ludi i zbunjeni razmjenjuju znate već koju vrstu nježnosti

Pa ti budi pametan. Izgleda kao da si zalutao u neki debatni klub u kojemu ludi i zbunjeni razmjenjuju znate već koju vrstu nježnosti. I to uz aktivno sudjelovanje europskih predstavnika, koji su se u početku držali po strani, smatrajući da je ovaj granični spor interna stvar dvije zemlje, koju ne treba miješati s hrvatskim pregovorima o članstvu u EU. To je bio ne samo najispravniji stav, nego i najpametniji za samu EU.

Jer kada se ona zatim ipak odlučila umiješati, odmah se vidjelo da je riječ o grupi smušenjaka, koji nisu u stanju riješiti ovaj bizarni i banalni spor, kako su ga s pravom nazivali, ali time i odmah otvorili pitanje kako bi tek bilo da su se prihvatili nečega ozbiljnijega i težega. Usto, ima tu i narcisoidnih zvekana tipa Nicolasa Sarkozyja koji je u vrijeme francuskog predsjedanja Unijom također pokazivao ambicije da riješi hrvatsko-slovenski spor. Hvala nebesima što nije.

Kada je Francuskoj prije tri mjeseca istekao mandat, Sarkozy je nazvao Prag i tražio da Češka, na koju je došao red za predsjedanje, prepusti mandat Parizu, jer se ovaj, kao, u to bolje razumije. Naravno da su Česi to uvrijeđeno odbili i u tome dobili podršku Bruxellesa. Ali čovjek se s jezom pita što da je to prošlo pa da nam je ova neuspjela deseta kopija Napoleona došla rješavati problem sa Slovencima. Ako Sloveniju ne bi pomiješao sa Slovačkom, što mu se već događalo, genije bi, bez brige, sigurno našao neki drugi način da se opet proslavi.

Džepni psihološki rat oko nekoliko kvadratnih kilometara zemlje i mora

Da se razumijemo, ne rugam se ovdje nesposobnjakovićima iz europskog vrha zato da bih perom pogladio taštinu državnih lidera Slovenije i Hrvatske. Ne, rugam se najviše baš tim liderima, jer su toliko uskogrudni i politički ograničeni da ne vide kako nitko bolje od njih nije u stanju riješiti ovaj džepni psihološki rat oko nekoliko kvadratnih kilometara zemlje i mora. Ali baš njih briga za to.

Njima je očito draže na tihoj vatri stalno podgrijavati ovu nesređenu situaciju i konfuziju, kako bi iz tog špila izvlačili kada im god zatreba karta za domaću upotrebu. A kako takvih karata uvijek treba (stalno su neki izbori, krize ili sličan vrag), stvar se logično primakla onoj točki nacionalnog bunila s obje strane kada se više ne može natrag. I kada se broj opcija strmoglavo smanjuje, iako novi prijedlozi za rješenje pljušte sa svih strana (najnoviji je kondominij Ive Škrabala).

A onda se uz to, razumije se, tiho šulja i nešto što već počinje pomalo sličiti na stanje u Bosni i Hercegovini, gdje je domaćim političarima stalno potrebna pomoć inozemnih, iako su ovi drugi samo nijansu manje nesposobni od prvih. Ili ni toliko.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje

Foto: Davor Pongračić/Cropix