Foto: Davor Pongračić / Cropix

IMA LI u ovom trenutku išta logičnije od zahtjeva za smjenom Gordana Jandrokovića s mjesta ministra vanjskih poslova? Ima, zahtjev za smjenom čitave Vlade. Ali pustimo sad to. Koncentrirajmo se na čovjeka kojemu je Ivo Sanader vodio vanjske poslove, a Bianca Matković ministarstvo. I kojemu su preostali tek gafovi.

> Mesić se obrušio na Jandrokovića: Odakle mu pravo da brani Thompsona u ime Hrvatske?!

Mladi lav opravdao sva očekivanja

Mladi lav HDZ-a opravdao je očekivanja. Teško je sjetiti se barem jedne dobre stvari koju je učinio, jednog problema kojeg je riješio, jedne krize iz koje se izvukao. Kao neiskusan, nesamostalan i nekompetentan, ispunjavao je sve preduvjete za ulazak u Banske dvore. Ali kud baš na čelo vanjskih poslova...

Kad se nabrajaju Jandrokovićevi grijesi, odnosno slažu argumenti za njegovu smjenu, onda se čini pomalo blesavo za sve optuživati čovjeka koji je na ovu dužnost upao voljom - ili neslanom šalom - bivšeg šefa. Ionako nije na čelo MVPEI-a postavljen da radi svoj posao. Ni o čemu nije odlučivao, niti su oni koji su ga ondje postavili takvo nešto od njega očekivali. I ne treba stoga biti prestrog u osudi njegovih gafova, budući da si Jandroković jednostavno nije mogao pomoći. Bilo je to jednostavno iznad njegovih mogućnosti.

Ispričavao se Slovacima što je njihova policija premlaćivala Torcidu

Recimo, na Zrinjevac je stigao s višegodišnjim iskustvom šefa saborskog Odbora za vanjsku politiku, pa je svejedno prvih mjeseci u pripremama za sastanke sa stranim veleposlanicima zahtijevao brifinge o - Hrvatskoj. U čuvenom intervjuu u Nedjeljom u dva jednako gorljivo zastupao je kritički stav za Piculine riječi, a kasnije apologetski za Sanaderove, premda su obojica govorili o istom: da će Hrvatska sigurno ući u EU 2007. godine.

U međuvremenu, branio je Sanaderova prijatelja Nevena Juricu, prešućivao optužbe za mobbing u ministarstvu, ignorirao Mesićeva upozorenja da se Sedma uprava MVPEI-a zapravo bavi špijunažom, ispričavao se slovačkom kolegi zato što je slovačka policija mlatila Hajdukove navijače u Žilini, smijenio veleposlanika u Libiji tek kad se Sanader poželio osvetiti Mesiću, da bi sada zablistao diplomatskom notom Švicarskoj prosvjedujući što je zabranila ulazak Marku Perkoviću Thompsonu.

Dva poglavlja, tri kapetana i jedan narodni pjevač

Netko mu je valjda rekao da to mora učiniti za HDZ-ova narodnog pjevača. Ili je mislio da se to mora učiniti kako bi se, onakav sav smjeran i nikakav, prikazao kao punokrvni HDZ-ovac iz Čavoglava ili odakle već. Nije se svojedobno mogao sjetiti ona "dva poglavlja" u pregovorima s EU, nije osjetio potrebu reagirati u vezi tri kapetana (Krista Laptala zatočenog u Grčkoj, Dragana zaštićenog u Australiji i Ilije Brčića sakrivenog u Italiji), ali je zato promptno ustao u zaštitu pjevača kojemu je sve teže pronaći neku europsku zemlju u koju može zabosti onaj svoj srednjevjekovni mač.

A nitko se nije sjetio Pukanića...

Slučaj s Thompsonom dobra je prilika da se prisjetimo kako je i pokojnom Ivi Pukaniću svojedobno bio zabranjen ulazak u Veliku Britaniju zbog veza s odbjeglim Antom Gotovinom i medijskog rata s MI6. Pa ipak, HDZ-ovoj vladi nije palo na pamet zbog toga uručivati Londonu diplomatske note. Nije to učinila ni za bivšeg Mesićeva tajnika Željka Bagića kojemu je zbog istog razloga bio zabranjen ulazak u EU. Ali Thompson je već druga priča.

Zbog njega se započinje diplomatski rat. I to baš sa Švicarskom: zemljom Carle Del Ponte, ali i zemljom u kojoj je hrvatski počasni konzul optužen za seksualno zlostavljanje i financijske malverzacije. Nema što, pravi predstavnik suvremene Hrvatske.

Kako nikome ne pada na pamet da smijeni Jandrokovića?

I što se onda događa? Jandroković brani Thompsona, pa dobije po prstima od predsjednika Mesića. Petlja nešto o konzulu Waldu Bernasconiju - najprije da ne zna ništa, zatim da čeka okončanje sudskog postupka - pa dobije po prstima od premijerke Kosor koja mu kaže da smijeni nesretnika. Pa kako nikome ne padne na pamet da smijeni njega?

Kritiziranje Gordana Jandrokovića izaziva osjećaj sličan maltretiranju nemoćnog psića. Čovjek se nakon toga osjeća jadno i zločesto. Muči ga grižnja savjesti jer se iživljava na slabijem. Pogotovo ako još zna da taj slabić, dakle Jandroković, nije kriv što je takav. Što nije dorastao poslu kojeg obavlja, što ga svi pljuju - od Pantovčaka do Banskih dvora - što ga je napustio politički patron, što je samim time na njegova rahitična pleća pao najveći teret hrvatske vanjske politike.

U normalnoj zemlji velike zvjerke, za Hrvatsku je dobar i krezubi lavić

Stoga mu valja pomoći. Poštedjeti ga daljnjih neugodnosti i sramote. Usput učiniti uslugu i hrvatskim građanima i riješiti ih ovakvog čovjeka na čelu resora koji je u normalnim zemljama rezerviran za velike političke zvjerke, a kod nas za "krezubog lavića". A prije njega za ministricu koju je premijer Sanader koristio kao osobnu tajnicu iz nekih prošlih vremena.

Ako je Jandroković odgovoran za sve ono što se događa u diplomaciji, onda ga treba smijeniti. Ako nije odgovoran, tek tada ga treba smijeniti, jer čemu uopće služi. Ako, pak, služi samo kao pokriće za tuđe greške (ili tuđu politiku) onda ga svakako treba ostaviti na funkciji. I potom baciti niz vodu zajedno s kompletnom Vladom.

 > Ostale komentare autora pročitajte ovdje