NIKO KOVAČ nije odigrao utakmicu za Red Bull Salzburg od 12. studenog prošle godine. Sve do ovog vikenda, kada je trener Co Adriaanse, Nizozemac koji je nešto uspješnije trenirao Porto, a nešto manje uspješno Ajax, odlučio vjerojatno najjačem hrvatskom kapetanu dati 15-ak minuta. Red Bull Salzburg razmontirao je Austriju Karten na svom stadionu sa 6:0 i vjerojatno potvrdio naslov prvaka, peti koji će među vitrine austrijskog kluba.

Iako ne igra, iako ga Nizozemac ustoličen nakon ere Trapattonija nema u svojim vizijama, o statusu Nike Kovača najviše će reći horda novinara koja uoči utakmice traži isključivo njegovu prognozu. Kapetan nas je dočekao u Red Bullovom trening kampu u Taxamu, smještenom preko puta Arene "bikova". Od grada je taj mali raj udaljen svega desetak minuta vožnje i već na prvi pogled odaje dojam vrhunske organiziranosti i profesionalnosti. Lokacija je vrlo smirujuća, podno ledenjaka, uz rijeku i grad sa idealnim uvjetima života. Da se radi o svemirskim razdaljinama u odnosu na naše područje, iako nas fizički dijeli svega 300-tinjak kilometara, posvjedočit će podatak da zalutavši u trening kamp Red Bullovih juniora, nismo ni shvatili da to baš i nije ono što tražimo.

Niko Kovač silno se trudio riješiti upita novinara iz Kazahstana, Bugarske, BiH... Prvomajski praznik rezervirao je za nas i za svoje dvije cure.

"Imam jedno dijete, ali kao da su dva. Žena čeka, hoćete me vi tješiti kada se rastanem?", govorio je, ali znali su da će odvojiti makar pet minuta.

Nikada nije odbijao zastati i reći kako stvari stoje, novinare u mix zoni jedini nije izbjegavao niti u najkritičnijim situacijama. To ga, između ostalog, čini velikim kapetanom. Tema za razgovor bilo je pregršt. Nismo ga čuli još od splitskog Parka, gdje se definitivno oprostio od reprezentacije. Danas o tome priča otvorenije, poluistinu "ne želim igrati ako ne mogu dati maksimum" zamijenili su iskreni osjećaji, koji kao glavnog krivca vide aktualnog trenera Jacobusa Adriaansea.

"Rekao sam tada da je glavni razlog što ne igram u svom klubu."

Situacija se do danas nije bitno promijenila, a ugovor istječe ovog ljeta.

"Dosta sam toga u životu odigrao, ne samo za ovaj klub. Co ima neku svoju viziju, stavlja tamo neke igrače na poziciju koja nije njihova... Na koncu ću ja ostati ovdje, a on neće", djelovao je zadovoljno, dok nas je provodio po Red Bullovoj Areni.

"Ugovor traje do ljeta, ali dogovorio sam se s gazdom, on želi da ostanem u klubu. Hoću li biti tu kao igrač ili u nekoj drugoj funkciji, još ćemo vidjeti. Vidi se ipak nije sve u uspjehu; trener je uzeo prvenstvo, ali odlazi na kraju sezone. To je znak da nešto škripi. Iako Co tvrdi da je sve napravio kako treba, to ipak nije tako i mislim da je prilično jasno".

Zdravlje je ok?

"Služi. Operacija koljena prošla je OK, ima tri tjedna da sam u punom pogonu."

Red Bull Salzburg nadohvat je titule koja će vratiti ambicije. U igri su opasni sponzori, sve funkcionira gotovo savršeno. I Niko planira ostati. HNL definitivno nije opcija.

"Sljedeću utakmicu igramo u gostima kod Rapida. Naslov je nadohvat ruke, ali u nogometu ništa nije nemoguće. Iako mislim da nakon pobjede nad Austrijom Karten više ništa ne može zaustaviti."

Austrijska liga, ipak, ne nudi neki spektakl.

"Austrijsku ligu usporedio bih s našom, klubovi u Europi nisu uspješni. Dinamo je lani napravio velik korak, ušli su u Kup Uefa, a Austrijanci su i dalje u kvalifikacijama. Dinamo i Hajduk u tom segmentu jači su od austrijskih klubova. Ali obje lige su na nivou koji nije europski."

Hrvatska se uvukla u lakrdiju sa stranim sucima...

"U Austriji sude švicarski suci, ali to nije ista stvar. Nikada u Hrvatskoj nije sudio stranac pa zašto bi sada? Imamo mi u Hrvatskoj kvalitetnih ljudi. Pritisak je ogroman, onaj kojeg dopadne suditi derbi, jadan je, jer što god da svira, bit će krivo. Ipak, ne mislim da su stranci rješenje."

Liga je takva kakva je, ali u Mozartovom gradu ipak stanuje najbolji europski strijelac. Marc Janko zabio je 36 pogodaka, ali slabi koeficijent lige sprječava ga da preskoči Etoa i Villu, koji su zabili manje.

"Momak je dosta miran. Šteta što nije bio na Euru u svojoj zemlji, zaustavila ga je ozljeda. Često me pita za savjet i moje iskustvo mu pomaže. Nekad posluša, nekad i ne, ali to je njegova stvar. Većinom je dobar i kad tad će nastaviti svoj put u većem klubu. Nije lako zabiti 36 pogodaka, pa makar u austrijskoj ligi.  Pogledajte Kalinića s 14 pogodaka, nije jednostavno zabijat pogotke. Janko će ostati zbog Lige prvaka, a ako ne uspiju, potražit će drugi klub."

A Liga prvaka. Je li Barca i Nikin miljenik?

"Svi pričaju o Barceloni koja igra najljepši nogomet. Ali opet se pokazalo koliko je teško igrati protiv Engleza. Chelsea ima izvrsnu, iskusnu ekipu, a o Hiddinku da ne govorim. Bit će Barci teško u Londonu, dok je Manchester izrazit favorit protiv Arsenala. Ne pobjeđuje ljepota, već moć i snaga duela."

Priču o vlastitim ambicijama, bratu Robertu i posljednjim trzajima u reprezentaciji ostavio je za posebno mjesto. U centru Salzburga nema vreve, sve ide polako i bez pretjerane nervoze. Niko plijeni poglede gdje god da se pojavi, a tako je i bilo dok smo liftom putovali kroz unutrašnjost stijene Mönchsberga. Klisura iz čijeg podolja izniču ulice, terase i spomenici s vrha pruža pogled čiste uživancije. Upravo je tu Niko snimio slavni predizborni spot, i u furku uvalio svog brata također. Nije nas zanimalo hoće li opet glasati u prvoj izbornoj, ali zato je Robi bio goruća tema...

"HNL pratim, posebno otkako je Robert u Dinamu, ali kao što sam rekao, kvaliteta nije ona željena. Naši najbolji igrači su vani, infrastruktura nije najbolja, nema se novca za prave igrače. Ima dosta varijabli koje treba poštovati da se dođe do uspjeha, ali to u Hrvatskoj nema strpljenja. Čim nema uspjeha, pojede te mrak."

Robertu prvi derbi s Hajdukom na Poljudu sigurno nije ostao u lijepoj uspomeni.

"Pa svakako da nije. Valjda će u sljedećem biti bolje. Robi mi stalno govori ono što i sam vidim, da ekipe koje igraju protiv njih stalno parkiraju autobus u šesnaestercu. Teško je igrati na taj način, tako je i u velikim ligama. Lako je razmišljati na način da favoriti moraju "puniti" male klubove, ali to nije jednostavno. Momci u manjim sredinama također igraju nogomet, bore se za svoj klub."

"Lijepo je što se Hajduk podignuo i da Dinamo koji hara četiri-pet godina ima dostojnog protivnika. Ove godine konačno hrvatski narod gleda interesantno prvenstvo. Dao sam prednost Hajduku zbog činjenice da domaćinstvo u domaćem derbiju nosi veliku prednost, no kao što sam rekao, sve je moguće."

Osobno si se odrekao HNL avanture?

"Često sam na putu, nikako da završim B tečaj u HNS-ovoj akademiji. Na ljeto planiram krenuti s A tečajem, onda slijedi Pro... Uvijek sam govorio da nisam za trenera, više bih volio biti sportski direktor. Ali kad vidim kakvih trenera ima, i ovdje imam jednog... Došao sam do zaključka da bih u najmanju ruku mogao biti poput takvih, ali i bolji. Za sada, ostajem ovdje."

Moramo se vratiti na oproštaj. Za reprezentaciju je odigrao 83 utakmice, posljednju u Harkivu protiv Ukrajine u listopadu prošle godine. I ne krije da je jedini razlog za odlazak bio nizozemski trener u Salzburgu.

"U 38. godini teško je stvoriti kontinuitet. I sada u reprezentaciji ima igrača koji ne igraju u svojim klubovima, ali to nije sličan slučaj. Ljubav prema reprezentacviji je uvijek tu, igrao ili ne. Da nisam imao problema u klubu, sigurno bi situacija bila drugačija. Nikada se nisam odrekao reprezentacije, ali što je tu je. Već sam spomenuo svog trenera i ne želim se vraćati. On odlazi, a ja ostajem."

U međuvremenu, Srna je polako preuzeo kapetansku vrpcu.

"Skužio sam to na način da je kapetan kad nema Robija...", nasmijao se.

"Darijo ima znanje, reputaciju i mnoge kvalitete. Uostalom, kapetan je i u svom klubu. No kako da kažem, uloga kapetana za njega nije lagana. Došao je na funckiju gdje mora biti uzor svima, nema više zezancije i Fontane... Darijo sada mora biti puno ozbiljniji. Sjećam se tih naših treninga, on i moj brat uvijek su u trčanju bili među zadnjima. Darijo je uvijek prigovarao mom tempu, vikao je kapetane, daj više prestani....A sada je on taj koji mora trčati prvi s Robijem, ploča se okrenula. Sada drugi njima prigovaraju... Mislim da ja traka u dobrim rukama. Darijo je momak za pet, kao i igrač. Ne bojim se, ali relacija Srna i mladi igrači bit će drukčija od one koju sam ja imao s mladim igračima. Sve su to ipak pametni i korektni momci."

Umjesto mlađih snaga, Bilić se na Nikinoj poziciji oslanja na veterana Ivana Jurića.

"Ne bih puno govorio o svojim nasljednicima, jer je to stvar izbornika. Ne mogu govoriti o Juriću, ali mogu o igračima s kojima sam igrao, dakle o Ogiju, Leki i Pokrivaču. Svi su kvalitetni, ali izbornik ima svoju viziju i očito smatra da je Jurić bolji u ovom momentu. Ne mogu se miješati jer sam navijač, promatrač. A bio sam član momčadi i zato ne bi bilo dobro da nekoga ističem. Do jučer smo svi jeli iz istog pijata."

Kapetan njeguje kontakte s izbornikom i suigračima, najavljuje da dolazi navijati protiv Ukrajine na Maksimir.

"Sa Slavenom sam se čuo puno puta, često ga nazovem i on mene. Nadam se da 6. lipnja dolazim na utakmicu u Zagreb, planirao sam čak i malo raniji put, da ih posjetim u kampu i pružim podršku. Razišli smo se, ali prijateljstvo je još uvijek tu. Čujem se redovito i sa Šimunićem, Petrom, Olom, Srnom... Ti kontakti nikada neće nestati."

Dečki su sjajni u europskim ligama.

"Ne treba ni trošiti riječi na naše 'Engleze' ili na Olu i Petrića. Samo da ih posluži zdravlje i dugo će rasturati. Ali Joe... on je uvijek dobar. Prošle godine je ušao u neku šemu, zaredao je te crvene kartone, ali i onda sam govorio da to nije Joe. On je jedan dosta miran i skroman, pametan momak koji ne traži frku, već miran život. Lani su ga uzeli na zub i provlačili kroz novine, ali već na Euru je bio onakav kakvoga ga poznajemo. Tu se vidi koliko je značajan dobar trener. U početku je možda i bio protiv njega, a sada ne bez njega ne može. Bitna je i igra cijele momčadi, svi se moraju zajedno braniti. A da Joe ima kvalitete za velike klubove znam još od 1999. godine iz Hamburga. Volio bih da otiđe u veći klub jer ima kapacitet. Svi pričaju o Vidiću i Ferdinandu, a naš Joe nije niti jedan posto lošiji od njih. Dapače, rekao bih da je kvalitetniji."

U razgovoru se često spomene ta kobna Turska. I Semih Senturk.

"Nađemo se, popričamo o svemu i dođe mi teško kad se sjetim Turske. Tužan sam jer smo lani imali momčad koja je mogla puno toga napraviti. Bili smo klapa sa snagom i voljom. Da smo prošli Turske, Nijemci nam ne bi mogli parirati, a u finalu bi sve bilo moguće. No, što je tu je, premalo smo ostvarili..."

Kvalifikacije za SP ulaze u završnu fazu, situacija nije idealna.

"Smatram da smo dva boda izgubili samo protiv Ukrajine. Sjećam se još one šanse Olića, trebao je biti gol. Bili smo za klasu bolja momčad. Međutim, nogomet je čudan sport. Teško ćemo do prvog mjesta u skupini, ali drugo mjesto bi trebali uzeti. Bit će tu teških utakmica, posebno gostovanje u Bjelorusiji, oni su nezgodni. Ali vjerujem u svoje momke, jer kad je bilo najteže bili smo najjači."

Iz Salzburga: Dea Redžić
Foto: Index